![](images/miklenic_002.jpg)
|
U Hrvatskoj je minulih dana gotovo sve učinjeno da u
svijet bude odaslana falsificirana slika njezine
društvene stvarnosti pa je potrebno upozoriti barem na
neke činjenice i fenomene da bi se pokušala razotkriti
još jedna u nizu perfidnih manipulacija kojima se blati
hrvatski narod i država Hrvatska, a što ne može ostaviti
ravnodušnim nijednog imalo lojalnog hrvatskog građanina.
Ministar
policije službeno je jednoj političkoj stranci
zabranio održavanje mirnoga javnog prosvjednoga hoda u
kojem su, prema najavama, trebali sudjelovati i
politički istomišljenici iz više zemalja Europske
Unije. Članovi dosad malo poznate i bez predstavljenog
predvodnika udruge "Crvena akcija" prethodno su
alarmirali javnost i "proglasili najvećim okupljanjem
fašista u jednom hrvatskom gradu od kraja Drugoga
svjetskog rata" namjeravani skup "srodnih stranaka iz
Belgije, Francuske, Austrije, Italije, Mađarske,
Bugarske, Poljske i Njemačke" - kako je javio Večernji
list. |
Ljevičarska udruga "Crvena akcija" - koja se dosada
iskazala prosvjednim bojanjem simbola NATO-saveza u
Hrvatskoj, koja u inozemstvu podržava neke gerilske
pokrete od kojih su neki na popisu terorističkih
organizacija, i koja je poduprla nerede u Grčkoj, kao i
nedavno srbijanske anarhiste optužene za napad na
veleposlanstvo Grčke - dala je dakle kvalifikaciju
najavljenom skupu, a prihvatili su je i bez prigovora
proširili mediji. Oglasili su se Predsjednik države i
predsjednik Vlade i oštro osudili održavanje takvoga
skupa, a predsjednik Vlade rekao je da među pozvanima iz
inozemstva ima onih koji po svom političkom programu
ugrožavaju teritorijalni integritet Republike Hrvatske.
Ne ulazeći u raspravu koliko je u tom kontekstu to
stvarno bila briga za ugrozu hrvatskoga teritorijalnog
integriteta, činjenica je da su svi sudionici
najavljenog i neodržanog mirnog prosvjeda proglašeni
fašistima i desnim ekstremistima te da su "tim povodom"
demonstracije zapravo održali pripadnici građanske
inicijative pod nazivom "Ujedinjeni protiv fašizma".
Nitko od pravih hrvatskih rodoljuba niti
od minimalno demokratski orijentiranih hrvatskih građana ne može, niti smije,
podupirati ili slaviti fašizam i fašiste ili ikakve ekstremiste, bilo desne bilo
lijeve, i to je zajamčeno stav svih u Hrvatskoj, osim samih onih malobrojnih
koji su se priklonili ekstremizmu. Premda je takva slika hrvatskoga društva
jedina istinita i stvarna, zahvaljujući državnoj zabrani i glasnoći najviših
predstavnika vlasti te predstavnika lijevih grupacija za koje se može opravdano
sumnjati jesu li demokratske ili ekstremističke, u svijet je poslana slika
Hrvatske u kojoj se tobože budi fašizam i desni ekstremizam i to, sudeći po
stvorenoj buci, u strašnim razmjerima!?
Nameće se pitanje kome je u interesu suvremenu Republiku
Hrvatsku svijetu predstavljati kao zemlju s tobože organiziranim fašizmom? Kako
je moguće da se u takvu nečasnu igru, uperenu protiv međunarodnog ugleda
Republike Hrvatske, uključe čak i Predsjednik države i predsjednik Vlade? Zar je
zaista demokratska većina u današnjem hrvatskom društvu tako krhka i jadna da je
njezin mir zaista mogao ugroziti najavljeni skup pa ga je trebalo zabraniti? Ako
može biti tako opasan takav skup, što bi onda trebale učiniti demokratske zemlje
koje imaju javno deklariranih više od dvadeset posto građana koji su
ekstremizmom zaraženi ili su spremni ekstremizam politički podržati?
Ne može se izbjeći dojam da je u Hrvatskoj s obzirom na taj
zabranjeni javni skup od komarca napravljen slon ili čak tigar te se nameće
pitanje: Kome to u današnjoj Hrvatskoj treba i zapravo odgovara? Treba
podsjetiti da je u Hrvatskoj svaki miris na desni ekstremizam iskorjenjivan
gotovo do trećega koljena od preuzimanja vlasti Komunističke partije, tamo 1944.
i 1945. godine pa sve do formalnog silaska s vlasti 1990. godine.
U samostalnoj Republici Hrvatskoj - u kojoj komunisti nikada
nisu sišli posve s vlasti i nikome prepustili stvarni nadzor nad hrvatskim
društvom - samo zbog Tuđmanove ideje nacionalnog pomirenja postojao je
tolerantniji stav prema desnom i lijevom ekstremizmu - premda ne treba
zaboraviti da su se i u to doba "dogodila" neka ubojstva političara i vojnika
koji su bili procijenjeni kao ekstremni desničari. Otkako pak je na djelu proces
tzv. detuđmanizacije, koji traje i danas uz svesrdnu pomoć gotovo svih
parlamentarnih stranaka, sve bitne konce hrvatskoga društva u svojim rukama drže
predstavnici ljevice koji su tako moćni da onemogućuju čak i postojanje ikakve
stvarne, relevantne opozicijske političke stranke, ali i da insceniraju kakav
god žele incident da bi to zatim iskoristili za svoje dodatno učvršćivanje.
Republika Hrvatska danas realno ima prave neprijatelje, premda
se oni, što je razumljivo, javno ne očituju; suočena je i s ekstremistima raznih
boja koji imaju svoje interese koji ugrožavaju legalna i legitimna prava RH-a pa
i samu stvarnu demokraciju i pravnu državu u hrvatskom društvu, koji se ne mire
s ikakvom samostalnom hrvatskom državom, i koji imaju i teritorijalne pretenzije
na račun RH, no političari tome ne pridaju važnost: ili ne vide, ili se prave da
ne vide, ili kriomice čak surađuju s tim neprijateljima. Stoga nisu ozbiljan
hrvatski problem ili ugroza oni protiv kojih je ovih dana u javnosti podignuta
tako snažna buka, nego oni koji, vjerni svojoj antihrvatskoj ideologiji i
politici, guše svaku mogućnost razvitka i boljitka u suvremenome hrvatskom
društvu, gospodarstvu, sudstvu, zdravstvu, kulturi, politici, standardu
građana...
Ivan Miklenić
www.glas-koncila.hr |