Val oštre zime u Hrvatskoj uz ostalo prisilio je javno mnijenje da se konačno bavi nečim stvarnim, istinitim, svakodnevnim - onim što se doista tiče kože mnogih u hrvatskom društvu. Premda je taj val oštre zime odnio nažalost čak i nekoliko ljudskih života i zadao velike muke u pojedinim dijelovima Hrvatske, iznimno je zaslužan što je, makar za kratko vrijeme, raskinuo guste zavjese obmana, licemjerja i nemoralnosti koje uporno i ustrajno skrivaju stvarnost i nekritičko mnoštvo guraju u svijet koji je konstruiran po mjeri i u interesu različitih centara moći i moćnika.

Maska pakla i raja

Suvremeni čovjek u hrvatskom društvu - a u biti tako je manje-više po cijelome svijetu - stalno je suočen s vrlo sofisticiranim ponudama poruka i slika fiktivnog svijeta koji istodobno ima masku pakla i raja, već prema tome što se želi razarati, relativizirati ili marginalizirati, odnosno što se želi poticati, izgrađivati i promicati.

Koliko je riječ o stvarno sofisticiranom djelovanju, najbolje se razaznaje po uvjerenju velike većine suvremenika koji su sigurni da su s obje noge na zemlji, da poznaju svoju osobnu i društvenu stvarnost te čak sami smatraju doslovno gnjavažom svako kritičko propitivanje onoga što im je servirano.

Uspjeh obrade odnosno, kako bi se moglo reći, ispiranja mozga najbolje je prepoznatljiv po nereagiranju, pasivnosti na evidentne činjenice, na neprijeporne istine koje su, često, toliko važne da nakon spoznaje o njima više ništa nije isto, niti bi smjelo biti isto - a, usprkos tome, za mnoge ipak sve ostaje isto kao da novih spoznaja nije ni bilo. Suvremenici tako postaju "živi mrtvaci" koji se bave sobom, svojim malim interesima i osobnim ciljevima gledajući isključivo kratkoročno i žudeći ostvarenje svojih "potreba" što hitnije. Isto tako mnogi suvremenici postaju "živi mrtvaci" koji se zadovoljavaju floskulama, frazama, glumama, poluistinama, slatkim otrovima, površnim razumijevanjem riječi i djela relevantnih društvenih subjekata. Suvremeni "živi mrtvaci" posve su imunizirani na sve činjenice, istine i vrednote, te se mire, štoviše često su zadovoljni svojim življenjem koje je zarobljeno u svom malom, skučenom i privremenom vlastitom svijetu u kojem postoji trajna otvorenost samo za novo, trendovsko i zasljepljujuće blještavo.

Nedavni referendum

Da u Hrvatskoj ima nažalost puno "živih mrtvaca", pokazao je nedavni referendum o (ne)pristupu Hrvatske Europskoj uniji, pokazuju preveliki bojkoti izbora za lokalne i državne vlasti, pokazuje masovno srljanje u vlastitu izolaciju ili u svijet površnosti, zabave, provoda, uz istodobno izbjegavanje svakoga većeg napora za dublje poznavanje i razumijevanje, kako suvremenih društvenih procesa i ideologija, tako i postupanja odgovornih na svim razinama društva. Posebno je tjeskobno što u takve "žive mrtvace" spadaju i mnogi kršteni u Katoličkoj Crkvi koji nikada nisu doprli do svijesti o svom dostojanstvu sinova i kćeri Božjih, do spoznaje koliko ih Bog ljubi i koliko im želi dobro te do otkrivanja svoga stvarnog životnog poslanja i suodgovornosti za dobro svih ljudi.

Fenomen proširenosti "živih mrtvaca" u suvremenome hrvatskom društvu iznimno je plodno tlo za razaranje same supstance hrvatske nacionalne svijesti, kulture i gospodarstva - pa ne bi trebalo biti iznenađenje što se baš to sustavno u Hrvatskoj ostvaruje bez obzira na promjene ekipa na vlasti. Nije li službeni i prevladavajući odnos prema hrvatskom standardnom jeziku - a on je srce hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta - više nego sramotan, često upravo izdajnički? Zar može itko sutra u Europskoj uniji cijeniti kulturu ili jezik ikojeg naroda ako ih taj narod sam ne cijeni? Nije li nečinjenje najodgovornijih u hrvatskom društvu na tom planu smišljeno razaranje same supstance hrvatske svijesti i kulture - a većina ili to čak ne primjećuje ili na to i ne reagira ili pak to smatra običnom gnjavažom koja se tiče tamo nekih drugih?

Zaštita interesnih skupina

Upravo zahvaljujući nevjerojatnoj proširenosti "živih mrtvaca" u hrvatskom društvu, mogla se politika, koja bi trebala biti služenje općemu dobru, izroditi u istjerivanje i štićenje interesa određenih skupina i moćnika, domaćih i inozemnih. Nije li krajnje zabrinjavajuće što nove vlasti ispuštaju različite probne balone, a prikrivaju da, kako se čini, zapravo nemaju stvarne strategije osovljavanja Hrvatske na vlastite gospodarske noge primjereno stvarnim hrvatskim potencijalima; što umjesto bogatim dužnicima državnom proračunu, kane uzeti svima, i to novim nametima - a to posebno pogađa najsiromašnije? Nije li ukidanje tek nedavno uvedene prakse da se u nadzorna i upravna tijela javnih, dakle na neki način državnih tvrtka, posredovanjem javnoga natječaja biraju stručnjaci i ponovno uvođenje na ta odgovorna mjesta političkih kadrova, u prvom redu poslušnika ili pripadnika interesne stranačke skupine, svjesni i smišljeni doprinos daljnjem destruiranju hrvatskoga gospodarstva?

Nije li strašno što su čak na vlasti ili što su predloženi za visoke položaje ljudi protiv kojih su podignute optužnice na sudovima, te nije li još strašnije što dio političara u toj činjenici ne vidi ništa sporno ni nemoralno? Nije li providna manipulacija anketama po kojima, kako tvrde mediji, sve više ljudi podupire nove vlasti, premda one još gotovo ništa nisu učinile, niti su imale vremena puno učiniti? Nije li smišljeno stvaranje fiktivnog svijeta i naum da se unutarstranački izbori u, zasada, najvećoj političkoj stranci odigraju, umjesto demokratski i slobodno po neposrednom odlučivanju svih članova stranke, po tzv. delegatskom sustavu koji pruža puno mogućnosti za različite manipulacije? Svaki dan pruža bezbroj izazova da se probude "živi mrtvaci", no tko će im pomoći?

Ivan Miklenić, Glas Koncila