Njegov naslov formuliran je kao naslov kakvoga
službenoga izvještaja, no nedostaje u njemu podatak na
koje se područje to odnosi jer autorima toga naslova
vjerojatno nije drago čak ni spominjati ime Hrvatska ili
Republika Hrvatska, a ipak pokušavaju ispisivati
svojevrsnu optužnicu upravo protiv Republike Hrvatske.
Tekst toga biltena objavljen je istodobno i na engleskom
jeziku pa je više nego očito da taj bilten treba
poslužiti kao optužnica ne samo u Hrvatskoj, nego i u
međunarodnim razmjerima.
Srbi u Hrvatskoj, odnosno srpska
nacionalna manjina u Hrvatskoj, imaju zakonom
osigurana sva građanska prava kao i svi drugi građani
Republike Hrvatske i nužno je da se ti zakoni poštuju,
a svako eventualno diskriminiranje po nacionalnoj
osnovi zaslužuje najodlučniju osudu. Kao i svi
hrvatski građani, i hrvatski Srbi imaju pravo na
udruživanja i na osnivanja političkih stranaka i to su
pravo konzumirali pa u današnjoj Hrvatskoj djeluje
više udruga i ustanova sa srpskim predznakom, među
kojima su i Srpsko narodno vijeće - SNV i Vijeće
srpske nacionalne manjine Grada Zagreba, izdavači toga
biltena.
Hrvatski Srbi kao hrvatski građani slobodno pristupaju članstvu
svih registriranih političkih stranaka u Hrvatskoj, a imaju na izbor i više
srpskih političkih stranaka kao što su Samostalna demokratska srpska stranka
(SDSS), Nova srpska stranka, Demokratska partija Srba, Srpska narodna stranka i
slično. Postojanje toliko mogućnosti političkoga angažmana jasno očituje ne samo
mogućnost, nego i stvarnost da Srbi u Hrvatskoj njeguju političku pluralnost i
to je jedan od dokaza da žive u demokratskom poretku i da konzumiraju mogućnosti
koje pruža demokratski poredak. I dobro je da je tako jer Hrvatska ne bi bila
demokratska država kad to ne bi omogućivala.
Premda su to neosporne činjenice,
priređivači i izdavači spomenutoga biltena uzurpirali
su svoju etničku pripadnost srpskomu korpusu u
Hrvatskoj, i predstavili se javnosti kao tobože glavni
zaštitnici Srba u Hrvatskoj, i to gledajući na
hrvatsku političku, ideološku i ukupnu stvarnost
isključivo sa svoga specifičnoga vidika. Bez sumnje u
hrvatskom demokratskom društvu baš svaki pojedinac i
svaka skupina ima pravo na svoj osebujni vidik
stvarnosti i na javno prezentiranje svoga stajališta.
Istodobno, svako javno izneseno stajalište, ma kako
bilo osebujno, podložno je provjeri, prosudbi i
kritici, pa je to razlog i ovoga makar djelomičnoga
osvrta na sadržaj toga biltena. Naime, ignoriranje
poruka i sadržaja toga biltena moglo bi se već danas,
osobito u budućnosti i posebno u inozemstvu,
protumačiti ili kao slaganje s iznesenim ili kao
nemogućnost pobijanja tih navoda - što bi dovelo do
potpune krivotvorine aktualne stvarnosti u Hrvatskoj.
Kako navode priređivači, u tom biltenu
donijeli su "pregled slučajeva etnički motiviranog
nasilja, prijetnji i govora mržnje usmjerenih protiv
Srba u Hrvatskoj u prethodnoj godini". Takvim su
okarakterizirali sve što se ne slaže s njihovim
pogledom na hrvatsku stvarnost, a da se to u
stvarnosti čak ni u kojem smislu ne odnosi na Srbe u
Hrvatskoj. Naime, priređivači su u tom tekstu
očitovali ideološko političko gledište kakvo je bilo
uobičajeno i tipično kod srpskih komunista za vrijeme
bivše države.
Njihova je logika da npr. zastupanje i promicanje hrvatskih
nacionalnih interesa, hrvatskoga identiteta, hrvatske kulture i domoljublja
proglašavaju nacionalizmom, a po starom komunističkom obrascu hrvatski
nacionalizam ne može postojati a da ne bi ugrožavao Srbe. Priređivači i izdavači
biltena očito ne mogu tolerirati da se u Hrvatskoj zastupaju i promiču hrvatski
nacionalni interesi, hrvatski identitet i hrvatska kultura i domoljublje, a to
je jednako kao kad bi netko u Francuskoj osporavao zastupanje francuskih
nacionalnih interesa, identiteta, kulture i domoljublja. Više je nego drsko u
Hrvatskoj osporavati gotovo sve što je hrvatsko, a upravo to čine priređivači
toga biltena.
Oni se pojavljuju prema tekstu u tom
biltenu i kao zabrinuti zaštitnici komunizma,
antifašizma i velikosrpskih mitova u Hrvatskoj te
osporavanje komunizma, sadašnjega tipa antifašizma u
Hrvatskoj i pokušaje traženja istine o hrvatskoj
prošlosti shvaćaju i prikazuju kao ugrožavanje Srba.
Tako se npr. Glasu Koncila zamjera što se u broju od
28. lipnja 2015. u uredničkom komentaru "založio za
ukidanje Dana antifašističke borbe".
Budući da zdravorazumski nije moguće dokučiti kako bi to
ukidanje Dana antifašističke borbe u Hrvatskoj stvarno moglo ugroziti i jednoga
Srbina u Hrvatskoj ni kako bi takav zahtjev i jedan Srbin u Hrvatskoj mogao
shvatiti kao govor mržnje prema Srbima u Hrvatskoj, nameće se pitanje nisu li si
priređivači toga antihrvatskoga pamfleta preuzetno dali ulogu apsolutnoga
arbitra, i to s anakronih pozicija srpskoga komunizma iz doba komunističkoga
režima?
Nije li neprimjereno i demokratski i etički nedopustivo
arbitriranje priređivača toga antihrvatskoga spisa kad za tobožnje ugrožavanje
Srba u Hrvatskoj optužuju svako političko stajalište koje dovodi u pitanje
politiku i ideologiju Srpskoga narodnoga vijeća ili kad ugrožavanjem Srba
proglašavaju znanstvena istraživanja stvarne povijesti NDH-a ili Jasenovca oko
kojih je, uz točnosti, spleteno toliko mitova, konstrukcija i podmetanja da je
istina o stvarnosti ostala duboko zakopana? Kojim pravom priređivači žele
braniti hrvatskomu narodu da njeguje zdravo domoljublje i da preispituje svoju
prošlost?
Ivan Miklenić, Glas koncila
www.hkz-kkv.ch
naslovnica |