|
Isusovo uskrsnuće urodilo je potpuno novim
razumijevanjem cjelokupne povijesti čovječanstva, pa je
velika zadaća Isusovih učenika da u svjetlu toga novoga
razumijevanja omoguće svim ljudima dobre volje u
suvremenom hrvatskom društvu prepoznavanje i otkrivanje
stvarnoga stanja, od onoga osobnoga do društvenoga ili
narodnoga. Uskrs 2015. godine u Hrvatskoj ne može biti
ni dobro ni primjereno proslavljen ako suvremeni Isusovi
učenici ne ispune tu zadaću odnosno ako ne odgovore na
velike aktualne izazove - u duhu Isusove riječi: "Vi ste
sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona
osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da
ljudi po njoj gaze."
Isusovi učenici - poput, i po primjeru, jednoga od
najuzornijih hrvatskih vjernika i svećenika bl.
Alojzija Stepinca - sve svoje pouzdanje stavljaju u
Boga te se u Bogu i s Bogom, koji je toliki ljubitelj
ljudi da je dopustio muku i smrt, ali i ostvario
uskrsnuće svojega Sina, spremno suočavaju sa svim
oblicima nesigurnosti i straha koji u hrvatskom
društvu uzimaju sve više maha. |
Ako su nesigurnost i strah zarobili i članove Crkve
Kristove, onda je upravo ovogodišnja liturgijska
proslava Isusova uskrsnuća temelj, razlog i jamstvo
nužno potrebnoga njihova oslobađanja. Premda je mnogo
razloga u suvremenom hrvatskom društvu za nesigurnost i
strah, počevši od neprimjerenoga upravljanja Hrvatskom i
njezinim bogatstvima preko bolne činjenice izumiranja i
depopulacije sve većega dijela hrvatskoga teritorija do
sve većega tereta dugova i besperspektivnosti za mlade
naraštaje, Isusovo, upravo u uskrsnuću, definitivno
raskidanje i razaranje svih okova i oblika zla ključno
je polazište za ispravno razumijevanje aktualnoga stanja
u Hrvatskoj. Činjenica da je upravo u Isusovoj
dragovoljnoj žrtvi i uskrsnuću konačno i definitivno
pobijeđeno svako zlo snažno relativizira, štoviše dovodi
u pitanje stvarne razloge za nesigurnost i strahove u
suvremenom hrvatskom društvu.
Liturgijska proslava, napose
euharistija, aktualizira i posadašnjuje upravo Isusovu
žrtvu i uskrsnuće i sadašnje Isusove učenike uvezuje,
sada i ovdje, dakle u konkretnim hrvatskim prilikama,
u tu konačnu pobjedu nad zlom, pa u njihovu životu ne
može biti mjesta ni za nesigurnost ni za strah. Ima li
ipak u životu suvremenih hrvatskih Isusovih učenika
nesigurnosti i straha, onda je to poziv na
preispitivanje svoje osobne povezanosti i svojega
stvarnoga odnosa s Isusom, jer tko je stvarno Isusov,
svu stvarnost gleda Isusovim očima i siguran je da ne
može biti izazova ili poteškoće koje zajedno s
Uskrslim ne bi riješio. To svoje autentično vjerničko
iskustvo Isusovi učenici dužni su unijeti u hrvatsku
društvenu zbilju i hrvatsku javnost i tako postati
kvasac oslobođenih i ljudi i društva. Tko bi god od
Isusovih učenika u tome oklijevao, od toga bježao ili
to zanemarivao, bio bi teško odgovoran za gubitak nade
i širenje bespomoćnosti u hrvatskom društvu te kao
takav prispodobiv soli koja se baca da bi ljudi po
njoj gazili.
Isusovi učenici u hrvatskom društvu,
uvezani u definitivnu Isusovu pobjedu pravde nad
nepravdom, ljubavi nad mržnjom, života nad smrću,
sposobni su razotkriti suvremeno idolopoklonstvo ne
samo bogatstvu, nego i materijalnom kao takvom.
Isusovo uskrsnuće otkriva - a proslava Uskrsa uvijek,
posebno ove 2015. godine, trebala bi to iznova unositi
u javnu i osobnu svijest - da je pravo bogatstvo,
nepropadljivo i vječno, samo život, koji nema kraja, i
ljubav kao nezasluženi dar, a materijalno samo je
prolazno i propadljivo. Uskrsli Isus, premda je bio
prepoznatljiv u svojoj ljudskoj fizionomiji i opipljiv
po svojim ranama, nakon uskrsnuća nije više zarobljen
u materijalnom ljudskom tijelu, nego živi oslobođen u
proslavljenu tijelu, koje je za nas ljude misterij, a
koje snažno nadmašuje sve mogućnosti materijalnoga
ljudskoga tijela.
Ta činjenica snažno relativizira i dovodi u pitanje sve
materijalno, posebno u svim slučajevima kad to materijalno postane glavni smisao
ljudskoga djelovanja i života. Materijalno ima svoju relativnu vrijednost, ali,
gledajući u svjetlu Isusova uskrsnuća, nikada ne smije postati glavni cilj ili
božanstvo, zauzeti mjesto Boga. Dosljedno tomu i oskudijevanje u materijalnom ne
smije biti najveća bol ili rana, koliko god materijalno bilo nužno i poželjno,
ali uvijek i isključivo kao sredstvo za bolji život, a nikada kao cilj života.
Isusovi učenici u suvremenom hrvatskom društvu pozvani su biti svjedoci te
istine, i to kako u svojem osobnom, obiteljskom tako i društvenom i javnom
životu i na taj način pridonositi stavljanju na svoje mjesto svih vrjednota i
viših i nižih.
Kad bi u suvremenom hrvatskom društvu
sve vrjednote od onih materijalnih do etičkih i
univerzalnih bile stavljene na pravo mjesto, bili bi
uklonjeni temelji za glavninu svih razloga za krize
svih oblika koje sada vladaju hrvatskim društvom.
Isusova dragovoljna žrtva i Isusovo uskrsnuće kao
nagrada za tu žrtvu iznimno su snažan podsjetnik na
neprimjerenost i vulgarnost svake sebičnosti, od one
osobne, obiteljske, do stranačke i grupaške, a koje
tako snažno cvatu u suvremenom hrvatskom društvu.
Isusovi učenici upravo su pozvani biti prokazatelji
besmislenosti svake sebičnosti da bi i na taj način
pomogli stvarnom oslobađanju i ljudi i društva za
stvarnu solidarnost, štoviše za pravu ljubav. Oni pak
Isusovi učenici koji su inficirani ili očarani
materijalnim ili sebičnošću, upravo ovogodišnju
proslavu Uskrsa trebali bi prepoznati kao neodgodiv
poziv i izazov da i na bogatstvo i na materijalno
općenito, kao i na sebičnost počnu gledati očima
Uskrsloga.
Autor: Ivan Miklenić, Glas koncila
(106)
|