Privatna američka obavještajna agencija Stratfor, iz koje su iscurili podaci objavljeni prošloga tjedna na WikiLeaksu, sustavno se bavi i Republikom Hrvatskom te donosi brojne pikantne zaključke.

Osim tvrdnje da je bivšega predsjednika Vlade i HDZ-a na ostavku natjerala mafija, prema pisanju medija u Hrvatskoj, agencija ima zanimljive poglede na uzroke rata u bivšoj Jugoslaviji o ključnoj ulozi Bosne i Hercegovine, djelovanju švedskog ministra vanjskih poslova koji nije sklon Hrvatskoj i slično.

No, osobitu pozornost zaslužuje rečenica Stratforova analitičara Marka Papića koji je, kako je prenio Večernji list, doslovno napisao: "Već sam govorio (i pisao u svojim analizama) da Hrvatskom apsolutno vlada organizirani kriminal."

Premda nije objavljeno niti na WikiLeaksu niti u medijima u Hrvatskoj na što se to točno misli kad je riječ o "organiziranom kriminalu", malo pomnije analize stanja u Hrvatskoj ne dopuštaju da se taj pojam shvaća samo u klasičnom smislu, tj. kao nezakonito i često nasilno organizirano djelovanje za stjecanje bogatstva, npr. po poslovima kao što su droga, prostitucija, prodaja ljudi ili drugim mafijaškim oblicima djelovanja, već je riječ o nevidljivoj, ali vrlo moćnoj kontroli gotovo svega bitnoga u Hrvatskoj.

Jasno je da u Hrvatskoj ima klasičnog organiziranog kriminala kao i svim državama na svijetu, no glavni problem ipak nije taj klasični kriminal nego daleko suptilniji kriminal koji utječe na gotovo sve u Hrvatskoj, a da za ništa ne odgovara niti ga itko u Hrvatskoj istražuje. Postojanje takvoga kriminala u Hrvatskoj dokazivo je isključivo po posljedicama, a to je upravo najbolji kriterij za razlikovanje duhova koji je kršćanima, ali i čitavome čovječanstvu ostavio osobno Isus Krist. Među posljedicama djelovanja toga suptilnog organiziranog kriminala svakako se može na prvo mjesto staviti sadašnje gospodarsko i društveno stanje u Hrvatskoj odnosno činjenica da je Hrvatska na gotovo svim razinama života umjesto prema boljitku sustavno vođena prema slabljenju, osobito gospodarskom i političkom.

Je li hrvatskim vlastima zaista potrebno da im otvorene lekcije o neprijateljstvu prema investitorima drže veleposlanici SAD-a i EU-a? Zar je slučajno na snazi zakonodavstvo koje omogućuje da "poduzetnici" s jednom tvrtkom uđu u velike dugove te na taj način često doslovno unište nekoliko slabijih tvrtka ili obrtnika, a potom tu tvrtku zatvaraju, a da ih nitko, osim oštećenih privatnom tužbom, ne poziva na odgovornost, i istoga časa otvaraju novu tvrtku i nastavljaju svoje jednako djelovanje? Je li slučajno u pregovorima s EU-om službeno prikazana bitno umanjena brojka hektara obradive površine u Hrvatskoj te je ispalo da je po količinama trošenja umjetnog gnojiva Hrvatska zagađena zemlja, a svi znaju da to nije istina? Je li slučajno koalicijska vlada lijevoga centra umjesto legalnog, legitimnog i čak obvezujućeg gospodarskog pojasa izmislila ZERP, koji je opravdano slikovito prikazan kao drveni čelik? Je li slučajno ta vlada odlučila da Hrvatska ne dobije oko milijardu i 300 milijuna eura na gospodarskom pojasu na Jadranu godišnje, što bi učinilo suvišnim svako zaduživanje države i drhtanje od ocjena o kreditnom rejtingu? Zar se slučajno prethodna i sadašnja vlada oglušila na ozbiljne projekte koje je financirala Europska Unija, a koji hrvatskim morem i tlom predviđaju uređivanje gospodarske i prometne žile kucavice čitave Europe i svijeta?

Među posljedicama djelovanja toga suptilnog organiziranog kriminala ne mogu se previdjeti ni neka događanja na političkoj sceni. Zar se slučajno najjače političke stranke ne žele odreći sadašnjega izbornog sustava koji otuđuje vlast, onemogućuje ikakav nadzor nad nositeljima vlasti i koji favorizira stranačke vođe ili vodstva kojima je lako manipulirati? Zar baš takav sustav ne onemogućuje napredak sposobnih a favorizira poslušnike, premda baš to sigurno vodi zemlju u propast ili slabljenje? Zar je slučajno kadroviranje u Hrvatskoj takvo da na glavne pozicije dolaze ljudi koji umjesto da rade za dobro zapravo štete Hrvatskoj? Jesu li slučajno na pozicije moći zasjeli autsajderi koji se nisu suzdržavali od veleizdajničkih čina, diplomatskih gafova, klasičnih kriminalnih djelovanja, ljudi koje se može ucjenjivati i tako njima manipulirati? Je li slučajno hrvatski predsjednik bio izvan zemlje kad je 2008. u Hrvatsku došao formalno najjači čovjek na svijetu - američki predsjednik!? Jesu li slučajno u pojedinim vladama bili baš određeni ministri koji čak nisu ni pripadali niti jednoj od koalicijskih stranaka? Jesu li morali biti čak ugašeni mladi ljudski životi da bi u ministarske fotelje sjeli točno određeni ljudi? Je li slučajno čak i stranka koju je dr. Franjo Tuđman osnovao provodila detuđmanizaciju? Je li slučajno izbjegavanje suočavanja s činjenicama komunističkih ratnih i poratnih zločina? Zar je slučajno sve prepoznatljivije izjednačavanje krivnje za rat devedesetih, zar je slučajno aboliranje samo pripadnika jedne strane?

Očito jako puno se toga dogodilo u Hrvatskoj i na gospodarskom, političkom i svim područjima društvenoga života što je nepobitno na štetu legalnih i legitimnih interesa hrvatskoga naroda odnosno općega dobra; posljedice su tu i svatko razuman može ih prepoznati. Što je uzrok takvim očitim štetnim posljedicama, puno je teže jasno argumentirati, no činjenica da na glogu ne rastu smokve daje pokriće za stav da Hrvatskom stvarno vlada specifičan oblik suptilnog, ali iznimno moćnog organiziranog kriminala koji nema opstanka ako se na svim razinama ne uvede ravnopravnost i zakonitost te ako se ipak izbori stvarna demokracija.

Ivan Miklenić
Glas Koncila, 8. ožujka 2012.