"Potrebno je da ovaj narod vrati vjeru u sebe i svoje mogućnosti. Problemi time ne će nestati, ali će biti lakÅ¡e rjeÅ¡ivi. A njih nije malo", rekla je, kako je prenio portal VeÄernjega lista, Predsjednica Republike. Tim rijeÄima Predsjednica je iznijela samo dio istine, jer u tom govoru nije uzela u obzir ÄinjeniÄnu nemogućnost da hrvatski biraÄi, koji predstavljaju hrvatski narod, iÅ¡ta promijene. Naime, premda su etniÄki Hrvati velika većina u stanovniÅ¡tvu Hrvatske, oni nemaju mogućnosti iskazati svoju politiÄku volju kao Hrvati, niti su poslije smrti prvoga hrvatskoga predsjednika ikada viÅ¡e u Hrvatskoj prevladali stvarni legalni i legitimni hrvatski nacionalni ciljevi i interesi. ZaÅ¡to je u Hrvatskoj tako, ne može se odgovornost pripisati ustavnopravnom poretku, jer on to niti nareÄ‘uje niti prijeÄi. Stoga je za takvo stanje sva odgovornost u prvom redu na onima koji Hrvatskoj od 2000. godine umjesto legalnih i legitimnih hrvatskih nacionalnih ciljeva i interesa nameću svoje ciljeve i svoje interese koje ne žele javno ni artikulirati.
Izigravanje narodne volje
"Trebamo Hrvatsku po mjeri ovoga naroda koji unatoÄ svim problemima voli svoju domovinu. Svako izigravanje narodne volje ozbiljan je politiÄki i moralan krimen", rekla je joÅ¡ Predsjednica, kako je prenio portal VeÄernjega lista. U hrvatskom kontekstu to su vrlo teÅ¡ke rijeÄi jer, ako bi se uzele odgovorno, demaskiraju politiÄka postupanja koja su ne samo nespojiva s narodnom voljom, nego su u izravnoj suprotnosti narodnoj volji.
Naime, u Hrvatskoj se gotovo svi ponaÅ¡aju kao da je najnormalnije da se politiÄari i politiÄke stranke, nakon Å¡to na izborima osvoje odreÄ‘ene mandate, ponaÅ¡aju kao da politiÄka orijentacija ili simpatija onih koji su ima dali svoj glas viÅ¡e ama baÅ¡ niÅ¡ta za njih ne znaÄi niti ih iÄim obvezuje. A rijeÄ je o najgrubljem izigravanju politiÄke volje i politiÄkih simpatija kad politiÄari pojedinci ili politiÄke stranke ulaze u razne oblike saveza u kojima ih oni koji su im dali svoj glas nikada ne bi željeli vidjeti. ÄŒinjenica je da su to oÄita »izigravanja narodne volje«, tj. "politiÄki i moralni krimeni", a u Hrvatskoj je na tu pojavu izostala Äak i ozbiljna politiÄka i moralna kritika.
Hrvatska javnost svjedok je "izigravanja narodne volje" i u postupanju aktualnih državnih vlasti prema potpisima koje su za raspisivanje dvaju referenduma prikupile graÄ‘anske inicijative "Narod odluÄuje" i "Istina o istanbulskoj". Taj nasilniÄki politiÄki Äin, formaliziran kroz glasove zastupnika koji su se odmetnuli od svojih biraÄa koji su ih izabrali, izravno je Å¡tetan jer onemogućuje svaki pokuÅ¡aj (jer ne može se unaprijed predvidjeti ishod referenduma) hitno potrebne promjene upravljanja zemljom i neposredno prijeÄi da "narod vrati vjeru u sebe i svoje mogućnosti".
Manipuliranje
Svjesno manipuliranje zakonom propisanim brojem potrebnih potpisa za raspisivanje referenduma (jer vlasti namjerno ne vode toÄnu evidenciju o stvarnom broju graÄ‘ana s pravom glasa), otkriva da politiÄke interesne skupine pokuÅ¡avaju zatrti i svaku pomisao na artikuliranje stvarne "narodne volje". Zapanjujuće je pritom da neovisne državne institucije kao Å¡to su institucija Predsjednika Republike Hrvatske ili Ustavni sud Republike Hrvatske na takvo postupanje gromoglasno Å¡ute.
OÄito je da sadaÅ¡nje usmjerenje Hrvatske, odnosno sadaÅ¡nji oblik upravljanja zemljom, nije posljedica ni nesposobnosti ni nemogućnosti, nego uzurpacije interesnih skupina kojima je sadaÅ¡nje stanje vjerojatno idealno premda se Hrvatska sve Äešće i sve snažnije zabija na samo dno Europske unije. Da je glavni hrvatski problem upravo upravljanje zemljom izriÄito je potvrdio u intervjuu VeÄernjemu listu od 4. ožujka Vladimir Cligorov, sin prvoga predsjednika neovisne Republike Makedonije koji od 1995. radi u BeÄkom institutu za zemlje u tranziciji. Na upit u Äemu hrvatske vlasti grijeÅ¡e Cligorov je doslovno odgovorio:
"Manje-viÅ¡e u svemu. Najprije su odugovlaÄile s ispunjenjem uvjeta za pristupanje EU, pa se Hrvatska uÄlanila u vrijeme krize. Izabran je razvojni put kojem je cilj bio da se gotovo iskljuÄivo zaradi na prodaji nekretnina i razvoju turizma. To je potpomognuto fiksnim teÄajem, a socijalni mir se održavao relativno viskom javnom potroÅ¡njom. KonaÄno, kada je nastupila kriza, teret je prebaÄen na zaposlene preko povećane nezaposlenosti i emigracije."
Ocjena je to nepristrana struÄnjaka koju ni politiÄari na vlasti ni u opoziciji ne žele ni komentirati, jer ih sve previÅ¡e raskrinkava.
Ivan Miklenić, Glas Koncila
|
