|
Snaga političke korumpiranosti spriječila je prošle
godine brže rješenje, brže izlaženje iz aktualnoga,
nevidljivoga, ali stvarnoga ropstva umreženim skupinama,
no sve stravičnije posljedice takvoga upravljanja
Hrvatskom sve su vidljivije, sve su opipljivije na koži
sve brojnijih hrvatskih građana, pa takvoj vladavini,
htjele to tzv. političke elite ili ne, mora doći kraj.
"Temeljno značenje korupcije je dvoličnost,
iskvarenost. I dok se u nas isticanjem pojedinih
slučajeva čini da se korupcija želi suzbiti, postoji
ona koja se pokazuje kao sustav, podržavan političkim
odnosima, koja ima obilježja političke korupcije
umrežene u državnim institucijama. Koliko ima samo
zakona u našem zakonodavstvu koji u svojoj
neusklađenosti pogoduju takozvanoj zakonskoj
korupciji" - rekao je doslovno kardinal Josip
Bozanić u homiliji koja je bila popraćena spontanim
dugim pljeskom koji je značio slaganje većine
okupljenih u crkvi sv. Marka s izrečenim naglascima na
misi za domovinu na Dan državnosti. |
Sa stajališta služenja općemu dobru države Hrvatske i
svih njezinih stanovnika iznimno su bili važni i drugi
izrečeni naglasci - poput upozorenja na nužnost
"odmaka i otklona od ideologija zla dvadesetoga
stoljeća: fašizma, nacizma i komunizma<, odnosno na
nužnost >prevladavanja totalitarnoga naslijeđa", no
to ipak nije privuklo takvu pozornost da bi urodila
očitovanjem političara ili medija.
Izostanak reakcije na kardinalovo
jasno i neosporno stajalište, izneseno isključivo s
nakanom stvarnoga služenja općemu dobru cjelokupne
hrvatske društvene zajednice, nastavak je sve češće
prakse u hrvatskoj javnosti, po kojoj se smišljeno
bitne, sudbinski važne teme ignoriraju ili potpuno
marginaliziraju jer otvaranje tih tema nije po volji
tzv. političkim elitama. Činjenica da je u Hrvatskoj
sve više takvih tema za koje nema sluha ni garnitura
na vlasti ni formalna opozicija, otkriva s jedne
strane da je glavna struja javnoga mnijenja apsolutno
kontrolirana i usmjeravana, zapravo okupirana točno
određenim političkim i ideološkim matricama, a s druge
strane da po stajalištu onih koji kontroliraju
hrvatsko društvo i njihovih slugu na vlasti i u
opoziciji još uvijek nije došlo vrijeme da se na
dnevni red stavi stvarna sudbina države Hrvatske,
hrvatskoga naroda i svih hrvatskih građana.
Onemogućavanje ili istjerivanje bitnih sudbinskih tema
iz javnosti, premda se one sve češće i sve snažnije
pojavljuju, otkriva da se u hrvatskom društvu ipak
događa neizbježno i nezaustavljivo buđenje i da je sve
izvjesnije da toj represiji nad javnim mnijenjem
otkucava nasilno oteto vrijeme.
Već takav odnos prevladavajućega i
kontroliranoga javnoga mnijenja prema sudbinskim
hrvatskim temama dokaz je specifične hrvatske
korupcije koja je prožela kako garnituru na vlasti
tako i garnituru u formalnoj opoziciji, i koja je
stvarni razlog zašto Hrvatska ni 25 godina od svoje
samostalnosti ne može imati relevantne slobodne medije
lijevoga i desnoga centra. Naime, upravo stvarno
slobodni mediji, bili oni lijevoga i/ili desnoga
centra, mogli bi biti u službi općega dobra, mogli bi
se baviti i bavili bi se sudbinskim hrvatskim
pitanjima, a upravo to ne odgovara onima koji
kontroliraju hrvatsko društvo.
Izvrsno je kardinal istaknuo da se "isticanjem pojedinih
slučajeva čini da se korupcija želi suzbiti", jer je činjenica da su sve to
zapravo predstave za javnost u kojima više ili manje stradaju više ili manje
krivi, redovito najprije politički otpisani pojedinci, a sama bit hrvatskoga
koruptivnoga umrežavanja ostaje netaknuta. Takvom stanju pridonose i brojni
pojedinci i skupine koji su vođeni neutaživom pohlepom pa im takvo stanje
izvrsno odgovara jer - kako je doslovno rekao kardinal - "korupcija
relativizira važnost institucija, pojedincima nudi privlačnost novca, bogatstvo
pod svaku cijenu, kao vrijednost koja bi trebala zamijeniti čast i poštenje".
Očito je da je Hrvatskoj potrebno
stvarno oslobođenje od te specifične korupcije. Premda
je - sa žaljenjem treba priznati - propuštena velika
prilika koju bi donio da je održan referendum s
pozitivnim ishodom o promjeni izbornoga zakonodavstva
koji je prošle godine potaknula građanska inicijativa
"U ime obitelji", a koja je bila na sve moguće načine,
vrlo nečasno, izigrana, hrvatsko društvo u cjelini,
kao i svjesni pojedinci i skupine, što bude više
insistiralo upravo na sudbinskim hrvatskim pitanjima,
to će više slabiti aktere i protagoniste te specifične
korupcije. Snaga političke korumpiranosti spriječila
je prošle godine brže rješenje, brže izlaženje iz
aktualnoga, nevidljivoga, ali stvarnoga ropstva
umreženim skupinama, no sve stravičnije posljedice
takvoga upravljanja Hrvatskom sve su vidljivije, sve
su opipljivije na koži sve brojnijih hrvatskih
građana, pa takvoj vladavini, htjele to tzv. političke
elite ili ne, mora doći kraj.
S pravom je kardinal Bozanić u istoj
homiliji upozorio: "Nesigurnost koja je prisutna u
poslovanju, strah i odgađanja donošenja odluka ljudi
na odgovornim mjestima, govori o ozračju u koje su
naše društvo doveli korumpirani odnosi. Potrebno je i
moguće je liječiti te odnose i mijenjati takav
mentalitet." Ta procjena, a lako je složiti se da
je istinita i objektivna, raskrinkava sve rječite
obmane sadašnje vladajuće skupine i medija koji su se
podali tim obmanama, ali i obvezuje sve skupine koje
su započele neformalnu predizbornu kampanju i koje
žele osvojiti vlast u Hrvatskoj. Upozorenje da je
potrebno i moguće liječiti koruptivne odnose i
koruptivni mentalitet obvezuje sve hrvatske građane,
sve institucije i osobito sve političare. Kardinalovo
upozoravanje na katastrofalnu demografsku situaciju te
na sve veći problem masovnoga iseljavanja
najsposobnijih i najvitalnijih ljudi iz Hrvatske
podsjećanje je na ono što je svima vidljivo i jasno i
što ni političari, koliko god bili vješti, ne mogu
više skrivati. Zato sadašnji model specifične hrvatske
korupcije neumitno odbrojava svoje posljednje vrijeme.
Ivan Miklenić, Glas koncila,
www.hkz-kkv.ch
|