Kao ravnatelj Gradskoga građevnoga ureda (1891.–1912.) preuzeo cjelokupno prostorno i urbanističko planiranje Zagreba. Najpoznatije njegovo djelo i najveće urbanističko ostvarenje historicizma u Hrvatskoj je tzv. Zelena ili Lenucijeva potkova (realizirana većinom između 1880-ih i 1920-ih). To su današnji trgovi N. Šubića Zrinskoga, Strossmayerov i kralja Tomislava s istočne, Starčevićev trg i Botanički vrt s južne, te trgovi Marulićev, Mažuranićâ i Republike Hrvatske sa zapadne strane.
Od 1893. do 1911. izradio je seriju studija regulacija Dolca, Kaptola i bloka istočno od Jelačićeva trga (Bakačeva–Vlaška–Palmotićeva ulica), a posebno se ističe projekt iz 1896., izložen na Milenijskoj izložbi u Budimpešti (potom objavljen u berlinskom Deutsche Bauzeitungu 1897), u kojem je pokušao riješiti probleme regulacije i uključenja Kaptola i njegovih podgrađa u novo donjogradsko središte. U njem je, uravnoteživši utilitarne i estetičke funkcije na način historicističkoga racionalizma, radikalnom rekonstrukcijom povijesnoga gradskog tkiva, rušenjem zidova i Bakačeve kule pred katedralom, otvorio velik trg do Radićeve ulice, a rušenjem kuća u Vlaškoj i na Dolcu otvorio prostor pred nadbiskupskom palačom i crkvom sv. Marije. Njegova također nerealizirana studija iz 1911., u kojoj je središnji prostor Dolca namijenjen velikoj otvorenoj tržnici, a proširena Skalinska ulica ulazi u novoformirani Kaptolski trg, bila je od presudnoga značaja za kasnija ostvarenja iz 1930-ih.
Projektom urbanizacije novoga istočnog predjela grada, od Draškovićeve do parka Maksimira (1905.), uveo je široku, luksuznu stambenu ulicu koja spaja Donji grad s parkom Maksimirom, tzv. Sjajnu ulicu (dijelom ostvarena u današnjoj Zvonimirovoj). Lenuci je početkom XX. st. oblikovao krivulje najljepših ulica rezidencijalnih područja medvedničkoga podbrežja (Tuškanac, Cmrok, Pantovčak, Jelenovac, Vrhovec, Jurjevska, Nazorova, Hercegovačka, Mlinarska, Mallinova i dr.). Istodobno je predlagao moderne avenije za širenje grada i povezivanje s izvangradskim područjima (Ciglana–Samoborski kolodvor, Ulica Medveščak, Britanski trg–Radnički dol–Zelengaj, Miramarska cesta, 1900.–13).
Lenuci je projektirao vlastitu palaču na Strossmayerovu trgu 11, te planinarske objekte na Medvednici, Plešivici i Ivanščici.
Lenuci vila
Bio je suutemeljitelj 1874. Hrvatskoga planinarskog društva, Sklizačkoga kluba, te Hrvatskoga sokola. Uredio je klizalište 1874., gdje se danas nalazi Dom Hrvatskoga sokola na Trgu Republike Hrvatske, u gradnji kojega je i sudjelovao (1881.–83). Od 1878. upravljao je Gradskim vodovodom (sudjelovao u izgradnji prve vodovodne mreže, 1881.–89.), a nakon potresa 1880. djelovao je i u Gradskome potresnom povjerenstvu.
Urbanistička koncepcija Zagreba na prijelazu stoljeća uglavnom je njegovo djelo te je, premda velik dio njegovih projekata i zamisli nije ostvaren, svojim opusom izgradio temelj urbanom razvoju Zagreba u XX. st.
U Zagrebu mu je 1988. priređena izložba u Muzeju za umjetnost i obrt.
Priredila D. Gaupp
|
