Naime radi se o Zakonu o organizaciji i nadležnosti
državnih organa u postupku za ratne zločine, odnosno
problematici srbijanske primjene univerzalne
jurisdikcije kojim je Srbija selektivno proširila
svoje područje kaznene vlasti nad hrvatskim
državljanima. Čudi kako je Zoranu Milanoviću kao
pripadniku elite koja Hrvatsku nije branila, to
promaklo u vrijeme dok je bio predsjednik Vlade RH.
Nažalost opet svjedočimo situaciji u
kojoj se pojedini političari sjete hrvatskih
branitelja samo kada se na izborima treba boriti za
glas više.
Gospodin
Zoran Milanović kroz četiri godine imao je brojne
prilike zaštititi hrvatske branitelje od spomenutog
srbijanskog zakona. Dok je bio predsjednik Vlade RH
taj problem ga uopće nije zanimao, čak štoviše
hrvatske branitelje je često nazivao raznim pogrdnim
imenima, uvjeravao javnost kako su hrvatski
branitelji povlašteni, a posebno degutantna je
njegova izjava kako su u Domovinskom ratu
sudjelovali sirotinja i oni manje obrazovani.
Punih 555 dana razočarani hrvatski branitelji i najteži HRVI čekali su ga pod
šatorom u Savskoj, ispred Ministarstva branitelja, ali on je, kao i svi članovi
njegove Vlade odbijao sve pozive njihove na dijalog. Nije se udostojao doći pred
branitelje niti kada je hrvatska braniteljica i HRVI Nevenka Topalušić umrla u
šatoru tijekom prosvjeda.
Kada su hrvatski branitelji odlučili
doći k njemu s pozivom na dijalog, pod prozore
Banskih dvora, Zoran Milanović poslao je interventnu
policiju na najteže invalide Domovinskog rata. Pod
zapovjedi Zorana Milanovića i njegova najbližeg
suradnika Ranka Ostojića u Vukovaru tijekom mirnog
prosvjeda protiv nezakonito I protuustavno
postavljenih ćiriličnih ploča na hrvatskim
institucijama, policija je nanijela i teške tjelesne
ozljede hrvatskom dragovoljcu Darku Pajčiću od kojih
je kasnije preminuo, a protiv brojnih hrvatskih
dragovoljaca, zatočenika srbijanskih logora i djece
poginulih branitelja, također pod palicom Zorana
Milanovića, pokrenuti su sudski postupci i većina ih
je žurno pravomoćno osuđena.
Važno je napomenuti kako su
optužnice protiv hrvatskih branitelja u Republici
Hrvatskoj zaprimljene još 2011. godine, cijelo
vrijeme tijekom vladavine Zorana Milanovića bile
sakrivene u ladicama, a nitko od tadašnjih ministara
ništa nije poduzeo. Bitno je naglasiti i kako
Milanovićeva ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić
nije poduzela apsolutno ništa kako bi od Srbije
zatražila ukidanje tog zakona. U prethodne četiri
godine, Zoran Milanović je s pozicije predsjednika
Vlade RH naš pravedni obrambeni i oslobodilački
hrvatski Domovinski rat protiv srbijanske agresije
nazivao građanskim ratom, čime je srbijanskom
političkom vrhu kao i brojnim nevladinim udrugama
"civilnog društva" u Republici Hrvatskoj davao
poticaj za daljnji progon hrvatskih branitelja.
Donošenjem i primjenom zakona kojim
je selektivno proširila svoje područje kaznene
vlasti nad hrvatskim državljanima, Srbija poručuje
da ratove koje je započela agresijom na susjedne
države, smatra dozvoljenim ratom, baš onako kako je
to govorio i Milanović nazivajući ga građanskim
ratom.
Imajući na umu činjenicu, kako je i
sam naglasio, da nije sudjelovao u obrani Domovine,
licemjerno je današnje izjašnjavanje Zorana
Milanovića o tome kako će tek u eventualnom
slijedećem mandatu razumjeti potrebe hrvatskih
branitelja i započeti se boriti za njihova prava.
Sadašnja hrvatska vlada je u svom
polugodišnjem mandatu odmjerenim diplomatskim
koracima prisilila Srbiju na uzmak kad je u pitanju
tzv. zakon o regionalnoj jurisdikciji.
Naglašavamo, kako Republici Srbiji
neće biti omogućeno zatvaranje Poglavlja 23 prije
nego što ispuni uvjete, a jedan od njih je i
ukidanje spornog zakona. Sadašnji državni vrh brani
nacionalne interese i temeljna ljudska prava svojih
branitelja, vodeći računa da ne ugrozi međunarodni
položaj Republike Hrvatske kao što je to učinio
Zoran Milanović prkoseći demokratskom svijetu dok je
donosio Lex Perković.
Umjesto da se danas pospe pepelom
nakon izricanja presude Perkoviću i Mustaču, koja je
simbolički i presuda cijelom jednom zločinačkom
sustavu u kojem je partija, čiji je slijednik
današnja Milanovićeva Socijaldemokratska partija,
odlučivala tko ima pravo živjeti, a tko ne,
Milanović i dalje vrijeđa sve državljane ove zemlje
obezvrjeđujući njihov razum i pamćenje. Tijekom
četverogodišnje vladavine Zorana Milanovića hrvatski
je pravosudni sustav u potpunosti zakazao, pa je
njemačko pravosuđe raskrinkalo tek mali dio krvavih
rabota te iste partije u kojima su nakon 1945.
godine ubijani brojni hrvatski domoljubi u svojoj
Domovini Hrvatskoj i cijelom svijetu.
Danas Hrvatska štiti prava svojih
državljana bez straha od dovođenja u međunarodnu
izolaciju u kakvoj smo se nalazili u mandatu Vlade
Zorana Milanovića, koji je i prije, a poglavito u
četiri godine njegova mandata, napose njega kao
predsjednika Vlade okaljao ugled naše Domovine
blateći, krvlju stečeni nacionalni identitet i
civilizacijske demokratske vrednote.
U politici se veliki ciljevi postižu
malim koracima i vjerodostojnim ponašanjem, Za
Zorana Milanovića tako nešto ne može se reći.
Zorica
Gregurić
Za Udrugu zagrebačkih branitelja Vukovara
Zagreb, 18. kolovoza 2016.godine
|