Jer kako drukčije možemo okarakterizirati posjet ljudi
kojima na navedenom ozbiljnom i masovnom skupu, na kojem
se odašilje tako snažna poruka, nikako nije mjesto.
Možda njihov posjet još jedino možemo usporediti sa
shoping-turizmom, u kojemu će gospođa "ministarka"
nastojati na sebe nabaciti koju novu modnu krpicu, a
muški dio tog tragikomičnog političkog trija pokušati, o
račun hrvatskih obveznika naravno, uživati u iznenada
ponuđenom trenutku, u skladu s onom narodnom: "use, nase
i podase".
Krajnje je licemjerje da na tom mjestu gdje će se
okupiti svjetski uglednici, u glavnom gradu države
koja svojim ustavnim uređenjem, tradicijom i načinom
društvenog funkcioniranja predstavlja svjetski simbol
sloboda, ljudskih prava i tolerancije, našu Hrvatsku
predstavljaju političari koji već četiri godine, a
predsjednik Josipović (koji bi im se sigurno pridružio
da mu se ne radi o fotelji koja mu na nedjeljnim
izborima vjerojatno za uvijek izmiče pod nogama i zbog
čega mora ostati u Hrvatskoj) punih pet godina, na
brutalan način demonstriraju svoju potpunu kontrolu
nad glavnim javnim medijima, u kojima imenuju i
razrješuju glavne urednike i direktore, nalažu ili
šutke odobravaju smjenjivanje njima nepodobnih
novinara, uredništava, čitavih redakcija, po
identičnom obrascu ostavljenog im u nasljeđe od
njihovih očeva, stričeva itd., iz vremena noćnih
zatvorenih sjednica Centralnih komiteta komunističke
partije propale Jugoslavije.
Gušenje slobode govora u Hrvatskoj
Tih je primjera u zadnjih pet godina u Hrvatskoj i
previše da bismo ih se svih prisjetili. Spomenimo se
zato samo nekih, poput ovih dana aktualnog brutalnog
izvanrednog otkaza ugovora o radu Karoline Vidović
Krišto od strane ravnatelja HRT-a Gorana Radmana,
miljenika predsjednika na odlasku Ive Josipovića, a
koji otkaz su kritizirali i sindikat HRT i HHO za
ljudska prava, tumačeći ga ispravno kao izravan napad
na slobodu govora i medija. Nadalje, prisjetimo se i
navodnog telefonskog poziva Josipovićevog donedavnog
projugoslavenskog i prosrpskog savjetnika Dejana
Jovića uredniku Večernjeg lista, kojim je tražena
smjena vrhunskog profesionalca i novinarskog znalca
Ivice Šole, a koja je potom i usljedila, kao i slične
situacije s novinarom i publicistom Tihomirom
Dujmovićem.
Takvih je primjera, na žalost previše i oni ukazuju
na porazno stanje ljudskih prava i ukupnih sloboda u
Hrvatskoj, gdje postojeći režim perfidnim tumačenjem
donešenih zakona, što čini zbog svog osjećaja potpunog
nadzora nadležnih policijskih, pravosudnih, sudbenih
tijela i institucija države, svaku kritiku njihove
vladavine proglašava govorom mržnje, ustaštvom,
fašizmom, netolerancijom.
Ali niti sve opisano današnjim hrvatskim vlastima
nije bilo dovoljno te su one, u svojoj nemoći,
očekujući nadolazeći skori poraz, u potpunosti
izgubile kompas te krenule u otvorene nasrtaje na
preostale slobodne medije u Hrvatskoj. Tako je i
portal Dnevno.hr već 20-ak dana izložen brutalnoj i u
Europskoj Uniji neviđenoj hakerskoj agresiji kojom se
nastoji ugušiti njegova kritika vladajućih odnarođenih
političkih i drugih elita.
U tom kontekstu nikako se ne smije zaboraviti niti
nedavno uhićenje četvorice mladih Splićana koji su u
žaru predizborne utrke po tamošnjim ulicama lijepili
plakate kojima su se protivili politici predsjednika
Josipovića. Jedna od privedenih K.V. je tom prigodom
izjavila kako su tom akcijom željeli mirnim putom
izraziti svoje neslaganje s aktualnom politikom u RH,
posebno politikom predsjedničkog kandidata i aktualnog
predsjednika Ive Josipovića: "Sadržaj plakata je
provjeriv, radi se o reakcijama na mnoge javne izjave
i nastupe dotičnog kojima javno, kroz medije,
institucije i raznorazne 'obljetnice' promovira
ideologije i stavove osuđene na europskoj razini, a
koje bitno štete razvoju i općem dobru RH", Jedan od
tih plakata podsjeća na skandalozne riječi Ive
Josipovića "Srbijanski napad na Dubrovnik je splet
nesretnih politika"! Takvo neprijateljsko stajalište
prema vlastitom narodu i njegovoj golemoj žrtvi u
obrani od srbijanske agresije on relativizira,
izjednačuje krivnju za rat koji se eto dogodio spletom
okolnosti i čimbenikom nesreće, a ne planom
miloševićevog generalštaba i Memoranduma srbijanskih
akademika iz SANU. Takvim riječima Josipović pogoduje
po tko zna koji put onim stranim moćnicima koji
pomirbu na ovim prostorima zasnivaju na laži o
unutarnjem građanskom ratu i izjednačenoj krivnji za
isti.
Ali na stranu sada Josipovićeva protunacionalna
retorika nesvojstvena i nezabilježena u povjesnoj
državnoj praksi bilo kojeg modernog svjetskog naroda.
Ovdje se želimo zadržati isključivo na činjenici o
državnom institucionalnom teroru prema slobodi javno
izraženog mišljenja i političkog stava. Josipović se
sa velikim odmakom i zakašnjenjem ogradio od navedene
totalitarističke akcije splitskih tijela gonjenja tj.
policije i to tek onda kada je uvidio količinu
podignutog vala kritika i bijesa naroda glede istog
čina, iskazanog na društvenim mrežama, a koji je
prijetio pogubnim posljedicama po njegovu kandidaturu,
u većoj mjeri nego što je to mogao učiniti efekt od
nekoliko splitskih plakata. Za navedeni splitski
totalitaristički fragment nitko nije odgovarao, a dok
je sadašnja garnitura na vlasti, vjerojatno niti neće.
I zato je više nego degutantno da na pariškom
mimohodu za pravo na slobodu govora sudjeluje ni manje
ni više nego ministar unutarnjih poslova hrvatske
policije Ranko Ostojić.
Svoju javno
izraženu agresiju na ovaj portal, u više je navrata
iskazao Ivo Josipović, posljednji put na posljednjem
TV sučeljavanju sa svojom protukandidatkinjom Kolindom
Grabar-Kitarović. Tada se on potpuno izbezumljeno i
zapjenjeno obrušio na novinare istoga portala
nazivajući ih "obavještajnim podzemljem", "bivšim
obavještajcima koji pišu pod pseudonimima", mašući
pred TV kamerama nekakvim papirom koji bi mu valjda
trebao poslužiti za dokaz gledateljima u ispravnosti
njegovih iznešenih nebuloza i paranoje. Famoznim
papirom, vjerojatno u maniri svoga oca,
visokopozicioniranog partijskog dužnosnika i navodnog
sudionika u partizanskom zločinu u Širokom Brijegu
kada su 1945. g. partizani pobili tamošnje fratre
(koji su se vjerojatno borili protiv hrvatske države
dok su je partizani i četnici oslobađali), a crkvu
spalili do temelja, Josipović je nastojao novinarima,
ne samo ovoga portala, utjerati strah u kosti. To
mahanje papirom, uz retoriku iz vremena diktatorskog
režima za koju smo pogrešno mislili kako je već odavno
iza nas, predstavljalo je kamufliranu ali jasnu
prijatnju što će očekivati svi oni koji se usude
kritizirati svetost njegove i SDP-ove vlasti koja sve
više sliči sjevernokorejskom režimu negoli uređenoj
članici Europske Unije.
U svemu tome još je više simptomatična činjenica kako na vapaje obespravljenih
novinara, medija i drugih djelova društva koji na sebi osjećaju svu brutalnost
današnjeg hrvatskog režima, ne reagiraju nadležne institucije, strukovne udruge,
pozicionirani intelektualci, svi u grču i strahu od ne zamjeranja starim
jugoslavenskim kvazi-elitama, iznova pričvršćenim uz kormilo hrvatske države.
Novi hrvatski režim pokriva se plaštom svoga demokratskog izbora na vlast i tu
činjenicu zlorabi, da bi slobodno provodio svoje nedemokratske metode obnašanja
te iste vlasti za bacanje hrvatske države i njenih građana u okove novog
totalitarizma.
Zbog svega navedenog sve novinarske udruge iz Europske Unije kao i sve
tamošnje udruge koje se bore za ljudske i medijske slobode, trebaju biti
izvješćene o skandaloznom boravku naprijed navedene hrvatske političke
delegacije na pariškom mimohodu tuge i odlučnosti u borbi za slobodu
izražavanja, jer njima tamo nije mjesto. Oni su ruglo moderne hrvatske države i
negacija svih onih vrijednosti za koje se ovaj narod borio u Domovinskom ratu
zbacujući jaram komunističke diktature i prihvaćajući demokraciju i Europsku
Uniju kao oblik i mjesto svojega življenja.
Autor: Zoran Meter, dnevno.hr
(102) |
