Oko podneva sam došao kod prijatelja, u njegov novi
lokal, u najužem centru Zagreba. Sjedili smo za stolom s
joÅ¡ dvije osobe (Äiji je identitet poznat policiji),
kada nam je pristupio stariji gospodin, u godinama.
Prišao mi je i pružao ruku te rekao: "Ja sam Stipe."
I ja sam pristojno uzvratio: "Ja sam Velimir,
poÅ¡tovanje." ÄŒovjek je odmah nastavio Äudnim tonom: "Ti
mene ne poznaješ, ali znaš sve o meni!"
Nije mi bilo jasno je li Äovjek samo
uvrijeÄ‘en Å¡to ga nisam prepoznao ili se radi o neÄemu
drugom. No, ubrzo je sve postalo jasno: "Ja sam
Stipe Milanović, o mojim sinovima priÄaÅ¡ gluposti u
emisijama!" Na to sam mu odgovorio da se ne radi
o glupostima i da su njegovi sinovi ti koji rade
gluposti. Uzrujani starac iskreno se nadovezao: "Rekao
sam Kreši da tebe i Malića treba dati prebiti na
mrtvo, ali mi je on rekao da ne sad, jer bi to loše
odjeknulo, s obzirom da se radi o medijskim osobama!"
Uslijedilo je joÅ¡ nekoliko uvreda na raÄun kolege
Gordana Malića i njegova brata, spominjalo se i
Karamarka i Milanovićeve pretke koji su se kao
partizani borili na Sutjesci, a upeÄatljiv je bio i
još jedan dio: "Kad dobijemo izbore, uzet ćemo ti
Bujicu, neće te više biti na televiziji!" Ja sam
mu samo rekao da kad izgube izbore - da bi njegovi
sinovi mogli završiti u Remetincu.
Vlasnik lokala u kojem se dogodio
susret i ispred kojeg je izreÄena prijetnja, rekao mi
je da Stipe Milanović u zadnje vrijeme tamo Äesto
svraća i svađa se s konobarima. Jednog mladog
Hercegovca Äak je vrijeÄ‘ao rijeÄima Å¡to ima tu
tražiti, da je njegova domovina Hercegovina, a ne
Hrvatska! Mladić mu navodno nije ostao dužan i rekao
mu je da se on poput njegova sina, ne Å¡koluje u
Bruxellesu, nego u Zagrebu. S obzirom da mi se žurilo
na ruÄak s prijateljima, s vlasnikom lokala samo sam
kratko prokomentirao rijeÄi Stipe Milanovića. Rekao mi
je da ovaj nije baš sav svoj i da je to poznata stvar
te da je najbolje sve pustiti na miru.
Ja sam ipak nešto kasnije iz auta nazvao kolegu Gordana Malića.
Malić mi je rekao da se Stipin sin Krešimir Milanović druži s nekim opakim
ljudima i da je ipak najpametnije cijelu stvar prijaviti policiji. Podsjetili
smo se na emisiju u kojoj je ne tako davno, gostovao i otkrio veze Krešimira
Milanovića s ljudima bliskim krim-miljeu. Govorilo se tu i o prljavim poslovima
prve obitelji, kaznenim prijavama koje stoje u ladicama, o dužnosnicama koje su
zbog Krešimira Milanovića dobile otkaz u Poreznoj upravi, policiji koja ne smije
postupati protiv premijerova brata, Slavku Liniću koji je zbog njega morao
otići.
Bilo je i nekih drugih - lijevo
orijentiranih kolega, koje sam nazvao ovo popodne da
ih pitam za Stipu Milanovića. Većina njih rekla mi je
da "nije Äist". Denis KuljiÅ¡ Äak je rekao da je rijeÄ
o "kliniÄkom sluÄaju" i spominjao neke "nasljedne
bolesti". Međutim, svi su se ipak složili u jednom:
ako je s KreÅ¡om Milanovićem priÄao o premlaćivanju na
mrtvo Malića i mene - onda to svakako treba prijaviti
policiji. Pa ako je uistinu lud, neka kažu da je lud i
luđaka nek' sklone s ulice (onog iz Banskih dvora
sklonit će i onako biraÄi), a ako nije lud - onda neka
odgovara za prijetnju.
Na kraju, nazvao sam i odvjetnika
Vladimira Terešaka. Savjetovao mi je da svakako odem
na policiju i sve prijavim, Å¡to sam i uÄinio.
Ali pazite kako: prvo sam otišao u Heinzelovu. Na porti sam
predao osobnu i kada sam rekao da želim prijaviti prijetnju i o kome se radi -
policijski službenik nekome je telefonirao i rekao mi: "Trebate otići u
Maksimir, nemamo ovdje danas ljudi za to!"
Otišao sam u policiju u Petrovoj (Maksimir). Tamo su mi opet
uzeli osobnu, zapisali me, pitali tko mi je prijetio i rekli da priÄekam.
Policajac sa ulaza telefonirao je desetak minuta. Izlazio je unutra - van. Nakon
toga je rekao da nemaju dovoljno ljudi, jer je bila neka provala i da bi sve
moglo potrajati. Rekao sam da ću ipak priÄekati. Ubrzo je doÅ¡la jedna mlaÄ‘a dama
u plavoj uniformi i pitala me: "Tko vas je poslao kod nas?" Rekao sam:
"Heinzelova." Onda se nasmijala i rekla: "Otiđite na Strossmayerov trg!"
Pokupio sam se i otišao. Dok sam izlazio s parkinga, policajac s
porte izašao je van i opet nekome telefonirao te gledao kako odlazim. Na
Strossmayerov trg došao sam u 18:00 sati. Opet sam predao osobnu i rekao im za
prijetnju. Kada sam rekao tko mi je prijetio, policajac na porti pitao me imam
li svjedoke i gdje su mi dokazi! Rekao sam mu da bih ipak o tome razgovarao sa
službenikom koji će sastaviti zapisnik i da želim podnijeti Kaznenu prijavu.
Čekao sam još pola sata. Nakon toga se napokon pojavio policijski službenik,
Äije ime iz korektnosti ne želim javno iznositi. Trudio se biti profesionalan,
iako su ga svako malo na mobitel i fiksni telefon nazivali "nadređeni".
Izlazio je iz sobe i konzultirao se. Nakon sat i nešto sastavili
smo zapisnik i Kaznenu prijavu. Tražio sam kopiju, meÄ‘utim, reÄeno mi je da je
ne mogu dobiti. Nakon toga sam tražio da mi daju barem potvrdu o zaprimljenoj
prijavi, na Å¡to su mi rekli da mi trebaju biljezi od 20 kuna. A biljege nisam
imao gdje kupiti jer je već proÅ¡lo 20:00 sati i subota je na veÄer. Tražili su
me i da potpišem nekakvu "Izjavu o tajnosti izvida" kojom bih se obvezao da o
svemu ovome ne smijem javno govoriti. Naravno, rekao sam im da to ne želim
potpisati. Nakon višekratnog odbijanja i još jedne "telefonske konzultacije" s
"nadređenima" pristali su da na papir napišu: "ODBIO POTPISATI".
Sve ovo objavio sam, jer shvaćam da je
javna objava cijelog sluÄaja moja najbolja obrana. Ako
se bilo što dogodi kolegi Gordanu Maliću ili mojoj
malenkosti - da znaju ljudi od kuda vjetar puše. U
ponedjeljak će i odvjetnik Vladimir Terešak podnijeti
u moje ime Kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu.
Vjerujem da će policija korektno i profesionalno
obaviti svoj posao - ako ne prije, onda za mjesec
dana.".
Velimir Bujanec, Facebook
www.hkz-kkv.ch
|