Predsjedniku SDP-a dosita nije lako: svi ga napadaju, ali svatko iz svojih razloga. Nakon što se sastao s dijelom braniteljskih udruga te na tome sastanku, čije su snimke ubrzo procurile u javnost, nazvao Srbiju šakom jada, zaprijetio da će Hrvatska, bude li primorana, uvesti protumjere poslije kojih će se malo tko usuditi napustiti Srbiju, zatim za Bosnu i Hercegovinu izjavio da je u toj zemlji tolika disolucija da se nema zapravo s kim razgovarati, pa onda da ga nije briga za pozdrav Za dom spremni te da bi mogao, osvoji li mu stranka vlast, ostaviti ministra branitelja Tomu Medveda, uslijedila je na njega nevjerojatna količina napada, ne samo u Hrvatskoj, nego i u Srbiji, Bosni i Hercegovini.

Dakako, ne iznenađuju napadi na Milanovića u srbijanskim političkim i medijskim krugovima. Za njih je svaki Hrvat ustaša i za njih svaka hrvatska država nema pravo na egzistenciju ako valjda nije dio njihove velikosrpske fiksacije. Oni još žive u mitovima i ne žele se susresti sa stvarnošću 21. stoljeća u kojoj nema više Jugoslavije, Miloševića i srbijanske čizme nad Hrvatskom.

Milanovića su, međutim, napali njegovi stranački drugovi poput Bojana Glavaševića, pa onda koalicijski partneri poput Milorada Pupovca, zatim dojučerašnji politički favoriti poput Ive Josipovića. Još više je onih koji šute, ali misle isto ili gore od spomenutih. Za sve je njih sada Milanović najveće razočarenje ljevice u Hrvata. Pravu provalu bijesa čelnik SDP-a doživljava od najistaknutijih ljevičarskih kolumnista u glasilima koja godinama promiču ne samo ljevičarski nego kroz pera mnogih svojih autora i otvoreno jugonostalgičarski politički stav.

O očaju pišu sada "Za dom spreman, Zorane", čak im je i bivši splitski gradonačelnik Željko Kerum kojega su pribijali na stup srama kao simbol neukosti i primitivizma odjednom doktor diplomacije s Harvarda u odnosu na Milanovića. Neki se od tih autora posve okreću apologijama Plenkovićeva HDZ-a, kao što su nekada javno najavljivali da će glasovati za Sanaderov HDZ, jer se Sanader okrenuo baš po njihovoj mjeri, obračunu s "desničarima" u HDZ-u.

Rekli bismo, jao HDZ-u koji hvale bivši članovi CK SKJ ili podoficiri JNA, danas vodeći kolumnisti nekih listova koji, unatoč silnim gubitcima u poslovanju svake godine, ne smiju propasti jer ih spašava država i narod po kojima svakodnevno istresaju neopisive količine vlastite pljuvačke.

"Čereče" ga njegovi zbog istine

Zanimljivo je da oni sada "čereče" svoga Zorana Milanovića ne zato što je nešto krivo rekao, nego baš obrnuto što je rekao istinu.. Ono što je Milanović rekao o Vučiću i Nikoliću velika je istina i tako misli 99 posto Hrvata, a najviše tako misle HDZ-ovci koji kukavički ne smiju nazvati ni jednu srbijansku ili srpsku provokaciju pravim imenom. Vučić i Nikolić četnički je dvojac koji je ratovao u Hrvatskoj o čemu postoje snimke i svjedoci. Svojatali su 90-ih hrvatski okupirani prostor i govorili da nikada ne će biti hrvatski, a za Nikolića postoje svjedoci koji tvrde da je i ubijao hrvatske civile u jednome slavonskom selu.

To što su njih dvojica na čelnim državnim dužnostima u Srbiji, više govori o toj državi nego o bilo komu ili bilo čemu. Oni su i više od šake jada, ali jugofašističkim novinarima u Hrvatskoj neshvatljivo je da postoji moćni hrvatski političar, k tome još onaj koji dolazi s njihova svjetonazorskoga pola, koji se tako obrušava na njih. Jer Nikolić i Vučić su u svijesti ili u podsvijesti tih kolumnista u Hrvatskoj ako ne idoli, ono sigurno državnici kojima bi se najradije klanjali. Ako im išta zamjeraju, onda je to činjenica da su poraženi 90-ih od Hrvatske i njezinih snaga.

Milanović je, dakle, rekao istinu i o Srbiji i o BiH, a znajući da nema zakonskoga uporišta ni za zabranu pozdrava Za dom spremni, ravnodušno se izjasnio na susretu s braniteljima da mu ne smeta. Naravno da Milanović nije odjednom politički evoluirao i anacionalnu hrvatsku ljevicu preobrazio u nacionalnu. Ne može odjednom biti nacionalist tko je do jučer štitio udbaške ubojice, na silu uvodio ćirilicu u Vukovar i sramotno ukinuo pokroviteljstvo nad bleiburškom komemoracijom.

Milanović je samo trenutačni konvertit koji očajnički treba glasove, jer zna da ga nema više u političkome smislu ako izgubi i sljedeće, šeste po redu izbore. Međutim, u očima apologeta ljevice velik je grijeh biti blizak s braniteljima, a neoprostiv i upravo smrtni je grijeh oduprijeti se aktualnoj srbijanskoj političkoj agresiji. Oni misle da Milanović može šakom jada ili primitivcima nazvati branitelje, može psovati i vrijeđati hrvatski narod i hrvatsku državu, sve je to čak i poželjno u njihovoj političkoj optici, ali takvim se vokabularom nipošto ne smije koristiti u odnosu na Srbiju, ma koliko on bio istinit i zapravo jedini mogući odgovor.

Misleći da su razotkrili Milanovića, korifeji ekstremne medijske ljevice razotkrili su zapravo sami sebe: svaka zaštita hrvatskih nacionalnih interesa pred velikosrpskim provokacijama, makar i ova predizborna kalkulantska Milanovićeva, za njih je ustašluk. Oni od hrvatske ljevice hoće samo i isključivo jedno:solidariziranje sa srbijanskim klevetama i optuživanjem Hrvatske, čime pokazuju da se nikada nisu i niti će se ikada identificirati sa slobodnom hrvatskom državom.

Ivica Marijačić, Hrvatski tjednik

www.hkz-kkv.ch