Mnogi danas ne mogu dokučiti razloge zadnjih poteza šefa
SDP-a koji su Hrvatsku doveli do sankcija. Tragikomično
srozavanje jedne vlade, nominalno lijeve, na razinu
političkih redikula tipa Lukašenka, i skretanje u
radikalnu nacionalističku retoriku koja nije u prirodi
SDP-a ipak ima svoje racionalno objašnjenje, ma koliko
sve na prvi pogled djelovalo iracionalno. Mi ne možemo
znati zašto je točno Perković tako važan - možemo samo
nagađati i spekulirati, ali zato možemo s priličnom
sigurnošću reći što i zašto Milanović i ekipa pokušavaju
smuljati i zašto ćemo zapravo dobiti sankcije. Samo
treba pogledati što on želi postići, a ne što govori.
Njegov vapaj "vjerujete li svojoj
demokratski izabranoj vladi ili nekoj tamo Reding"
zvuči poput onog kad vas žena uhvati u preljubu, pa se
vi vadite rečenicom "Draga, vjeruješ li meni ili
svojim očima?" i jednostavno je uvreda za svačiju
inteligenciju.
Isto tako je uvreda za inteligenciju
i Milanovićeva laž da ona inzistira na Perkoviću jer
je u predizbornoj kampanji: članovi EK se ne biraju na
izborima. Jučerašnji nastup na TV Orsata Miljanića,
koji je telećim pogledom i glumljenom hladnokrvnošću
uporno javnost pokušavao uvjeriti da nema nikakvih
sankcija, je bio posve u skladu s njegovim imenom koje
inače znači - medvjed, a gledati čovjeka koji bi
trebao pronaći izlaz iz situacije kako ne može pronaći
izlaz iz studija, kako besciljno baulja pred kamerama
i odbija se od zidova je bilo pomalo tužno. Skoro da
ih čovjeku bude žao. Kažem, skoro. Njegovu i
Milanovićevu primitivnu retoriku "šta mene briga
šta ta Reding priča, ko je uopće ona, u 'rvackoj sam
ja gazda a ne ona" neću ni komentirati, ona nije
dostojna ni Keruma. Možda je negdje na razini Mamića.
Inzistiranje na tome da će se zakon
promijeniti sad, ali primjenjivati tek od srpnja iduće
godine, naoko djeluje posve iracionalno. On tvrdi da
ne radimo ništa pogrešno i nemoralno, i da ne tražimo
ništa na što nemamo pravo, ali promjena već
dogovorenog zakona tri dana pred ulazak u EU jest i
pogrešna, i nemoralna, i teški ciganluk, i na to nitko
u EU nikad nije imao pravo niti će ikad imati.
Pokazalo se da je laž je da se to
radi zbog branitelja koje bi Srbija kad uđe u EU, za
dvadesetak godina, mogla tražiti. Braniteljima je
svejedno hoćete li zakon primjenjivati od sutra ili od
srpnja iduće godine i taj izgovor je napušten. U vodu
je pala i laž da se radi o ravnopravnosti - tu laž je
raskrinkala Reding, objasnivši da su i Češka i ostale
zemlje morale prihvatititi primjenu EUN-a bez
vremenskog ograničenja. Čemu onda ne primjenjivati
nalog odmah i izbjeći Zakon će ioanko biti prihvaćen,
pa tu i priče kako nitko s nama neće brisati pod
padaju u vodu, kao da je uostalom poštivanje zakona
nekakvo "pokoravanje"?
Ni priču o tome da su Slovenija i
Češka imale deset mjeseci za implementaciju zakona
nitko nije kupio: kad su oni ulazili u EU bila su
druga pravila, do našeg ulaska su postrožena zbog
loših iskustava s balkanskim Rumunjskom i Bugarskom, i
morali smo sve zakone uskladiti s EU prije ulaska.
Čemu onda odgoda primjene zakona koja
automatski znači sankcije, a naoko Milanoviću ne
donosi ništa, ako ništa od onog što Milanović navodi
očito nije istina? Da bi se pokazalo mišiće, kako kaže
Picula? Pa koja to budala na taj način pokazuje
mišiće? Ne, čak ni oni nisu toliko glupi, iako
Milanovićeva iznenađenost jučer, kad je saznao za
sankcije, upućuje na to. Teško je naime povjerovati da
su u Banskim dvorima povjerovali u vlastitu laž da
sankcija neće biti, kad je svakom tko ima makar pola
mozga bilo jasno da hoće.
Ključ razumijevanja je u inzistiranju
na odgodi primjene zakona do sredine iduće godine. Sve
što Milanović radi je u cilju toga da se, kad se već
poništenje "Lex Perkovića" ne može izbjeći, to bar
odgodi do sredine iduće godine. Zašto do tada? Jer
Milanović računa da će u tom roku uspjeti promijeniti
ustav!
Kad bi u tom naumu uspio - što je malo
vjerojatno, jer će Karamarko, ako ima više od dvije
ganglije spojene na leđnu moždinu, odbiti sudjelovati
u toj farsi - pokrenuo bi suđenje Perkoviću u
Hrvatskoj. Na taj način bi suđenje ostalo pod
kontrolom, moglo bi ga se usmjeriti u željenom pravcu
i prikriti ono što se želi prikriti, a što bi moglo
isplivati na sudu u Njemačkoj, na koji UDBA nema
utjecaja i koji ne može kontrolirati.
Uz to, kao bonus, moglo bi se sve
skupa preokrenuti u suđenje HDZ-u i Tuđmanu. Hrvatsko
je pravosuđe strogo kontrolirano, kao i mediji koji bi
sa suđenja izvještavali, Njemačko nije. Što bi se
točno moglo saznati na tom suđenju nemoguće je točno
reći - spekulira se o umiješanosti Ivice Račana, koji
je u vrijeme Đurekovićevog ubojstva bio na čelu CK,
bez čijeg odobrenja UDBA navodno nije ubijala - ali o
čemu god da se radi, sigurne su dvije stvari.
Prva je, da je to nešto krupno što se
pod svaku cijenu želi sakriti, kad su Milanović i
Josipović zbog toga spremni ići u sukob s cijelom EU,
ugroziti svoju vjerodostojnost kod birača, i dovesti
zemlju pod režim sankcija. Druga je, da će to suđenje,
bude li se događalo u Njemačkoj, ozbiljno ugroziti
status oligarhije u Hrvatskoj koja kontrolira sve od
medija do privrede i od sudstva do politike,
oligarhije koja je posve nalik na onu Putinovu u
Rusiji proizašlu iz nekadašnjeg KGB-a. I tamo su svi
tajkuni, političari, i ljudi koji nešto znače povezani
vlastitom ili obiteljskom prošlošću s KGB-om: za
ostale su tu tek mrvice. Oni ne bi ovoliko riskirali i
u ovakve se egzibicije upuštali kad ono što Perković
zna, ili ono što bi se na politički nezavisnom sudu
moglo otkriti, ne bi predstavljalo više nego ozbiljnu
prijetnju cijeloj mreži.
Sve navodi na zaključak da je odgoda
promjene zakona samo pokušaj da se isposluje da se
Perkoviću sudi ovdje, pod svaku cijenu. Pogledate li
Milanovićeve akcije od početka krize s Perkovićem -
inzistiranje na osnivanju komisije za ispitivanje
komunističkih zločina, inzistiranje na tome da treba
mijenjati ustav kako bi se sudilo Perkoviću,
optuživanju svega i svakog osim sebe da koči
procesuiranje Perkovića, nacionalistička retorika u
kojoj ide čak toliko daleko da Nijemce zove Švabama -
što je izraz usporediv s "crnje" ili "srbende" i ispod
je razine normalne političke komunikacije - jasno
razotkrivaju o čemu se radi.
Milanović tvrdi da je ubojstvo
njemačkog građanina u njemačkoj unutarnje pitanje
Hrvatske, i da je nepoštivanje potpisanog međunarodnog
ugovora pitanje suvereniteta i nacionalnog ponosa. On
u tome ide tako daleko da je čak rekao da su oni koji
bi da se Perkoviću sudi po europskim standardima, tamo
gdje je zločin počinjen, izdajice i da im treba
oduzeti državljanstvo! Traži se svaki način da se
dobije podrška javnosti za suđenje Perkoviću u
Hrvatskoj. To bi suđenje bilo farsa neovisno o
presudi, i na njemu bi se prikrili pravi nalogodavci i
cijela struktura koja je ubojstva naređivala. Prikrila
bi se istina o Jugoslaviji kao kriminalnoj i
terorističkoj državi kojom je vladala ista oligarhija
koja danas iz pozadine drma Hrvatskom, u kojoj je
carevao kriminal i korupcija i koja se služila
ubojstvima da bi ih prirkila.
A najbolji dokaz da je tome tako je
dala sama partija jučer, uhićenjem Boljkovca. Mnogi
misle da je to samo još jedan od naoko nelogičnih i
teško objašnijivih poteza SDP-a, ali nije. Jednostavno
je. To bi, očito, trebao biti signal Europi, a i
hrvatskoj javnosti, da smo mi sposobni sami
procesuirati komunističke zločine.
No upravo taj bezumni, iznuđeni potez
dokazuje suprotno, dokazuje da je pravosuđe u
Hrvatskoj krajnje korumpirano i da reagira na svaki
mig politike! Nije Boljkovac uhićen upravo u ovom
trenutku slučajno, nakon istrage od nepunih 70 godina.
A usto pokazuje i koliki su razmjeri panike u redovima
kukuriku partije. Još pred dvije godine, kad je
Karamarko pokušavao strpati Boljkovca pred sud, radili
sve što je bilo u njihovoj moći da ga oslobode,
pokrenuli medijsku kampanju protiv Karamarka i
prikazivali ga kao ustašu koji bi da "hapsi
antifašiste", i govorili da se radi samo o distrakciji
s važnijih problema u državi. Svi režimski mediji su
stali na stranu Boljkovca i "antifašizma". Danas su,
očito, ti zločini postali najvažniji problem - jer EU
politička ubojstva i politički terorizam, terorizam
iza kojeg stoje vlade država, shvaća krajnje ozbiljno.
Naravno, od suđenja Boljkovcu ne treba
očekivati mnogo. Čak i ako se prije suđenja vlada
promijeni na prijevremenim izborima, stare udbaške
strukture u pravosuđu će ostati netaknute. Toj
hobotnici koja davi Hrvatsku od njenog rođenja na kraj
očito ne može stati nitko u Hrvatskoj, ali bi možda
Njemačko pravosuđe moglo označiti početak njihovog
kraja. I zato vlada i pod cijenu sankcija ne odustaje
od toga da ne izruči Perkovića. Zakon će promijeniti
odmah, nadajući se da će to biti dovoljno da EK
odustane od sankcija, ali uz balkansku prevarantsku
klauzulu kako ga neće primjenjivati prije sredine
iduće godine. Pritom bulazne o nekakvom "nacionalnom
ponosu" - a gdje im je bio kad su razgovarali s
Nikolićem, jesu li i njega pitali za Marića zbog
ponosa, ili za nestale u Vukovaru, povlače li zbog
ponosa tužbu za genocid protiv Srbije? - ali čak
nemaju obraza reći pravi razlog odgode primjene
zakona.
Hoće li im taj spin proći? Kod Hrvata
možda. Ispitivanja javnog mišljenja, koja pokazuju da
preko 30 % Hrvata vjeruje da se "lex Perkovićem" želi
zaštiti od izručenja sve građane - kao da je Njemačko
pravosuđe poput onog u Zimbabweu pa Hrvati ne bi pred
njim imali pravedno suđenje - a ne samo udbašku
kamarilu, pokazuju da glupih ima podosta. Međutim, kod
Europske komisije takav prevarantski spin neće proći,
njihove namjere su preočite. Oni ipak neće odustati,
pokušat će organizirati suđenje Perkoviću u Hrvatskoj
pod svaku cijenu, na što će EU, očekivano, odgovoriti
zaoštravanjem sankcija.
Zato ova čitava mučna priča izaziva
miješane osjećaje. S jedne strane, ona je razotkrila
do kraja crvenu majmunovu stražnjicu u koju on sad
gura kolektivnu glupu glavu i tvrdi da Perković nikog
ne zanima, da o tome Njemačke novine ne pišu i da je
to tako samo neka Reding koju u EU nitko ne zarezuje.
Oni će njima sve objasniti. S druge, ostavit će trajne
loše posljedice na ugled Hrvatske, i status svih nas
kao njenih građana. Naravno, samo njemačko pravosuđe
neće biti dovoljno da bi se majmuna na kraju i streslo
s grane: ono će otvoriti pukotinu u toj neprobojnoj
oligarhijskoj strukturi, no najveći dio ćemo morati
obaviti sami. A to neće biti jednostavno, jer je
ogroman broj Hrvata bio na ovaj ili onaj način povezan
s njima. Mnogi su cinkali tajnoj policiji brata, oca,
susjeda, kolegu, i boje se otvaranja arhiva kao samog
crnog vraga. Samih udbaša i nije bilo tako mnogo, no
mreža doušnika je bila ogromna. U zemljama poput Češke
ili istočne Njemačke, koje su otvorile arhive,
pokazalo se da je broj suradnika i doušnika tajne
policije dosezao između jedne četvrtine i trećine
stanovništva, i uglavnom su cinkali svoje najbliže i
osobe od najvećeg povjerenja. Zato će otpor u samoj
Hrvatskoj biti strahovito jak. UDBI upravo zato treba
objaviti rat na svim frontovima, jer cijenu smo upravo
platili, pa onda to treba i iskoristiti.
Piše: M.
Holjevac, http://fizzit.net |