|
Zašto narodi
Zašto narodi u ratove hode -
zašto ljubav među njima ne vlada?
Zašto mačem jedan drugog bode,
kad bol time samo se sklada?
Zašto jedni od drugih da su jači,
zašto da svoju nameće se volju?
Tko sklon je da oko sebe tlači,
vlast svoju nudi kao uvijek bolju.
Zašto jedni samo sve sebi grabe,
zašto od sebe oni ništa ne daju?
Sredstva sva u tome se i rabe,
k mržnji bliže, ljubav im pri kraju.
Ja ne tražih ništa što drugi imade,
ali zato i obilato duha Bog mi dade!
|
Zar se
može
Zar se može posvetiti Boga? - Ne, ne može
jer Bog je opstojnošću svojom svet.
I voda pokvasiti da li se može?
Ne, niti ukrasom ukrasiti cvijet.
U opstojnosti svojoj apsolutno biva;
svetost Boga, bitnost vode, ljepota cvijeta.
Plemenit tko je znat će u tom da uživa,
ali nedobrostiv tko je - sve mu smeta.
Ljubav ne razgrađuje, već samo sadi.
Zar mržnja ne ruši čak i sebe samu.
Na ovom svijetu duhom svojim gradi
prozore, da love svjetlost, a ne tamu.
Dođite k nama radosti života ova,
jer java mi smo, svetost Božjih snova.
Kud
prolaze ljudi
Kud prolaze ljudi, žure li se samo,
a u meni hitnje niti traga nema.
Čemu žuriti kad se stiže tamo -
u nebo gdje se duše posprema!?
Ne žuriti nikad - što nam hitnja nosi,
nemirom prede u životnom tkanju.
Razumu često ta žurba prkosi -
i miru duha u blaženom stanju.
Nek' tišinom more vodama plâvi,
nek' vjetar hukom u smiraj gasne.
Mir u duši i u svakoj nam glavi -
nek' cvatu misli razborom jasne,
Festina lente! - u snu i u javi!
Ako smireni jesmo, duh nas slavi.
Upoznajte
ovog svestranog čovjeka i umjetnika (kliknite na ime)
|
