Prijedlog 19 točaka za Mir između Hrvatske i Srbije
. Pošto su dosadašnja iskustva između
Hrvatske i Srbije i oba naroda opterečena teškim
sukobima;
. Pošto je Hrvatska stradavala ne samo za rata već i
nametnutom "miru" a stvarno u kolonijalnom statusu od
1918 do 1991 godine;
. Pošto je Srbija i 1991 godine izvela agresiju na
Hrvatsku, sa ogromnim žrtvama, razaranjima i
ekonomskom štetom;
. Pošto nam ne treba mir temeljen na nekakvoj
Jugonostalgiji, izvana namenutoj novoj "Jugo-Zoni" ili
proizašao iz Srpskih manipulacija;
. Pošto mora biti jasno da je Hrvarska konačno
zbacila jaram strane vlasti i da nikada više neće biti
ponovno podjarmljena;
. Pošto više nećemo biti prevareni i uvučeni u
odnose gdje smo podložan narod;
. Pošto je mir i normalizacija odnosa izraz
socijalne zrelosti države;
. Pošto smo za stvaranja i obrane Hrvatske države
iskazivali i razvili značajno iskustvo čovječnosti,
mirotvorstva i dobrote;
. Pošto je danas mir moguć temeljen na Hrvatskoj
suverenosti i snazi;
. Zato je mir Hrvatskai ona se za njega zalaže
otvoreno i sigurno:
Prijedlog 19 točaka za Mir između
Hrvatske i Srbije
Današnje Primirje:
1. Od sporazuma u Erdutu do danas
između Hrvatske i Srbije je postignuto i vlada primirje.
2. Obitelji, građani, kulturna suradnja, sport, turizam i gospodarstvo
slobodno i relativno uspješno djeluju u postojećim okolnostima.
3. Politika je bila manje uspješna, od riješavanja humanitarnih obaveza i
granica nadalje
4. Najmanje je uspješna humanitarna suradnja (nestali, koncentracioni
logori...)
Minimalni uvjeti za mir između
Hrvatske i Srbije su:
5. Djelotvorno rješenje svih
humanitarnih pitanja (nestali, koncentracioni logori u Srbiji, povratak
izbeglica)
6. Utvrđivanje granica među državama
7. Ugovor o nenapadanju
8. Utvrđivanje ratne štete
9. Definiranje napada na Hrvatsku kao agresije
10. "Oluja" je oslobodilačka akcija, kojom je spriječen genocid u Bihaću,
oslobođena Hrvatska i omogučen mir
11. Zajednički zahtjev za oslobađanje Gotovine
Za razvoj stabilnog mira i odnosa
potrebno je:
12. Da oba predsjednika iskažu kako je mir danas moguć
upravo zato jer su sada obje države i narodi slobodni,
a samo slobodni ljudi, narodi i države mogu ostvariti
međusobni mir.
13. Da Predsjednik Srbije oda poštovanje hrvatskim
braniteljima i svim žrtvama jer su oni uspješnom
obranom i stradanjem stvorili nužne preduvjete i
temelje za mir.
14. Da Predsjednik Srbije oda poštovanje hrvatskom
humanitarnom i mirotvornom zalaganju
15. Da oba predsjednika otvoreno i javno iskažu
položaj hrvatske i srpske manjine u svojim državama,
što smatraju njihovim političkim, ljudskim, kulturnim
i vjerskim pravima, i kako se to ostvaruje
16. Izradu godišnjeg prikaza dobrosusjedskih odnosa
koji bi preko interneta svim građanima omogučavao da
iskažu i vide razvoj odnosa na svim područjima
Za doprinos
međunarodnom i svjetskom miru treba:
17. Usvojiti viziju Predsjednika Tuđmana o
skandinavizaciji Balakana, i održati međunarodnu
konferenciju šefova država ove regije s ciljem njenog
ostvarivanja.
18. Predložiti da se nakon svakog rata održi
međunarodna konferencija Crvenog Križa (Nobelovog
komiteta za mir ili slično) kako bi se sagledalo
provođenje i poštivanje postoječih humanitarnih
propisa, upoznalo mogučnosti poboljšanja i novih
oblika mirotvornog i humanitarnog djelovanja.
19. Da oba Predsjednika pokrenu inicijativu za
održanje svjetske konferencije šefova država o
sprečavanju genocida i unapređenju drugih oblika
humanitarnog i mirotvornog rada.
Danas mir mora biti izraz hrvatske
snage, a ne poniženja, progona, pljačke i prevare. Svi
u Hrvatskoj traže da se razgovori vode otvoreno i da
nema nikakvih tajnih sporazuma. Hrvatska se branila
jer joj se želilo agresijom oduzeti slobodu. Mir sa
Srbijom treba bit kao među svima - Bosnom i
Hercegovinom, Crnom Gorom, Kosovu, Makedonijom, i u
cijelom svijetu. Mira između Hrvatske i Srbije, vidimo
kao mir bilo gdje u svijetu.
Tulum nije simbol ni mira ni novih
odnosa
Nećemo ponavljati već poznate brojne
reakcije nakon susreta, koje nose upozorenja za budučnost.
Spomenuti ćemo
samo:
- Za vrijeme isprike Predsjednika Tadića na Ovčari,
žene u crnom, majke ubijenih i nestalih su okrenule
leđa. Odmah je cenzurirana, ali će se ponovno pojaviti
- U New York Timesu, je jedini članak bio Roberta
Mackaya sa Bloga Lede, 4. studenog, samo prikaz
isprika jednog i drugog Predsjednika, i jedini
komentar, 6. studenog (jrhamp Overseas)
- "Ja sam vidio Vukovar početkom 1996 kao dio IFOR-a
u Bosni-Hrvatskoj. Srbima je trebalo 20 godina da kažu
"oprostite" - ... patetično. Dok Mladić nije uhićen
... apsolutno nesmije biti inicijative za ulazak
Srbije".
- "Vrhunac" novih odnosa je Predsjednik Josipović
izrazio na prijemu/tulumu za 300 uzvanika. Tko je
elita, koja "proslave" ovako zacrtane odnose? Neka
Predsjednik objavi listu pozvanih.
Glas naroda, patnje, znanja i vjere
treba biti simbol mira
Za uspostavljanje mira trebalo je sazvati Kongres mira, na kojem
bi svoja iskustva i poglede iznjeli naši ljudi bez razlike, stotine izlaganja,
pokazati hrvatsku mirotvornu snagu i poštovanje prema narodu.
Na kongresu mira saslušali bi nosioce svih oblika
hrvatske snage i stradanja - temelj ostvarene obrane, koja je otvorila put miru.
Čuli bi o nekoliko desetaka tisuća dragovoljaca koji
su branili Hrvatsku na početku agresije do 200 000 učesnika "Oluje" koji su je
konačno oslobodili, o stotinama tisuća branitelja u svakom dijelu Hrvatske.
Čuli bi o svim ubijenima i masovnim zločinima, 35
tisuća invalida i odvedenima u
koncentracione logore, o gotovo 800 000 prognanih i
izbjeglih, o veličini razorenog i otetog.
Cijela Hrvatska bi na jednom mjestu saslušala
vlastitu kalvariju, a bez svijesti o svim postajama stradanja nema Uskrsa i
nemože biti mira.
Ovdje smo zajedno iznijeli 19 točaka Mira iz
odgovornosti branitelja, vojnika i doktora i želje da se ne banalizira Mir.
Molimo svih koji želite da izradite svoje prijedloge i da nam ih pošaljete.
Početak i kraj zajedničke države
Povezivanje Hrvatske i Srbije je započelo nakon propasti
Austro-Ugarske. U Zagrebu je u listopadu 1918. stvorena Država Slovenaca, Hrvata
i Srba. Predstavnici Kraljevine Srbije, Narodnog vijeća SHS-a i Jugoslavenskog
odbora sastali su u studenom u Ženevi i dogovorili stvaranje zajedničke države,
uz očuvanje Države SHS i Srbije kao zasebnih državnih cjelina, ali je to srpska
vlada izigrala i provela prisjedinjenje. Srbijanska vojska ušla je u Bačku i
Banat, iako su Srbi, bili tek četvrti narod po brojnosti u Bačkoj. Precjenjena
je zajednička etnička pripadnost, a podcijenjeni drukčiji povijesni uvjeti,
kultura, vjera i političko iskustvo. Već 5. prosinca na Jelačić Placu održani su
prosvjedi protiv ujedinjavanja bez odlučivanja naroda. Policija, je ugušila
prosvjede i ubila 13 a ranila 17 ljudi. Prevare, vojna okupacija i nasilje nad
Hrvatima je počelo od prvih dana nove države.
Razdruživanje je počelo referendumom o
budučnosti Hrvatske 19. svibnja 1991. godine. Glasalo
je 83,56 posto birača, 94,17 posto se izjasnilo za
samostalnost. Slijedile su odluke državnih tijela o
nezavisnosti i međunarodno priznanje Hrvatske države.
Ubrzo je došla agresija i teške godine rata. Njih je
opisao i veliki hrvatski slikar Mirko Vaništa,
sječanjima koja " kao da bivaju, u svojoj konkretno
čistoći zaustavljena u nekoj vrsti bezvremenosti."
(Marko Grčić).
Evo nekoliko slika njegovih sječanja:
"1991 Zastrašujući zvuk sirena. Načas tišina, zatim
se naglo otvaraju vrata, izlaze ljudi i bježe niz
stubište. Majke vuku djecu, slijepac se drži za ženu,
mnogo je torbi i zavežljaja. Tegle se i koferi, netko
nosi stolac, netko ruksak na leđima, ne govori se,
čuju se samo koraci
Sedmo, deveto, trinaesto potpisivanje primirja.
Svaki put tješim svoju djecu da će se stanje smiriti,
sukob okončati.
Ičekivanja se ne ostvaruju. Bila je to samo
prijevara, lukavost.
Izbjegličko rublje na prozorima Hotela
"Internacional"
1993 Slika na televizijskom ekranu, dvadesetak
sekundi; mlad, do pasa nag čovjek, leđima okrenut
zemlji, leži poput antičkog torza.
Kolovoz 1995. Desetogodišnji dječak prevezao
familiju i sunarodnika iz Krajine u Srbiju u autu
marke Yugo."
Razlika Hrvata i Srba
U Josipović-Tadić "miru" opet olako
prelaze preko velikih razlika između Hrvata i Srba.
Isus kaže da
ljubimo svoje neprijatelje. Kolika je obaveza
hrvatskih katolika da kažu "Ljubimo Srbe" Dali Srbi
ljube nas? Kako znamo da nas opet neće podcijenjivati,
vređati, ubijati, otimati teritorij...? Da li silovana
žena treba naći mir sa onim tko ju je silovao? Kako
Židovi gledaju Nijemce? Sječanje danas živih Hrvata,
je sječanje na progon, stradanje, suđenje,
neravnopravnost, na genocid... Kao dio opstanka naroda
i poštovanja žrtava u Hrvatskom narodu se razvila i
(budimo otvoreni) izvjesna mržnja i otpor prema
Srbima. Bratstva i jedinstva nikada nije bilo. U
današnjem svijetu žrtve imaju izvjesna prava nad onima
koji su činili strašne stvari?
Zašto da Hrvatska želi mir sa Srbijom?
Zato jer to traži Europska Unija? Zato jer to traže
bogati da bi postajali bogatiji? Zato jer to traže oni
koji ne vole Hrvatsku?
Mi smo ustali protiv nazovi mira. Mi
smo se i založili za mir, jer pripadamo neprekinutoj
liniji hrvatskog mirotvorstva, Dubrovnika, Radića,
Stepinca. Iznijeli smo naše stavove i nastojali
poštivati svih i braniti njihovo pravo da iskažu svoje
stavove. Mnogi misle da je u današnjem trenutku
dovoljna normalizacija, a da je za mir još prerano,
kao što vidimo i u mnogim Europskim narodima.
Početak zalaganja i vizija budučeg
mira
Još 1993 objavili smo u međunarodnom časopisu viđenje da "Mir
kada se ostvari, nesmije biti kraj pregovora već istinska obnova koegzistencije,
tolerancije i ranijeg života u sada razorenim habitatima. Predsjednik Tuđman je
koristio primjere novih odnosa među nacijama, uključivši ranije neprijatelje
unutar Europske zajednice i svijet snova Skandinavije. Zalagao se za
Skandinavizaciju.
Naše
mirotvorne prijedloge, Predsjednik Josipović je odbio
nepristojno i nepravedno, a Predsjednik Tadić nije ni
reagirao. Gospodo Predsjednici, nema lažnih bogova,
samo je jedan Bog.
Mi želimo Hrvatski mir a ne "mir" u ime Hrvatske, nad
Hrvatskom, ni samo nekih u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj nije država branila narod, već je narod
stvarao Hrvatsku državu. Taj narod ima pravo i da
odredi mir.
Svi bez razlike u Hrvatskoj, u Srbiji a isto tako i
Bosni i Hercegovini, Kosovu, i Makedoniji, tek kada
istinom rješimo pitanja povjesti, možemo se potpuno
posvetiti izgradnji budučnosti.
Ne trebaju nam
ometanja prošlosti da nas sprečavaju u razvoju moderne
i uspješne Hrvatske države i društva.
Branko
Borković - Mladi Jastreb
i
Dr. Slobodan Lang
13.12.2010. |