Koji je Vaš pogled na aferu Perković?
Meritum stvari nije uloga i
odgovornost Josipa Perkovića kao jednog od ključnih
ljudi Službe državne sigurnosti. Kada bi tome bilo
tako, onda bi o njegovoj sudbini odlučivalo pravosuđe.
Međutim, srž je problema u tomu da je u njegovu
'obranu' stala cjelokupna lijeva opcija: od
predsjednika države, Vlade, vladajuće koalicije u
Saboru, tj. zakonodavna i izvršna vlasti, do DORH-a. I
imaju pravo kada tvrde da se njihovo zauzimanje za
'lex Perković' ne odnosi na Josipa Perkovića, odnosno
da se zakon ne donosi zbog jednog pojedinca. Lijeva
opcija jednostavno ne želi da se preko 'afere
Perković' otvori pitanje lustracije, lustracije koju
Hrvatska nije provela.
Za lustraciju je nakon 22 godina od osamostaljenja prekasno i to
nije opasnost za SDP. Međutim, jest otvaranje toga pitanja. Naime, SDP nije se
odredio prema svome komunističkom nasljeđu. Afera Perković postavlja pitanje
odgovornosti komunističke partije za zločine počinjene od 1945. pa sve do
propasti Jugoslavije i agresije na Hrvatsku. Lijeva se opcija, i SDP i HNS,
skriva iza antifašizma, pravdajući antifašizmom sve zločine totalitarnog
komunističkog sustava. Duboke podjele u hrvatskom društvu i na političkoj sceni
izviru upravo iz te nespremnosti da se SDP odredi prema svojim komunističkim
korijenima, uzorima i vrijednostima.
Najnovija afera u dijelu medija
koristi se za novi napad na prvoga hrvatskog
predsjednika. Može li se tvrditi da je Perković bio
(jednako) Titov i Tuđmanov agent? Ili ići toliko
daleko pa bezočno špekulirati da je Franjo Tuđman
možda projekt dijelova agenture bivše države?
"Dio medija", odnosno autori u tim
medijima, koji izvrću činjenice i laž žele prikazati
kao istinu, i sami su najčešće dio propalog
komunističkog establishmenta, ili zarobljenici
komunističkog mentaliteta. Predsjednik je Tuđman
pozvao sve Hrvate: od oficira u JNA koja je napala
Hrvatsku, Hrvata u jugoslavenskoj diplomaciji koja je
tražila embargo na oružje kako se Hrvatska ne bi mogla
braniti, do Račana, da SKH uđe u Vladu demokratskog
jedinstva - iako zastupnici SKH nisu htjeli glasovati
za neovisnu Hrvatsku. Slijedom takve politike, preuzeo
je i one djelatnike Službe državne sigurnosti koji su
pristali uz program neovisne Hrvatske.
Kada se nakon međunarodnog priznanja RH počeo iznova stvarati
izvještajni sustav hrvatske države, koncem 1992., tada u njemu nije bilo mjesta
na ključnim pozicijama za Boljkovca, Manolića, Mustača i Perkovića. Sustav se
počeo stvarati na novim osnovama i po novim pravilima. Međutim, upravo su
Manolić i Mesić, s potporom dijela ljudi koji su izgubili ključne političke i
državne pozicije išli rušiti predsjednika Tuđmana već 1993. - 1994. godine. Onaj
'dio medija' koji danas plasira tezu da je 'Franjo Tuđman možda projekt dijelova
agenture bivše države' tada je bio na strani Manolića i Mesića. Svakom pismenom
i pametnom čitatelju vrlo je jasno da se s takvim diskreditacijama želi umanjiti
i uloga predsjednika Tuđmana i osporiti veličina borbe za samostalnu i suverenu
Hrvatsku.
Stoje li Milanovićevi prigovori da je
cijeli taj problem naslijedio, da HDZ nije činio
ništa, odnosno da je štitio Perkovića?
Stoji prigovor predsjednika SDP-a i
predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića da je taj
problem naslijedio. Ali ne od HDZ-a, nego od Ivice
Račana i SKH-a. Treba podsjetiti da je SKH svu svoju
partijsku dokumentaciju predao Hrvatskom državnom
arhivu i učinio ju nedostupnom svima za sljedeća
desetljeća. Međutim, oni su u partijsku arhivu
uključili i svu dokumentaciju Savjeta za zaštitu
ustavnog poretka (čini mi se da se to tijelo tako
zvalo) te dokumentaciju raznih komiteta za ONO i DSZ
(općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu). Kako su
SRJ i SRH bile u vlasništvu partije, ta je
dokumentacija stvarno, ali ne i formalno-pravno
vlasništvo Partije. Tu su dokumentaciju učinili
nedostupnom svima: i javnosti i istraživačima. Ne
želeći da se doznaju nalogodavci svih komunističkih
prljavština i zatiranja prava i sudbina hrvatskih
ljudi! Prema tome, SKH - SDP štiti svoju prošlost od
povijesnih prosudaba i istine. HDZ nema razloga
'štititi' Josipa Perkovića za njegova djela do 1990.,
HDZ može i treba ga 'štititi' za ono što je radio od
svibnja 1990.
Kad je riječ o zaštiti, što se tu
zapravo štiti?
Važno je napomenuti da je SKH - SDP
svojim postupcima stao u zaštitu jugoslavenskih, tj.
saveznih nalogodavaca u Beogradu koji su određivali
politiku i mete za likvidaciju i Hrvata po svijetu.
Osim toga, ne treba zaboraviti da je SDP bio na čelu
koalicije i 2000. godine pa je mogao sankcionirati sve
one koje je 'štitio' HDZ. No umjesto toga oni su se
bavili zaštitom Tita, Trga žrtava fašizma, isporukom
branitelja i hrvatskih generala Haagu, slanjem
desetaka tisuća dokumenata Haagu kako bi optužili
hrvatsko državno vodstvo te prosvjedovali zbog
uhićenja Boljkovca.
Perković je bio Vašim savjetnikom.
Zbog toga neki i Vas čine odgovornim za cijeli slučaj.
Hrvatska izvještajna služba počela se
formirati početkom 1993. i u njoj nije radio nitko tko
je ranije bio u jugoslavenskim ili komunističkim
izvještajnim službama. A Josip Perković nije mogao
biti moj savjetnik jer formacijsko mjesto savjetnika
ravnatelja HIS-a u moje vrijeme nije ni postojalo.
Kako razriješiti cijelu situaciju:
dosljednom primjenom uhidbenog naloga ili ...?
Uhidbeni nalog s ograničenjem
primjene, kako je izglasan, teško će se moći održati.
Pogotovo jer je već došao prigovor od strane
predstavnika EU. Dakle možemo očekivati osporavanja od
strane službenog Bruxellesa. Ta procedura može
potrajati, a time će i nevjerodostojnost Hrvatske sve
više rasti. Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko već
je najavio da razgovora o promjeni Ustava o
nezastarijevanju komunističkih zločina ne može biti
dokle god je na snazi 'lex Perković'. Bez postizanja
konsenzusa vladajućih i oporbe nije razložno očekivati
ni racionalno ni brzo rješenje.
Tko bi, na kraju, mogao biti King
Kong, o kojem govori premijer?
King Kong, kojega zaziva premijer
Zoran Milanović, čudovište je iz vremena komunizma,
čudovište kojega se sljedbenici lijeve opcije nisu u
stanju riješiti. I ne će ga se riješiti dokle se ne
suoče sa svojom prošlosti i razluče što je u njoj bilo
pozitivno, a što negativno, i za koje je sve zločine i
nedjela komunistički sustav bio odgovoran. Nedolazak
Angele Merkel u Zagreb jasna je poruka da Europa
očekuje taj povijesni obračun, ne samo s nacističkim i
fašističkim, nego i s komunističkim totalitarizmom. No
izgleda da je lijeva opcija nespremna samu sebe
pogledati u zrcalo. Iako je svima koji u njih gledaju
na svakom koraku prepoznatljiv i opipljiv komunistički
mentalitet koji njima vlada.
Piše: Marko Curać, Hrvatski tjednik
|