U posljednje dvije godine govori se u javnosti i
privatno samo o krizi i o izvanrednim konferencijama na
vrhu. Europljani su na taj način nešto doznali u kojoj
to Uniji zapravo žive, kako ona funkcionira i kakve su
moguće posljedice u slučaju sloma eura i sadašnje
Europske unije. Oni su doznali puno loših stvari o
kojima su u prošlosti samo stručnjaci govorili. Oni su
doznali ne samo to da države članice Europske unije
misle uglavnom o svom vlastitom probitku, nego i o tome
da su najbogatije države kaošto je Njemačka zapravo isto
tako u velikoj nevolji. Prema alarmantnim izvješćima, u
Njemačkoj je tako sve veći jaz između siromašnih i
bogatih. Prosječna neto plaća onih koji više zaraduju
iznosi godišnje oko 57300 eura, a najniža tek oko 7400
eura. Ta razlika iziskuje radikalne reforme, istiću
stručnjaci.
Neeuropska ponašanja
U Europskoj uniji uz formuliranje raznih modela kako
spasiti euro i samu Uniju, mnogi se natječu u traženju
slabosti i "neeuropskog" ponašanja u pojedinim
državama članicama EU. Tako demokrati u Europi pitaju
je li Madžarska još demokratska država. Predsjednika
madžarske vlade Viktora Orbana nedavno je Washington
Post usporedio s bjeloruskim diktatorom Lukašenkom.
Orban je kao reakciju na sve zapadne kritike na
njegovu adresu odgovorio da smo pred slomom Zapada i
da sada "vjetar puše s Istoka". Ta je izjava, dakako,
netočna jer vjetar za Madžarsku i dalje puše sa
Zapada, odgovorio je njemački tjednik Die Zeit.
Grčkoj "marljivi" zapadnjaci
predbacuju da živi da njihovoj grbači, da su lijeni,
da lažu sami sebi i Europi i da nisu sposobni za
samokritiku.
Kad je riječ o Francuskoj, predbacuje
joj se da je arogantna. Francuski političari su veliki
Europejci samo onda ako nisu u stanju sami riješiti
svoje probleme. Ako neko veliko poduzeće iz druge
države želi ući u neku veliku francusku tvrtku, to se
onda sprječava starim državnim interesima.
Nijemci su bigotani, kažu kritičari
ponašanja europskih država. Oni su isto tako privrženi
vlastitim gospodarskim interesima. Njemačka izvozi
svoje proizvode i na njima pravi velike profite, dok
drugi konzumiraju tu robu i ulaze u velike dugove na
štetu budućih naraštaja. Ove godine je njemački izvoz
u države Europske unije iznosio 62 milijarde eura.
Južni Europljani jako su se zadužili kupnjom njemačkih
proizvoda na kredite. Dakle, bogatstvo Nijemaca počiva
na dugovima drugih država u Europi. Međutim, ako južne
države ne će moći vračati svoje dugove, veliki dio
njemačke zarade, koje su prošlih godina iznosile 1000
milijarda eura, Njemačka će izgubiti. Kako bi se to
spriječilo njemačka kancelarica Angela Merkel uporno
predlaže da bi sve druge države trebale tako raditi
kao Njemačka. I one bi, naime, isto tako trebale više
izvoziti nego uvoziti. One bi trebale smanjiti plaće i
ograničiti potrošnju. Tu njezinu ideju kritičari
odbacuju. Ako bi svi prodavali robu, ljudi koji bi
prema njezinu receptu trebali smanjiti potrošnju, ne
bi kupovali ponuđenu robu i gospodarstvo ne bi moglo
naprijed.
Za Španjolce
kritičari kažu da su proždrljivi. Iz blagajne Europske
unije stiglo je ovih godina blizu milijardu eura za
španjolsku ribarsku industriju. To je više nego što su
dobivale druge države. Budući da u europskim vodama
ima previše ribara, Španjolska svoje ribarske flote
šalje na obale Senegala i Mauretanije. Lokalnim
ribarima ostaje malo ribe. Španjolska vlada dosad se
uspješno suprotstavljala sporazumu o ribarstvu između
Europske unije i afričkih država.
Puno slabosti
Gotovo nema države članice Europske unije, kojoj se
ne predbacuje neka slabost, pohlepa, nepoštenje. To
predbacuju oni koji vjeruju u Europsku uniju, koji ne
mogu zamisliti da bi se ona mogla raspasti, jer da bi
to značilo katastrofu za sve europske narode.
Zbog toga političari i publicisti govore o
slabostima tih država, da ih one uklone kako bi se
Europska unija mogla solidarno razvijati. Oni
upozoravaju na to da nijedna europska država ne može u
21. stoljeću samostalno postojati u konkurenciji s
Amerikon i azijskim državama koje svakim danom postaju
sve jačima.
Prema njihovu mišljenju valjalo bi
povećati novčana sredstva Međunarodnog monetarnog
fonda, kako bi on imao dovoljno financijske snage da
se spriječi financijski bankrot Italije i Španjolske.
Zagovaratelji Europske unije ističu da Europa ne smije
ostati na periferiji u odnosu na Sjedinjene Američke
Države i azijske velesile. Obrazlažu da je američki
predsjednik Barak Obama nedavno proklamirao "Američko
pacifičko stoljeće". On je pred australskim
parlamentom novu američku strategiju na Pacifiku
utemeljio ekonomskom snagom Azije. Budući da je
poznato kako u neposrednoj blizini Pacifičkog oceana
Kina gradi svoje podmornice, a silno se naoružavaju i
druge uspješne azijske držve, možemo zamisliti što bi
"Američko pacifičko stoljeće" trebalo značiti.
I Njemačka je u velikim problemima
Kritičari jakih Sjedinjenih europskih
država koje bi parirale Americi i azijskim zemljama
vide pak u toj jakosti najveću opasnost i za svijet i
za samu Europu. Takva kritika dolazi i sa strane
islamskih zemalja. One se plaše europskog
nacionalizma. Pakistanski književnik Mohsin Hamid,
koji je živio u New Yorku i Londonu, formulirao je taj
strah muslimana u tjedniku Die Zeit. On je plan
stvaranja Sjedinjenih europskih država označio novim
europskim nacionalizmom odnosno "kontinentalizmom". To
je za njega i njegove prijatelje u Pakistanu glavni
europski problem. U Europi se stvaranje nove države
obrazlaže i time - tvrdi Hamid - da se ona u
budućnosti može braniti primjerice od islama.
Istodobno dok se Europa poziva na
svoju kulturu i civilizirani način ponašanja, ona diže židove, kako bi se
spasila od islamske poplave. To znaći da Europljani nisu ništa naučili iz dva
svjetska rata. U Europi je tada bilo suviše malih država koje su navalile jedne
na druge i sada bi trebalo sprijećiti da se ne ponovi slična situacija. Kako bi
se to spriječilo treba osnovati veliku i snažnu europsku državu. No, što bi to
značilo? Značilo bi to, da će budućnost u 21. stoljeću bila slična 20. stoIjeću.
Borbe se, naime više ne će voditi između malih i srednjih država u Europi, nego
između gigantskih velesila na kugli zemaljskoj. Za Europu bilo bi idiotski ići
takvim putom.
Jedinstvena džava?
No, hoće li se ikad današnja Europska unija pretvoriti u jedinstvenu državu
pod imenom Sjedinjene europske države, to je pod znakom pitanja. U Europskoj
uniji nije samo Velika Britanija ona koja ide vlastitim putom. Tu su i druge
države, primjerice Madžarska, Češka, Nizozemska i dr. U javnosti se stjeće dojam
da su Francuska i Njemačka jedinstvene u pitanjima europske budućnosti. To,
međutim, nije točno. Njemačka kancelarica Angela Merkel želi sprijećiti da
Velika Britanija ostane po strani.
Francuzi pak misle da je za njih bolje i da će oni u Uniji imati veću važnost
ako Velika Britanija nije prisutna. Isti je slučaj s Amerikom. Njemačka se
zalaže za to da Sjedinjene Američke Države ostanu politički partner Europe uza
sve razlke u pristupu pojedinim pitanjima. Francuzi imaju drugo gledište. Oni bi
htjeli da Europa postane snažan politički blok u konkurenciji s Amerikancima.
Dakle, u. današnjoj krizi Europske unije ne radi se isključivo o dužničkim
problemima, nego i o tome tko će u Europi imati više vlasti. U toj borbi
Republika Hrvatska ulazi u Europsku uniju kao siroček. Vođa poljskog radničkog
pokreta Solidarnost i neko vrijeme šef Poljske Leh Walesa
jednom je dobro rekao: "Komunizam nas je učinio prosjacima Europe." Klasicna
recenica.
Stjepan Šulek
Hrvatsko slovo
20.12.2011. |
