- Preuzvišeni, papa je Franjo objavio jedan videozapis
kako bi izrekao svoje želje i molitvene nakane. U ovome
videozapisu vide se jedan musliman, budistica, židov i
katolički svećenik. Svatko u rukama drži simbole
vlastite vjere. Što treba reći katolički biskup glede
takvog videozapisa?
Katolički biskup treba biti duboko
zgranut videozapisom pape Franje od 6. siječnja 2016.
To je nedopustivo. Nisu toliko sablažnjive Franjine
riječi, nego snaga slika koje je on sam stvorio,
sablažnjivih u pravom smislu riječi, koje vode u
zabludu, u krivovjerje. Ponajprije lažno zajedništvo u
vjeri u Boga, tog katoličkog svećenika, tog rabina,
tog muftije i te budistice izrečeno je slikama kao da
je to Papino mišljenje.
Pa kakvo to
zajedništvo može postojati između jedinog Boga,
Presvetoga Trojstva, Boga koji je postao čovjekom i
onih koji niječu trojstvenost božanskih osoba,
utjelovljenje Boga Sina, Otkupljenje po Njegovu Križu
kao i samo Božje postojanje?
S druge strane, muftija očituje svoju vjeru u "Boga, Alaha", jasno
označavajući razliku, opreku između njegovog Boga i pravoga Boga, kršćanskoga
Boga. Budistica kaže samo: "pouzdajem se u Budu", jer Buda nije Bog i za nju ne
postoji Bog. Ovo se lažno zajedništvo dakle samo od sebe rasplinjuje. No ono
gledatelju daje uvjerenje u mogućnost pomirbe ovih religija. Simboli koje svatko
nosi na koncu prizora: katolički svećenik Dijete Isusa, židovski rabin svoju
menoru (sedmokraki svijećnjak koji simbolizira Stari zavjet za koji mi kršćani
znamo da je dokinut), muslimanski muftija: svoju brojanicu Alahovih imena; a
budistica: svojega Budu; po svojoj su usporedbi ispovijedanje vjerskoga
indiferentizma preko slika, a to čini Papa.
A ovo je krivovjerje već 1832. godine osudio papa Grgur XVI.
prema kojemu "bi se moglo postići vječno spasenje zahvaljujući bilo kojoj
vjeroispovijesti". Dakle, imamo papu koji širi krivovjerje; ja ne sudim njegov
grijeh, ja ustvrđujem da širi krivovjerje.
- Papa Franjo ondje tvrdi: "Ne smijemo prestati moliti za
ovu nakanu i surađivati s onima koji misle drukčije". Nije li to možda smisao
koji moramo pripisati rečenici "mir ljudima dobre volje" jer mnogi ljudi mogu
biti dobre volje, a da nisu kršćani?
Franjo je točno rekao: "Mnogi misle drukčije, osjećaju drukčije,
traže Boga ili pronalaze Boga na različite načine". Dakle, malo je važna stvarna
Božja stvarnost, važan je "feeling", svačiji osjećaj s obzirom na Boga ili na
vjeru. Svaki čovjek sebi stvara Boga po vlastitome ukusu. A potom Franjo ne daje
nikakav sud o takvome relativizmu, takvome modernizmu. Imamo papu koji dopušta
širenje religije po svačijoj mjeri. To on definira "traženjem" istine. Ali
Istina je jedna, to je naš Gospodin Isus Krist koji sam kaže: "Ja sam Put,
Istina i Život" (Iv 14,6). Samo Utjelovljena Riječ, jedini Spasitelj ljudi jest
Istina. Dobra volja onih koji ostaju u neznanju i koji griješe ne spašava ih.
Dobra volja ne spašava nikoga, samo Istina spašava.
- Što misliti o ovom Papinoj
rečenici: "O ovom mnoštvu, o ovom dugom nizu religija
postoji samo jedna sigurnost: svi smo mi djeca Božja"?
Po naravi, poradi istočnoga grijeha kojim su obilježeni svi
ljudi od svoga začeća u majčinoj utrobi (osim Djevice Marije), svi smo mi "djeca
gnjeva" (Ef 2,3); a "zbog velike ljubavi kojom nas Bog uzljubi [nas kršćane],
koji nas oživi zajedno s Kristom" zahvaljujući krštenju i darovano nam je
dostojanstvo djece Božje.
Samo su krštenici, u užem smisli
"djeca Božja" i "zajedničari božanske naravi" (2 Pt
1,4), urešeni milošću posvetnom, kadri reći Bogu,
zahvaljujući Duhu posinstva, "Abba, Oče" (Rim 8,15).
Jasno tvrdeći o pripadnicima svih vjeroispovijesti da
smo "svi djeca Božja", Franjo ne samo da potvrđuje
nekakav nesporazum, nego zabludu i u svakome slučaju
širi krivovjerje. Dakle, imamo papu koji raširuje
krivovjerje, ponovno. Ja ne kažem "krivovjernika",
nego promicatelja krivovjerja.
- Papa zaključuje riječima "Pouzdajem se u vas da ćete
širiti moju nakanu za ovaj mjesec: 'Da iskreni dijalog među muževima i ženama
različitih vjeroispovijesti donese plodove mira i pravde'. Pouzdajem se u vašu
molitvu". Zar ta želja nije posve pohvalna? Zar mir nije uvod, preduvjet vedre
evangelizacije?
Plodovi mira i pravde jesu samo
plodovi našega Gospodina Isusa Krista, njegova križa,
njegova kraljevstva. Izvan njega, Kneza mira, mogu
postojati samo ratovi i nepravde. Samo je kršćanski
društveni poredak izvorom mira, nutarnjega mira naroda
i međunarodnoga mira. Stoga valja ponajprije
evangelizirati da se može širiti civilizaciju i
pomirbu. Papa Pio XI. imao je ovo lijepo geslo:
"Kristov mir u Kraljevstvu Kristovu". To je ono što bi
papa Franjo trebao potvrđivati i oživljavati. Izvan
toga, njegove su riječi samo dim na vjetru.
- Vaš govor izriče duboko
neslaganje - ako ne i pravu pravcatu suprotstavljenost
- prema Papi. A da niste Vi prestrogi?
Ni ja, ni nitko od moje braće, članova Svećeničkog Bratstva sv.
Pija X., ni bilo koji član katoličke obitelji, nego sam naš Gospodin Isus Krist
kori nevjernosti i sablazni onoga koji je danas njegov Namjesnik, Petrov
nasljednik. Ono što je Isus govorio Petru moleći da mu vjera ne malakše, Isus
govori danas i Franji: "Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću!" (Lk 22,32).
Učvršćuj ih u vjeri! Neka se papa Franjo složi sa svojim božanskim Učiteljem i
mi ćemo ga slijediti.
http://christusrexhrvatska.blogspot.ch
www.hkz-kkv.ch, naslovnica |