Pravilno ocijeniti odnos snaga na političkom tržištu
trebao bi biti osnovni preduvjet za bilo kakvo
promišljanje o mogućoj pobjedi u nemogućim uvjetima i
na temelju toga odrediti političke taktike. Posrnuće
Sanaderovog HDZ-a i pad stranke na povijesni minimum,
bitno je odredio politike ljevice i desnice u
Hrvatskoj, bitno je odredio politički diskurs i
nametnuo pravila političke igre koja su u potpunoj
suprotnosti s onim što danas gledamo u ovoj ne
gledljivoj kampanji. Posljednjih 15 godina politički
život u Hrvatskoj obilježili su, opravdano ili ne,
ideološki i svjetonazorski sukobi koji su danas gotovo
zabranjeni.
Slavodobitna pozicija Milanovića, kome je vlast
2011. pala u krilo dosegnuvši svoj povijesni maksimum
, ako izuzmemo apsolutnu diktatorsku vladavinu SKH
čiji su SDP-ovci slijednici, omogućila mu je u prve
dvije godine vladavine luksuz baviti se kadroviranjem
na svim razinama, smjenjivanjem svih potencijalnih
svjetonazorskih neprijatelja i ustoličenjem onih koji
su oličenje apologizma "regiona" ili neke nove
konfederalne Jugoslavije.
Ohrabren posrnućem HDZ-a, a nezadovoljan što
Tuđmanova stranka, zahvaljujući sucu Meronu i
oslobađajućim presudama generalima nije do kraja
devastirana, Milanović je još žešće udario na sve
nosive stupove hrvatskog suverenizma. Prva na redu
bila je Crkva, jer ona je uvijek prva na meti
komunističkih monstruma, a nakon toga na redu su bili
branitelji, Domovinski rat, Tuđman, kultura, šport,
pismo i sve one točke gdje je demokršćanstvo imalo
svoje prirodno, svjetonazorsko uporište.
Jesmo li zaboravili udarni Milanovićev "kundak",
Željka Jovanovića?
Planskim gaženjem svih državotvornih institucija
komunisti su željeli ojačati sve svoje pozicije i
osigurati dugoročno vladavinu od barem tri uzastopna
mandata, što bi praktički značilo vječni zaborav svih
povijesnih opačina koje bi ih mogle teško
kompromitirati, ako bi izašle na svjetlo dana.
Ekonomija i gospodarstvo zanemareni su, što
namjerno što neznanjem i bavili su se jedino samim
sobom po Titovoj formuli "u se, na se i poda se".
Naravno, opijeni mržnjom, vlastohlepljem i
častohlepljem, zaboravili su da hrvatski narod ima
onaj praiskonski urođeni instinkt za pravdu, poštenje,
istinu, za preživljavanje obitelji i nacije u najtežim
okolnostima i u tom zaboravu počeli su činiti
pogreške.
Monstruoznim napadom na dr. Željku Markić, na
instituciju braka, na demokratski institut
referenduma, zapravo su probudili hrvatski narod i po
prvi puta od osamostaljenja Hrvatske stvorena je
široka političko-svjetonazorska fronta protiv
mentalnih komunista, a u toj fronti HDZ je pod
vodstvom Tomislava Karamarka, kao najveća državotvorna
stranka, imala važnu, a po brojnosti članstva i
presudnu ulogu. Taj trenutak, taj referendum o braku,
zapravo je označio početak i na neki način nastavak
ove kampanje koja se vodi i danas. I danas nam je isti
politički suparnika, isti onaj suparnik koji je
okrenuo leđa Deklaraciji o neovisnosti Hrvatske, a
maske su do kraja pale donošenjem zakona "Lex
Perković".
Tomislav Karamarko je u nepune četiri godine,
potpuno devastirani Sanaderov HDZ digao iz pepela i
nakon niza "malih" pobjeda u nemogućim medijskim
uvjetima, protiv mnogostruko jačeg i bogatijeg
protivnika, protiv protivnika koji je gospodario svim
medijskim i ekonomskim resursima Hrvatske, uspio
ugrabiti obadva hrvatska brda! Pantovčak i Banske
dvore, hrvatske svetinje koje su obeščastili sinovi
Tita! Možemo li uopće zamisliti gdje bi danas bila
Hrvatska da na svetim hrvatskim brdima i nadalje
stoluju Josipović i Milanović, da na Pantovčaku i
nadalje stoluje Tito?
Onaj tko ne shvaća svu dramatiku te dugogodišnje
suverenističke kampanje, tko ne shvaća dramatiku
Vukovara, "kolona sjećanja", Knina, Sinja, šatora na
Trgu Nevenke Topalušić, kolona hodočasnika na križnim
putevima Bleiburga, onaj koji okreće leđa i zatvara
oči pred jasnim zahtjevom za lustracijom, onaj tko
ignorira sve presude za veleizdaju hrvatskih
nacionalnih interesa, koje je utemeljeno obrazložilo
"HRVATSKO NACIONALNO ETIČKO SUDIŠTE", "srlja kao guska
u maglu".
Svi "treći putevi", od "Saveza za Hrvatsku" pa sve
do MOST-a, klasičan su proizvod udbaškog podzemlja,
antihrvatski politički projekti u koje su utučeni
milijuni kuna opljačkanog novca hrvatskih ljudi samo s
jednim ciljem. Srušiti HDZ i sve simbole suverene
nacije koje su popudbina predsjednika Tuđmana. Iste
medijske matrice upotrijebljene su za rušenje Tuđmana,
Sanadera, Karamarka, Hasanbegovića.......
Opsesivna politička platforma MOSTA koja se
temelji na ideji rušenja političkog bipolarizma u
Hrvatskoj došla je ponovo do punog sjaja potpunim
medijskim oživljavanjem sintagme HDZ=SDP. Ta formula
protiv koje smo se borili pune četiri godine i
bjelodano dokazali da znak jednakosti između te dvije
političke stranke jednostavno ne stoji, da su
svjetonazorske razlike dublje od ponora, da su pogledi
na naciju, nacionalno, suverenističko, pogledi na
nacionalne interese i vanjsku politiku različiti kao
nebo i zemlja, ponovo je zauzela kompletan medijski
prostor.
Kome to izjednačavanje šteti, a kome koristi?
Naravno, šteti isključivo HDZ-u, razbija HDZ-ovo
biračko tijelo, stvara animozitet i sumnju kod
suzdržanih demokršćana, a iz recentnih događaja vidimo
da je MOST u svojoj patologiji odabrao upravo HDZ kao
slabiju, prvu metu koju treba srušiti. Kako to da prvo
nisu odabrali Milanovića zbog štetočinskog vladanja
ili zbog "Lex Perković" što MOST uopće ne spominje!?
Petrova svjetonazorska pitanja uopće ne zanimaju! Kad
bi se izjasnio onda ne bi mogao manipulirati s
"obadvije" strane, kako on to filozofski zna reći.
Kada bi se izjasnio ne bi mogao računati ili s
orjunaškim glasovima u Dalmaciji, ili sa
demokršćanskim glasovima HDZ-a.
Željka Markić, danas je izjavila da ne podržava
MOST i Petrova, upravo zbog toga, jer se nije izjasnio
o svjetonazorskim vrijednostima na kojima počiva svaka
ideologija i politika! Ucjenjivačkom taktikom, MOST se
infiltrirao u redove HDZ-ove Vlade, ostavili su
Milanovićeve kadrove gotovo nedirnutima, uzeli gotovo
80% političke moći u Hrvatskoj, latentno i smišljeno
slabili su HDZ i Karamarka koji je morao odustati od
premijerskog mjesta kako bi se izbjegli novi izbori i
onda su ga uz pomoć udbaškog podzemlja, nepostojećom
aferom "konzultantica" srušili, rušeći kompletnu
Vladu. Orešković je u cijeloj priči bio samo
izmanipulirani, nijemi hlebinski promatrač!
Onog trenutka kada je Orešković od obavještajnog
aparata dobio "savjet" da zatraži ostavku Karamarka,
ali i Petrova, Vlada je bila srušena, a sve ostalo je
bila tehnika u režiji Bože Petrova. MOST-ova
manipulacija premijerom Oreškovićem, koketiranje,
vodanje Oreškovića po bespućima Neretve i drugih
krajobraza čemu smo svjedočili, prestala je na zadnjoj
sjednici Vlade kada je glasom Oreškovića produžen
mandat Siniši Kovačiću na položaju v.d. ravnatelja
HRT-a, čime se Orešković izravno usprotivio Boži
Petrovu i na neki način priznao svoje duboko
nerazumijevanje politika u Hrvatskoj!
Danas, nakon svih napada na Karamarka, nakon svih
spinova, ministar Vlaho Orepić, ideološki nasljednik
Ranka Ostojića bahato priznaje: "Srušili smo Vladu i
slomili kralježnicu političkim kastama"! Ima li boljeg
dokaza o tome tko je pomno isplanirao i srušio ovu
Karamarkovu i HDZ-ovu Vladu? Kome je Orepić uz pomoć
obavještajnog sustava slomio kralježnicu? Naravno,
Karamarku i HDZ-u, a Milanović je ostao netaknut!
I danas MOST nastavlja preko Karamarka rušiti HDZ
ne bili "ušićarili" koji demokršćanski glas i pri tome
se i nadalje koriste bezočnim lažima i konstrukcijama
o aferi bez afere, o aferi o kojoj ni Dalija Orešković
uz sav trud nije mogla reći ništa konkretno! Nema
sukoba interesa! Verbalni delikt! Naravno, nije cilj
samo Karamarko kojega nema, cilj su svi Karamarkovi
ljudi počevši od ministra Hasanbegovića! Cilj je HDZ,
a taj cilj je MOST bezbroj puta jasno komunicirao!
Tomislav Karamarko, nikada nije imao političke
izvršne ovlasti na bilo kakav način utjecati na odnose
INE i MOL-a i to je jedina istina! On nije nikada bio
ni Mika Špiljak, ni Račan, ni Mesić, ni Sanader, ni
Kosor, ni Milanović! O INI je uvijek odlučivao sami
vrh Udbe, jer im je INA uvijek bila "kasica prasica",
a taj kontinuitet, bezuvjetno, žele nastaviti i
nadalje!
Gotovo petogodišnja izborna kampanja koju je
predvodio Tomislav Karamarko, pod teškom artiljerijom
neoliberalnih medija, kao bumerang se vratila na
lijevu stranu i stvorila je jaku protestnu
demokršćansku platformu protiv mentalno komunističkih
štetočina. Taj hrvatski hod po mukama, korak po korak,
iz pobjede u pobjedu kroz cijelu povijest, a osobito
kroz Domovinski osloboditeljski rat, ta erupcija
probuđene slobodarske demokršćanske misli, otvaranje
zabranjenih tema, traganje za istinama, rušenje mitova
koji su zatirali slobodoumnu hrvatsku misao, na
plećima je i savjesti legitimnog nasljednika Tomislava
Karamarka, Andreja Plenkovića!
Jedino sinergijom svjetonazorske i ekonomske
politike u kojoj podjednaku važnost imaju rast BDP-a i
otvaranje komunističkih arhiva, sa dubokom spoznajom
da bez jednog i drugog ne može doći do duhovne i
gospodarske obnove Domovine, Hrvatska može postati
snažna država u globalno prijetećim izazovnim
vremenima koji su pred nama.
Gospodin Andrej Plenković mora svakom pojedincu
priznati i najmanji doprinos u hodu prema konačnoj
hrvatskoj pobjedi, dati mu šansu nastaviti raditi za
Hrvatsku, jer to je jedini način stvoriti zajedništvo
koje već sutra može biti presudno za hrvatsku
opstojnost. Oni koji su se izložili, koji su izložili
svoje obitelji monstruoznim medijskim zločinima,
najbolji su hrvatski sinovi!
Zaslužili su posebnu pažnju, izlažući sebe,
izložili su se za Hrvatsku pogađajući u bit problema!
Sinergija tih politika, projekcija zajedništva, ta
poruka prema demokršćanskom biračkom tijelu jedini je
put prema uvjerljivijoj pobjedi na ovim izborima koja
bi garantirala komforniju situaciju pri sastavljanju
saborske većine i Hrvatske vlade, izbjegavajući svaki
oblik ucjene onih koji su na nove ucjene već spremni.
Hrvatska je na povijesnom raskrižju i moglo bi se
vrlo brzo dogoditi da Hrvatska u punom smislu te
riječi postane aktivno "predziđe kršćanstva" pred
prijetećim milijunima izmanipuliranih islamskih
migranata. Hrvatska te izazove mora dočekati kao
snažna zajednica, spremna, na nogama, preuzeti
povijesnu ulogu koju je oduvijek imala, a to se može
jedino zajedništvom unutar vodeće političke strukture,
nadilazeći sve frakcijske i klijentelističke interese.
Kazimir Mikašek - Kazo, direktno.hr
|