Međutim, sve to je "prava sitnica" u odnosu na golemu kriminalnu aferu međudržavnih razmjera o kojoj su pola godine prije donošenja Lex Perković dugo brujali brojni najveći mediji u Sloveniji, Srbiji i BiH. Radilo se o tome da je firma Krešimira Milanovića (brata Predsjednika Vlade RH) bez problema dobila iznimno visok, višemilijunski i privilegiran kredit (3,250.000 eura) od Nove ljubljanske banke, a založni dužnici sa dvojbenim pokrićem su njegovi majka i otac. Sva događanja glede toga kredita izravno su povezivana s katastrofalnom odlukom Vlade RH u vezi međudržavnog spora između RH i Slovenije o golemom dugu Ljubljanske banke. Naime, nakon dugogodišnjeg spora Vlada RH kojoj je premijer Z. Milanović riješila je taj spor na način da su hrvatski građani oštećeni približno za dvije milijarde kuna.
Posebno je zanimljivo da su svi veliki mediji u Hrvatskoj potpuno prešutili ovu golemu aferu međunarodnih razmjera koja je bila udarna tema medija u "regionu". Tako je na margini hrvatske javnosti ostao i zahtjev Domovinskog stožera i Zavjeta, za Hrvatsku kojim se traži ostavka Zorana Milanovića. Zahtjev su u siječnju 2013. potpisali general Marko Lukić i admiral Davor Domazet Lošo:
"Tražimo da premijer Milanović odmah podnese ostavku na premijersku funkciju, jer je iz informacija objavljenih o povlaštenom kreditu za članove njegove obitelji očigledno da je premijerova obitelj, zajedno s njim osobno, upletena u unutarnju agresiju na Republiku Hrvatsku, koja se provodi i preko slovenske Vlade. Radi se o korupciji i pogodovanju kod dobivanja zemljišta, te o pokušaju zaustavljanja ulaska Republike Hrvatske u Europsku Uniju. Premijer mora dati ostavku jer sudjeluje u ugrožavanju nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske".
Zabrinutost za nacionalne interese pravodobno je izrazio i Centar za politološka istraživanja čiji je ravnatelj Anđelko Milardović opravdano izjavio:
"Zoran Milanović odmah bi se trebao javiti i objasniti okolnosti slučaja, jer svojom šutnjom radi u korist slovenskih krugova koji su plasirali priču o povlaštenom kreditu za članove njegove obitelji. Šutnjom ne ugrožava samo sebe, već ozbiljno ugrožava i državu Hrvatsku, koja je pred ulaskom u EU, a čije ulazak je, prema svim dostupnim informacijama, vezan uz pitanje Ljubljanske banke. Zato Milanović mora što prije dati pojašnjenje informacija oko kredita za članove svoje obitelji, jer ako se ne oglasi, javnost s punim pravom može tražiti njegovu ostavku. Povjerenstvo za sukob interesa također bi, bez obzira na moguće očitovanje, trebalo cijeli slučaj staviti na razmatranje, te istražiti mogući sukob interesa premijera Milanovića".
Međutim, nitko od nadležnih institucija u Hrvatskoj nije istraživao ovaj iznimno štetni slučaj, niti su ga spominjali veliki mediji u Hrvatskoj. Isto tako, bez ikakvog odgovora ostao je zahtjev genarala Lukića i admirala Domazeta koji su najteže optužili Predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića. Na koncu kad je u ožujku 2013. potpisan katastrofalni sporazum sa Slovenijom, politička struktura i mediji na sva su zvona proslavili još jedan međunarodni "uspjeh" Hrvatske, a posebne pohvale dobili su Zoran Milanović i ministrica Vesna Pusić.
O ovoj aferi nisu za sada ništa progovorili Perković i njegovi. No zanimljivo je podsjetiti kako je također u ožujku 2013. propao pokušaj tajnog dogovora s Njemačkom o slučaju Perković te je potom u najvećoj tajnosti Vlada RH započela izradu Lex Perković.
Poslovi obitelji Vesne Pusić
Ministrica Vesna Pusić ima dvije vrste prikrivenih problema koji kao dva teška kamena vise nad njezinom političkom glavom. Jedan problem je ideološki, a povezan je s šokantnim otkrićem o zatajenoj ulozi njenog oca u Drugom svjetskom ratu.
Naime, nekoliko mjeseci nakon što je V. Pusić došla na moćni ministarski položaj u Vladi RH medijski je razotkrivena do tada nezamisliva tajna. Objavljeni su dokumenti daje ugledni jugoslavenski komunistički akademik Eugen Pusić bio vojni sudac Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Taj je podatak otvarao i ukazivao na golemi niz pitanja, ne samo o obitelji Pusić nego i o zapanjujućim kontekstima neznanja u kojima se desetljećima živi u Hrvatskoj jer je akademik Pusić bio jedna od najutjecajnijih i najdugovječnijih naizgled besprijekornih ideološko-intelektualnih ikona jugoslavenskog komunističkog režima.
Nakon kratkog vremena s iole značajnijih javnih pozornica uklonjena je i ta osnovna informacija o Eugenu Pusiću, a nisu se uopće ni pojavila daleko važnija pitanja konteksta. Primjerice, što bi bilo s političkom karijerom Vesne Pusić kad bi se objavila puna istina o djelovanju endehazijskog vojnog suca Eugena Pusića?
No kompromitirajući podaci o konkretnim presudama endehazijskih vojnih sudova u kojima je sudjelovao Eugen Pusić za sada nisu objavljeni jer su centri moći odlučili da oni vise kao sablja prijetnje nad političkom glavom Vesne Pusić. Među onima koji bi s tim podacima zasigurno mogli trenutno odsjeći dugo i sustavno pripremanu političku glavu V. Pusić nalaze se J. Perković i struktura koje je on dio. Naznake u tome smjeru dale su medijske informacije kako je V. Pusić tijekom svoje službene posjete Njemačkoj, 2012., imala i zadaću pokušati isposlovati dokidanje pravosudne odgovornosti Perkovića u Njemačkoj.
Osim toga, igra s ministricom Vesnom Pusić i s podacima o njenom ocu vojnom sucu Eugenu Pusicu važna je i za prepoznavanje nekih tipičnih rukopisa koji govore o načinima upravljanja koji se - u svijetu i naročito u Hrvatskoj - oslanjaju na ucjenjivost osoba koje se nalaze na položajima političke moći. Prema tome, Pusići su samo vidljivi odraz upravljačkog modela koji se primjenjuje u RH, i zbog kojega hrvatski građani trpe različite i mnogobrojne tragične posljedice.
Prema medijskim istraživanjima, drugi je problem Vesne Pusić u tragu novca. Već tijekom kampanje za predsjedničke izbore 2009. objavljena je nekolicina podataka o velikom materijalnom bogatstvu obitelji Vesne Pusić, koje se u nekretninama proteže od Litve, preko Hrvatske i Velike Britanije do SAD-a. Novinarima su bili posebno zanimljivi razgranati poslovi supruga V. Pusić, Jurgisa Oniunasa koji je kao malo dijete s roditeljima izbjegao iz Litve u SAD. Gospodin Oniunas i tvrtke u kojima je suvlasnik bave se uglavnom različitim vrstama financijskog konzaltinga. Novinari su otkrili da su poslovi tih tvrtki u V. Britaniji bili vrijedni više stotina milijuna funti, no Vesna Pusić je na pitanja novinara izjavila da ne zna podatke o financijskim rezultatima tvrtki.
Gospodin Oniunas je 25-postotni suvlasnik i direktor tvrtke Ascendant koja ima sjedište u Zagrebu, u poslovnoj zgradi Hrvatskog novinarskog doma. Ta tvrtka godinama ima veoma unosne poslove i s hrvatskom državom. Portal dnevno.hr je u ožujku 2013. objavio da tvrtka Ascendant ima podružnice u Srbiji, BiH i Sloveniji te da je V. Pusić u imovinskoj kartici "zaboravila" navesti te podružnice. Osim toga portal je utvrdio da je V. Pusić i u ranijoj imovinskoj kartici također "zaboravila" navesti vlasništvo svoga supruga nad britanskom tvrtkom Nemora Group.
Na temelju ovih medijskih napisa Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa zaprimilo je niz dopisa u kojima se traži istraživanje toga slučaja te se i oglasilo izjavom kako će i u ovom prigodom postupiti sukladno zakonu. O slučaju se pisanom izjavom očitovala i Vesna Pusić, tvrdeći neuvjerljivo kako se prijavom tvrtke u Zagrebu podrazumijevalo da su prijavljene i sve podružnice u okolnim državama. Možda je za V. Pusić to sve samo jedna država.
Prof. dr. sc. Josip JURČEVIĆ
Vrelo: "Lex Perković - spašavanje zločinačke budućnosti", str. 272-277
www.posavski-vremeplov.com
|
