Ne čudi onda da većina poslanika koristi tu mogućnost.
Tokom 30 godina europski su parlamentarci izgradili
odličan sistem nekontrolirane naplate troškova. Novac im
se isplaćuje bez pitanja i uvijeta, a pritisak javnosti
nije postojao, jer su njihove manipulacije bile dobro
čuvana tajna.
Ako si gladan, samo ispruži ruku
Kako se
naknade isplaćuju paušalno, većina poslanika zgrće
novac gdje god može. Svaki dan koji jedan poslanik
provede u Europskom parlamentu, donosi mu dnevnicu od
289 Eura. Ako doputuje u ponedjeljak do 22.00 sata, a
otputuje u petak nakon 7.00 sati, na što naravno svaki
dobro pazi, naplaćuje svakoga tjedna 1.605 Eura za
svoju prisutnost.
Uz to, Europski parlamentarac ne troši
gotovo ništa za hranu. Ako je gladan, dovoljno je da ispruži ruku i zaustavi
nekog od lobista. Lobisti obožavaju Europsku zajednicu, jer su intuitivno
zaključili da je EZ skrojena po njihovoj mjeri. Zbog toga što odluke donose
nebirani funkcioneri i anonimni izaslanici, interesne grupe mogu progurati
zakone koje nacionalni parlamentarci, brinući o svom reizboru, nikada ne bi
blagoslovili.
Tako u skupim restauranima Bruessla i
Strassburga sve vrvi od predstavnika energetskih društava, farmaceutskih
giganata i nikotin lobista, i naravno od predstavnika zelenih grupacija,
institucija za pružanje pomoći (humanitarnih udruga), internacionalnih
sindikata. Onome parlamentarcu kome uspije zauzeti sjedalo u ključnim gremijima,
primjerice u Odboru za industriju i okoliš, u elitnom "Comme ches Soi" u
Bruesslu ili u "Au Crocodile" u Strassburgu toliko je poznata osoba da mu glavni
konobar najdraži aperitiv donosi još prije nego je ovaj zauzeo mjesto za stolom.
Namjestio ženu kao tajnicu
Onda postoji još i konto "razni
izdatci": dodatnih 6.000 Eura mjesečno, koji se isplaćuju automatski. Ti su
novci teoretski zamišljeni za pokrivanje troškova benzina i pošte, ali praktički
se radi o dodatnom neoporezovanom mjesečnom prihodu. No, najnoviji skandali
odnose se manje na takve troškove, a više na dodatak za namještanje suradnika.
Svaki Europski parlamentarac može, ako hoće, zaposliti koga hoće i to do
maksimalnog mjesečnog iznosa od 17.000 Eura. Tim se novcima može platiti jedna
dobra tajnica, a da na kraju godine još uvijek ostane 50 do 60 tisuća Eura za
gospođu suprugu.
Francuski kolega Daniela Hannana upitao ga je jednom prilikom: "Što je s vama
Englezima, vi zapošljavate supruge, a spavate sa svojim tajnicama?" "Dobro
pitanje", zaključuje Hannan. "Odgovor je jednostavan. Često je tako da izaslanik
iz svog anonimnog života abruptno postaje uvažena osoba. Prvotno se mučio kao
skroman docent, da bi - hopla - odjednom bio vožen mercedesovom limuzinom;
njegovi govori, koliko god bili banalni, prevode se na 20 jezika; a posvuda ga
slijede praktikantice očiju poput srna. Supruga odjednom postaje teret. I tako
dolazi na ideju da ženicu plati za to da ostaje kod kuće, u izbornom okrugu".
Polovica Europskih parlamentaraca iz Britanije zapošljavaju svoju najužu
rodbinu. Neki su čak osnovali poduzeća u kojima osobno rade kao direktori ili su
to članovi obitelji, a koji za tajničke poslove naplaäuju preko 200 tisuća Eura
godišnje. Zbroji li se sve, europsiki parlamentarci mogu, bez povrede propisa,
zaraditi tri do četiri puta više nego što je njihova regularna plaća.
Europski predstavnici plaćeni su po tarifi koja vrijedi u njihovim zemljama.
Talijani, Njemci i Austrijanci najbolje su plaćeni; Španjolci, Skandinavci i
Istočni europejci najlošije. Britanci, sa preko 60.000 funti (to je oko 130.000
švicarskih franaka ili 500.000 kuna), nalaze se u sredini. To će se iduće godine
promijeniti, pa će svi dobivati istu osnovnu plaću.
Nije li to odlična motivacija hrvatskim političarima da vodu guraju na
europski mlin? Bezpogovorno izručenje naših generala i branitelja Haaškom i
domaćem sudu, dokidanje već izglasanog ZERPa ili akceptiranje budućih ucjena EZ,
njima donose atraktivne sjedalice u parlamentu EZ ili nekom od stotine potpuno
suvišnih gremija.
Ogriješi li se neki parlamentarac o propise, to nikoga ne smeta. Prije
nekoliko godina laburistički britanski predstavnik otpustio je svoju tajnicu,
koja je onda na sudu razotkrila manipulacije svoga poslodavca. Parlament je
"istražio" slučaj i optuženoga oslobodio svake krivnje.
Takvo
ponašanje slika je žalosne stvarnosti - biračima je
sve svejedno. Demokracija funkcionira samo onda, kada
postoji jedno zajedničko javno mišljenje. Preduvijet
za zajedničko javno mišljenje je zajednički identitet
s kojim se svi možemo identificirati kada kažemo "mi",
a to nije ništa drugo nego domoljublje, odnosno
osjećaj pripadnosti jednoj naciji. Ako odrstranimo
riječicu "demos" ostaje samo "kratos" - moć jednog
sistema, koji putem zakona mora iznuditi ono što ne
može u ime nacionalnog patriotizma.
Drugim riječima: ne postoji nikakva veza između
ljudi koji donose zakone i ljudi od kojih se očekuje
da te zakone poštuju. Nitko ne osjeća povezanost sa
svojim Europskim predstavnikom. "Ako hoćemo biti
iskreni, moramo reći da nas nitko ne poznaje", kaže
Hannan, "ako jedan poznati političar bude ulovljen u
kršenju propisa, to je onda skandal. Ako pak netko,
koga nitko ne pozna, napravi isto ili nešto još gore,
onda to nije vrijedno vijesti."
Zašto je globalizacija postala toliko priželjkivana,
sada je jasno!
Sistem je korumpirajući
Hannan je gotovo jedini koji je otvoreno progovorio o korupciji u Europskoj
zajednici. Kada su novine počele pisati o tim slučajevim, javnost je bila
šokirana. Hannanova upornost dovela je do toga da su parlamentarci, iako
škrgučući zubima, ipak morali prihvatiti određene reforme. U svibnju je
izglasano novo pravilo o troškovima. Od iduće godine biti će nadoknađeni samo
stvarni troškovi i to uz pokaz računa. Ilegalno će biti i zapošljavanje najuže
obitelji. Kako se i očekivalo, parlamentarci kritiziraju planirane promjene. "U
buduće ću letjeti samo prvom klasom i zaračunati svaku šalicu kave popivenu u
zračnoj luci" - opća je reakcija.
Planirana reforma ipak će donijeti neke pozitivne promjene. "Današnji sistem
je korumpirajući", kaže Hannan, "Europski predstavnici oko sebe vide postupke
koje bi, prije svog imenovanja, smatrali nemoralnima. To od dobrih ljudi čini
loše ljude. Ako se akceptiraju male prevare i laganja, onda ni velike ne
izgledaju tako strašno. Poslanici tada ne primjećuju ni milijarde koje odlaze u
subvenciju poljoprivrede, prevare na račun pomoći u inozemstvu ili onih koje
nestaju u strukturalnom razbacivanju. Kritizeri takvog lošeg stanja proglašavaju
se ksenofobičnim neznalicama (onima koji mrze sve strano). Od tuda je samo jedan
mali korak do toga da poslanici počnu vjerovati kako su "narodne mase", kao u
Irskoj, generalno u krivome. I kada "mase", kao u Irskoj, referendumom kažu NE,
onda je, po njihovom mišljenju, razumno ignorirati volju naroda."
Vlade večine članica EZ boje se
upitati narod ("mase") za mišljenje. Kako bi smanjili
riziko odbijanja, svim mogućim trikovima pokušavaju
izbjeći referendume. Govoriti o demokraciji i stalno
se na nju pozivati, nije teško. Prakticirati
demokraciju ne samo da je puno teže, nego i jako
rizično! Nikada se nezna kada će te primitivne mase,
koje namazane i obućene u nacionalne boje svoje zemlje
navijaju za svoje dečke, svojim "nepromišljnim" NE
onemogućiti laku zaradu stećenu sjedenjem u udobnim
kožnim sjedalicama EZ i besplatne ručkove u luksuznim
restauranima.
Jaslice Europske zajednice nemaju
ništa zajedničkog s onima koje su masama poznate.
Za Hrvati AMAC
priredila Dunja Gaupp, Švicarska
Ponedjeljak, 25. lipanj 2008.
Da se od 2008. do danas nije ništa
promijenilo na bolje, dokazano je u članku
"Viagra za EU parlamentarce"
Više članaka o Europskoj zajednici
iste autorice, ali i mnogih drugih izvjestitelja, pročitajte na stranici
EUROPSKA UNIJA
|
