Promjene na Hrvatskoj radioteleviziji u posljednje
vrijeme povod su razgovoru s vršiteljem dužnosti
glavnoga ravnatelja naše najveće i najutjecajnije
medijske kuće Sinišom Kovačićem. Kovačić progovara o
stvarnome stanju na Prisavlju, kadrovskim
preslagivanjima i planovima za budućnost, o položaju
novinara i medijskim slobodama u Hrvatskoj, 90.
obljetnici Hrvatskoga radija i 60. Hrvatske televizije
te nizu drugih tema iz naše medijske i društvene
stvarnosti.
- Gospodine Kovačiću, u svega dva
mjeseca kao vršitelj dužnosti glavnoga ravnatelja na
HRT-u ste pokrenuli niz promjena i procesa. Što
smatrate najvažnijim?
Najvažnije je da smo zaista pokrenuli
sustav nabolje. Cilj nam je bio prije svega
stabilizirati financijsko stanje kuće, što smo većim
dijelom već i ostvarili. Dijagnosticirali smo slabe
financijske točke, koje se u prvome redu odnose na
nelikvidnost. Zahvaljujući razumijevanju nadzornoga
odbora uspjeli smo dogovoriti kredit od 80 milijuna
kuna kako bismo ublažili financijske poteškoće i
premostili tešku situaciju bez radikalnih poteza.
Analizirali smo svaki dio našega poslovanja i poduzeli
niz operativnih mjera i mjera štednje. Jedna od prvih
odluka bila je da se vanjska suradnja smanji za 10
posto. I, što je možda najvažnije, aktivirali smo
unutrašnje neiskorištene kapacitete. Primjerice, jedna
kolegica bila je do ove godine urednica lota i ništa
drugo nije radila, a riječ je o vrsnoj urednici i
voditeljici. Ponudili smo joj novi angažman i, evo,
danas radi mnogo više i mnogo je zadovoljnija. A loto
se i dalje vrti.
- Zar se prošla uprava nije
hvalila financijskom stabilizacijom?
Jedno je knjigovodstvena dobit, drugo
je stvarno financijsko stanje. Kad vam Europska unija
radiotelevizija, najveća organizacija javnih
televizija kojoj HRT pripada, pošalje pismo u kojemu
upozorava da niste na vrijeme platili svoje obveze za,
primjerice, Europsko nogometno prvenstvo, koje samo
što nije počelo, onda shvatite u kakvim ste
problemima. Netko nije bio kadar isplanirati taj
trošak i pobrinuti se da se obveze plaćaju. Zamislite
kakva bi bila reakcija javnosti da nemamo Europsko
nogometno prvenstvo. Evo i drugoga primjera. Na sam
dan održavanja Porina zapazio sam da je u kući nastala
strka. Svi trče s nekim papirima. Nisu uopće planirali
trošak Porina. Iznenadio ih je i Porin.
Knjigovodstveno smo, dakle, i dalje u plusu, no realno
stanje mnogo je, mnogo teže. Imamo više od 350
milijuna dugoročnih kredita, osim toga oko 113
milijuna kuna tekućih neplaćenih računa. Stoga dižemo
novi kredit od oko 80 milijuna. Kad sve to svedemo pod
crtu, HRT u ovome trenutku ima dugovanja veća od pola
milijarde kuna. Pola milijarde kuna! U takvoj
situaciji, kad preuzmete ovakav sustav, morate se
početi ponašati odgovorno i racionalno.
- Prvi potez nove rukovoditeljice
Informativnoga medijskog servisa Katarine Periša
Čakarun bio je promjena četvero urednika središnjega
Dnevnika. Hoće li se Dnevnik još mijenjati?
Hoće. Ali ne u kadrovskome smislu. U
kadrovsku se politiku nisam miješao. Zasad Dnevnik
ostaje u 19 sati, ali od 15. svibnja vidjet ćete
tehnološki potpuno novo izdanje Dnevnika. Bit će to
velik iskorak u sadržajnome i vizualnome smislu. U
mjesec i pol uspjeli smo staviti u funkciju novu
tehnologiju, dosad neviđenu na ovim prostorima, pa
ćemo tako imati u cijelosti digitaliziran i vizualno
moderniziran Dnevnik.
- Kako kao bivši urednik te
emisije komentirate činjenicu da komercijalna Nova TV
godinama ima gledaniji Dnevnik od javnoga servisa?
Velika je razlika između javne i
komercijalne televizije. Komercijalne televizije mogu
ignorirati sadržaje koji im nisu zanimljivi. Kad ste
na komercijalnim televizijama vidjeli, primjerice,
izvješće s neke kazališne predstave? Kad ste vidjeli
neke druge kulturne, znanstvene ili obrazovne
sadržaje? Uglavnom ih - nema. Imate crnu kroniku, hard
core politiku, vanjsku politiku, sport. Dakle, imate
drukčiju obradu vijesti i informacija. No to nama nije
alibi da ne budemo uspješniji i bolji, i zato
vjerujemo u projekt novoga Dnevnika. S druge strane, u
našim informativnim emisijama donedavno smo imali
ideološki te dijelom i politički aktivizam. Tomu smo
odlučili stati na kraj i rasteretiti informativni
program od bilo kakvoga aktivizma. To je proces, to se
ne može preko noći napraviti. Ali to nam je misija. To
je naš cilj. Nepristrana, objektivna informacija,
utemeljena na relevantnim i pouzdanim izvorima.
- Po kojem ste principu birali
suradnike?
Kad sam preuzeo dužnost, prvo sam dao
povjerenje postojećim ravnateljima poslovnih jedinica.
Razgovarao sam s njima i tada smijenio samo ravnatelja
Programa, gospodina Sašu Runjića, jer nije ispunjavao
obveze preuzete ugovorom između HRT-a i Vlade
Republike Hrvatske, ali bio sam nezadovoljan i drugim
stvarima. Ostali kolege sami su predali zahtjev za
razrješenje. Dogovorno, mirno, otišli su na druge
dužnosti. I dalje sjajno surađujemo i vrlo su aktivni.
Tu velikih potresa nije bilo. Kad je riječ o nižim
razinama, smatram da svaki ravnatelj poslovne jedinice
ima pravo okupiti svoj tim jer u ovoj situaciji u
kojoj se HRT nalazi jedino što očekujem jest rezultat.
S kojim će ljudima do njega doći, nebitno je. Želim
rezultat. I rezultat mora biti vidljiv. No,
naglašavam, nije bilo novog zapošljavanja, svi ljudi
koji su imenovani na nove položaje su iz kuće. Svi su
dugogodišnji zaposlenici HRT-a, u kojem rade po 20, 30
godina. To su ljudi koji poznaju ljude na HRT-u, koji
poznaju način rada, koji znaju u kakvim se problemima
nalazimo i koji imaju ideja kako te probleme riješiti.
- Što mislite, zašto vas vodstvo
Hrvatskoga novinarskog društva, koje vam je 2007.
dodijelilo nagradu za istraživačko televizijsko
novinarstvo, danas proziva?
Kad se borite protiv aktivizma bilo
koje vrste, onda odmah morate znati da ćete biti u
problemima. Ja samo odlučio dati priliku ljudima iz
kuće da budu neovisni, da program rade po strogo
profesionalnim kriterijima i da za njega u konačnici
odgovaraju. Da će sustav biti idealan - neće, nikad,
ali govoriti da je uvedena cenzura u trenutku kad mi
nitko ne može odgovoriti na pitanje tko je i što komu
zabranio objaviti, potpuno je deplasirano. Stvara se
dojam bez argumenata i to može biti jedino motivirano
time što su ugroženi upravo ti aktivistički motivi da
se u kući i dalje provodi politika koja nema veze s
profesijom.
- Je li točna informacijama da je
na HRT-u do vašega imenovanja postojala crna lista
novinara i intelektualaca koje je bilo zabranjeno
pozivati u emisije?
Za listu te vrste ne znam, ali znam za
službenu odluku objavljenu na intranetu prema kojoj su
novinarima nekih portala vrata HRT-a bila zatvorena.
Oni su bili zabranjeni. Također, profesor Zdravko
Tomac, primjerice, nije smio doći na HRT i biti
komentator. Da ne spominjem druge. Ako je problem u
stavovima tih intelektualaca, onda je to urednička
odgovornost. Zabranama se ništa ne rješava. Moramo
imati pošten pristup prema svakoj temi, kritički
sagledavati svaki događaj iz što više kutova. Ako
netko ima stav neprihvatljiv za ovu kuću, za javnost,
ako širi govor mržnje, tada urednik to mora
prepoznati. Ima našu pravnu službu i može se
konzultirati te prevenirati da takav stav uopće iziđe
u eter. U emisijama uživo urednici i novinari također
moraju biti spremni ograditi se od takvih stavova, a
ne sankcionirati ih zabranama. Protivnik sam bilo
kakvih zabrana i apeliram na uredničku odgovornost.
- Urednica iz Kulturnoga programa
Branka Kamenski nedavno je na svojem profilu na
Facebooku napisala da je za vladavine predsjednika
Josipovića i premijera Milanovića na HRT-u bio
suspendiran kritički govor, da je njezina emisija Pola
ure kulture zbog toga emitirana u ponoć iz najlošijega
studija. Kako to komentirate?
To je samo jedan u nizu slučajeva u
kojima su sami ljudi iz kuće upozoravali na dvostruke
kriterije. U konkretnome slučaju emisije Pola ure
kulture sporno je to da smo se mi ugovorom Vladi
Republike Hrvatske obvezali da ćemo imati barem pet
posto kulturnih sadržaja na Prvome programu Hrvatske
televizije. Ako se u tih pet posto za Pola ure kulture
nije našlo prostora, to je strašno. No nije to jedina
emisija koja je ukinuta. Ukinut je niz emisija koje su
imale svoju publiku zato što se nekomu nisu svidjeli
urednici ili se nisu uklapali u neke očekivane
gabarite. S druge strane, otvarao se prostor nekim
neovisnim produkcijama, ljudima s ceste koji su
dolazili u ovu kuću i preuzimali emisije bez dana
radnoga staža.
- Hoće li, ako vi budete izabrani
na dužnost glavnoga ravnatelja u punome mandatu, takvi
slučajevi otići u povijest?
Bilo bi strašno da ne odu. Ponovit ću:
želim da maksimalno iskoristimo svoje znanje, iskustvo
i tradiciju, da nam to budu snaga i prednost, i da na
taj način nametnemo sadržaje. No nećemo biti izolirani
od pametnih ideja s tržišta. Zašto bismo bili
izolirani? Zašto ne bismo obnovili ugovore sa svim
institucijama, od Matice hrvatske i HAZU-a do vjerskih
zajednica, koje imaju pamet i pametne ljude,
obrazovane stručnjake, koje mogu pridonijeti da
pluralizam stavova i mišljenja dobije na značenju?
- Spomenuli ste Maticu hrvatsku i
HAZU. Upravo te institucije bile su među inicijatorima
pokretanja Trećega programa Hrvatske televizije,
potpisan je i sporazum o suradnji, ali kad je program
pokrenut, na njemu su dobile vrlo malo prostora. Kako
to komentirate?
Meni je to skandalozno. Želim to
promijeniti i općenito želim dati više prostora svim
obrazovnim, kulturnim i znanstvenim institucijama.
Jedan od mojih prvih poteza bio je vraćanje Vijesti iz
kulture da otvorimo prostor upravo za to. Konkretno,
sporazum o kojemu govorite nije formalno ukinut, ali
nije se provodio. Naš je cilj aktivirati ga, potpisati
aneks i početi ga što prije provoditi.
- Koje još kratkoročne i dugoročne
ciljeve planirate ostvariti budete li izabrani?
Kratkoročni je cilj stabilizacija
poslovanja. To je sad najvažnije jer tu imamo najviše
problema. Strateški je cilj ponovno razdvojiti radio i
televiziju, koji su sad spojeni bez jasno definiranih
ovlasti i odgovornosti. Želimo vratiti autonomiju
radiju i vratiti televiziji dušu. U restrukturiranju
Hrvatske televizije moj je prijedlog da se vrate
zasebni programi, odnosno Informativni, Obrazovni,
Zabavni i Religijski program, ali i da se uvede
Program za iseljenike. Trenutačno imamo odjele koji su
raštrkani po cijeloj kući i imate niz šefova, a
nejasnu hijerarhiju odgovornosti. Moj je cilj uvesti
čvrstu hijerarhiju odgovornosti, razdvojiti Hrvatski
radio i Hrvatsku televiziju i jasno odrediti urednike
programa koji će onda puniti sve naše programe i na
taj način vratiti HRT na onaj jedini i pravi put, a to
je da zaista bude javni servis.
- Planirate li povećati
proizvodnju?
Proizvodnju možemo povećati onoliko
koliko imamo neiskorištenih unutarnjih kapaciteta. Što
se tiče neovisnih produkcija, tu ćemo se držati
zakonske obveze, ali, ponavljam, bit ćemo otvoreni i
za sve pametne ideje s tržišta. Usto, HRT će se morati
ozbiljno baviti novim medijima. Prvi put imate niz
istraživanja prema kojima su novi mediji upravo prvi i
glavni izvor informiranja našim građanima. I tu će HRT
morati uložiti dodatna sredstva u razvoj novih medija
i približavanje novim korisnicima.
- Osim vas kandidaturu za glavnoga
ravnatelja HRT-a predalo je još četiri kandidata:
Dinko Čutura, povjesničar, nekadašnji direktor
Programa HRT-a Božidar Domagoj Burić, bivši HRT-ov
glavni ekonomist Ante Rončević i povjesničar Josip
Jurčević. Što mislite o protukandidatima? Očekujete li
povjerenje saborskih zastupnika za cijeli mandat?
Nadam da ću dobiti povjerenje jer se u
suprotnome ne bih kandidirao, a o svim kandidatima
mislim sve najbolje i želim poštenu utrku u kojoj ćemo
razgovarati o programima, a ne nabacivati se blatom.
- Ministar kulture Zlatko
Hasanbegović najavio je izmjene Zakona o HRT-u. U
kojemu smjeru, prema vašemu mišljenju, trebaju ići
zakonske promjene?
Osobno, kao novinar koji je 20 godina
u ovoj kući, smatram da bi izmjene trebale ići prema
što demokratičnijemu Zakonu koji bi jamčio upravo
neovisnost osobe na čelu kuće od bilo kojega utjecaja.
- U prvoj izjavi nakon imenovanja
naglasili ste da HRT treba uložiti više napora u
ispunjavanje svoje uloge zaštite hrvatskih nacionalnih
interesa, identiteta i kulture. Zašto se posljednjih
godina nije tako radilo?
Sigurno se u dovoljnoj mjeri na tome
nije radilo jer nisu svi imali jednake mogućnosti, a u
pozadini svega vjerojatno su neki interesi koji
zasigurno nemaju veze s profesionalnim standardima.
Kao najveći i najutjecajniji medij u državi, medij
koji ima sjajnu tradiciju - 90 godina postojanja
Hrvatskoga radija i 60 Hrvatske televizije, upravo mi
moramo biti stup obrane i hrvatskih nacionalnih
interesa i identiteta i hrvatske kulture. Kad
pogledamo povijest HRT-a, vidi se da smo zaista
obavili važnu ulogu u stvaranju domovine i u očuvanju
naših tradicijskih vrijednosti. Mislim da samo trebamo
nastaviti tim putom, da se ne trebamo stidjeti svih
ljepota i sve pameti koju Hrvatska ima, nego da se
trebamo njima ponositi i promicati ih.
- Možete li navesti neke konkretne
poteze kojima to planirate ostvariti?
Reorganizacijom rada Hrvatskoga radija
i Hrvatske televizije i jasnim definiranjem programa.
Na Trećemu programu Hrvatske televizije, koji je već
sad namijenjen kulturi, dat ćemo više prostora
dokumentarnom programu. Tu će biti i dodatnoga
prostora za promicanje naših vrijednosti. Ostaje nam
Prvi program Hrvatske televizije i program za naše
iseljenike.
- Koliko se na HRT-u izdvaja za
sadržaje s područja kulture i znanosti u odnosu na,
primjerice, zabavni program?
Jako malo se općenito izdvaja za
cijeli program. I to će biti naša misija - da pokušamo
smanjiti troškove rada kako bismo oslobodili što je
više moguće novca za sadržaje o kojima govorite.
- Dosta vaših kolega s HRT-a
smatra da se u zabavnome programu preferira licencni
kič? Slažete li se s njima?
Da, slažem se da je u proteklome
razdoblju bilo previše licenciranih emisija. Sad
intenzivno pokrećemo sve naše kreativne snage u kući,
otvoreni smo za sve ideje koje će poslužiti da
promijenimo taj trend. Mislim da imamo kreativni
potencijal kadar producirati zabavni sadržaj koji nije
licencirana emisija. Primjer je emisija Lijepom našom,
koju naši gledatelji jako vole. Ima i dobrih
licenciranih emisija, ali slažem se s vama da nam
nedostaje domaće proizvodnje.
- Zašto danas nemamo velikih
dramskih serija, radijskih i televizijskih emisija i
imena po kojima je HRT nekad bio prepoznatljiv?
Da, to se i ja pitam. To je pitanje na
koje ću tražiti odgovor u našemu programu. To moramo
promijeniti. Imamo i na tržištu i u kući odlične
scenariste, sjajne redatelje - nema razloga da ne
proizvodimo. Ima odličnih ideja da se snime neki jako
dobri filmovi i serije. Ne želim sad javno
prejudicirati, ali nadam se da ćete u kratkome roku,
ako ja ostanem na ovom mjestu, svjedočiti potpisivanju
nekih ugovora.
- Primjerice?
Evo, razgovaramo s gospodinom
Vrdoljakom o seriji o Anti Gotovini.
- Što mislite o postojećoj razini
medijskih sloboda u Hrvatskoj, položaju novinara i
općenito o stanju na našoj medijskoj sceni?
Jača autocenzura. To je loše za cijelu
medijsku scenu. Autocenzura je najveći neprijatelj
današnjemu novinarstvu, a posljedica je straha od toga
da ćete ugroziti vlastitu egzistenciju ako nešto
objavite. Kriza i recesija u proteklih su šest godina
nanijele veliku štetu novinarstvu jer su se
komercijalni mediji, u borbi da im opstanu ugovori s
oglašivačima, olako rješavali novinara i novinarstva,
osobito istraživačkoga. Mi kao HRT želimo povećati
medijske slobode u Hrvatskoj i jedan je od mojih
ciljeva osnivanje Odjela za istraživačko novinarstvo.
U okviru njega bavili bismo se temama koje nećete
vidjeti na komercijalnim medijima, a koje će ujedno
biti zaštićene od bilo kakva političkog ili tržišnog
pritiska. Mi to moramo i možemo osigurati. Jamčim da
se naši novinari koji će se baviti istraživačkim
novinarstvom neće morati brinuti o svojoj egzistenciji
ako ugroze bilo kojega političara ili bilo koju
interesnu ili tržišnu skupinu. Nažalost, medijske su
slobode u proteklome razdoblju u Hrvatskoj bile
sužene. Vidjeli ste i sami koliko je zabrana bilo,
koliko je nedostajalo pluralizma, koliko se nije
cijenilo ono drugo mišljenje, koliko se uopće nije
tražilo pravo na drugo mišljenje. Kad razgovarate s
urednicima iz drugih medija, oni svakodnevno svjedoče
o tome da se u proteklome razdoblju njegovalo
dogovorno novinarstvo, a to je u novinarstvu pogubno.
- Ima li zadnjih mjeseci, prema
vašemu mišljenju, promjena u tome?
Mislim da su stvari krenule mnogo
bolje, da su već novinari sami shvatili da moraju
imati dvije strane, da je novinarski tekst bez dvaju
neovisnih izvora piarovski tekst. I da se to mora
mijenjati. S druge strane, mislim da su obrazovne
institucije također krenule dobrim putom, da su se
počele povezivati s medijima. Kao najveći medij u
Hrvatskoj želimo biti otvoreni prema svima. Upravo smo
potpisali ugovor s Hrvatskim studijima, imamo sjajnu
suradnju sa Sveučilištem Sjever, otvoreni smo i prema
svim drugim ustanovama.
- Zašto ste, mahom s kolegama s
HRT-a, osnovali udrugu Hrvatski novinari i publicisti,
koje ste bili prvi predsjednik?
Ideja osnivanja HNiP-a trajala je
nekoliko godina, a kulminirala je u ljeto prošle
godine, kad se dvadesetak novinara okupilo na
inicijalnoj skupštini u Matici hrvatskoj, kojoj smo
jako zahvalni što nam je ustupila prostore i poduprla
nas kao mladu novu udrugu. Osnovni razlog bilo je loše
stanje u postojećoj strukovnoj organizaciji. Htjeli
smo dati do znanja da postoji velika skupina novinara
koji imaju bogato iskustvo i sjajne karijere, a koji
se ne žele voditi nijednom vrstom aktivizma. I evo,
mogu vam reći da smo se u malo vremena etablirali u
javnosti, i u stručnoj i u široj. Zbog svoje nove
dužnosti povukao sam se s dužnosti, a Katja Kušec nova
je predsjednica. Vjerujem da će dobro voditi udrugu
zajedno s cijelim predsjedništvom i da će se i dalje
boriti da se medijske slobode ne urušavaju i da se
poveća objektivizacija izvješćivanja, poglavito na
internetu, gdje imamo najvećih problema. Državni
regulatori nažalost ništa ne čine kako bi zaustavili
govor mržnje na internetu, kako bi spriječili da se o
nekim ljudima, institucijama i vjerskim zajednicama
stvara negativan dojam bez ikakvih utemeljenih
činjenica.
- Jesu li potencijali regionalnih
centara HRT-a dovoljno iskorišteni? Treba li
korisnicima javnoga servisa ponuditi više sadržaja
koji se tiču njihovih sredina, osobito na televiziji?
Da, da, da i da. (smijeh) Dakle,
regionalni su centri naša dodatna snaga, ali i naša
zakonska obveza. Kao javni medij moramo dati poštenu,
objektivnu informaciju ne samo iz Zagreba nego iz
cijele Hrvatske. I zato smo odlučili obnoviti
dopisničku mrežu koja je za mandata bivše uprave
urušena. Krenuli smo od Vukovara, a idemo prema tome
da ponovno vratimo dopisništvo u Bjelovaru, Sisku, u
Mostaru, u Metkoviću. Nepojmljivo je da između
Dubrovnika i Splita HRT kao najveća medijska kuća nema
nijedno dopisništvo. Također, želimo osnažiti našu
dopisnicu u Bruxellesu, želimo videonovinara u
Strasbourgu. I ono nekako najslađe, meni najdraže -
idemo na hrvatske otoke. Naše dopisnike pokušat ćemo
smjestiti tako da svakodnevno šalju priče s hrvatskih
otoka, da se oni ne osjećaju kao slijepo crijevo.
Zasad smo odlučili krenuti na Lošinj i Cres s jednim
videonovinarom, i na Hvar i Brač s drugim. Mislim da
je poruka jasna. Želimo se vratiti među naše građane.
Licemjerno je od HRT-a da pušta priloge i emisije o
tome kako nam izumiru sela i gradovi, a prvi smo iz
njih otišli.
- Petnaestog svibnja navršava se
90 godina Hrvatskoga radija i 60 godina Hrvatske
televizije. Zašto je ta obljetnica važna za hrvatsko
društvo?
HRT je upravo pokrenuo mrežne stranice
obljetnica.hrt.hr, a do kraja svibnja na njima će biti
objavljeno i drugo izdanje Leksikona radija i
televizije. Te stranice na najbolji način najavljuju
našu veliku obljetnicu jer pokazuju koliko je važna i
bogata povijest HRT-a. Naime, kad je 1926. s
emitiranjem započeo Radio Zagreb, bili smo među
malobrojnim zemljama u Europi i svijetu koje su imale
radijsku postaju. Svega je deset europskih i petnaest
svjetskih zemalja u to vrijeme imalo radiopostaje. I
trideset godina poslije, kad je s emitiranjem počela
Televizija Zagreb, bili smo u odabranome društvu
zemalja koje su imale televiziju. Na europskome
jugoistoku HRT je uvijek bio uzor drugim javnim
servisima, a povijest koju ta stranica prikazuje nije
samo povijest HRT-a, nego i povijest naše domovine i
društva.
- Hoće li se u Domu HRT-a u
Zagrebu rušiti središnji dio zgrade i graditi
superdesk, kako je prošle godine najavio Goran Radman?
Ne. Odustali smo od te investicije, i
zbog financijskoga aspekta i zbog drugih razloga.
Želimo razdvojiti Hrvatski radio i Hrvatsku televiziju
i to je potpuno nepotrebna i nesvrhovita investicija.
- Spomenuli ste i Odjel za
istraživačko novinarstvo koji planirate pokrenuti.
Može li se HRT od komercijalne konkurencije, poput
švedske javne televizije, braniti upravo jačanjem
istraživačkoga novinarstva?
Da, morat ćemo ponuditi sadržaje koje
se drugi mediji ne usude iz tržišnih, ideoloških ili
političkih razloga o kojima sam govorio. Budući da
imamo veliku bazu korisnika pristojbe, u malo vremena
možemo imati reprezentativan uzorak za bilo koju vrstu
istraživanja. No važno je da se bavimo srži problema.
Ne samo ružnim temama kao što su korupcijske i
kriminalne afere, koje se uvijek stereotipno vežu uz
istraživačko novinarstvo. Treba se baviti i njima, ali
postoji i niz drugih tema koje mogu potaknuti
političke i druge aktere u ovome društvu da se pokrenu
i da mijenjaju stvari nabolje. Želimo biti
promicatelji bolje Hrvatske!
Razgovarao Goran Galić, Vijenac 579
www.hkz-kkv.ch |