Ponovno je zablistala na unutarstranačkim izborima kad
je neočekivano osvojila sjajno treće mjesto. Da je bilo
više osjećaja i razbora oko globalne političke slike i
da je bio prihvaćen prijedlog njenog mentora Šeksa, Jaca
bi bila jedini kandidat za predsjednicu Stranke, ali ni
tada nije bilo sigurno bili pobijedila. Jedine izbore na
kojima je pokazala svoju nadmoć nad oponentima dobila je
u ZG Areni kad je 'dragi Ivo' bježao sa političke scene.
Još se sjećam dojmljive slike demokracije u HDZ-u, koja
nas je sve ispunila ponosom, kad se hrabri hrvatski muž
Ivan Jarnjak obratio prepunoj dvorani s pitanjem: 'Jel'
morti tko protiv?' i odmah zaključio da se nitko ne
javlja, dakle, svi su bili za Jacu. Prepuna dvorana je
skočila na noge, kao da je u njoj Ivano Balić zabio
pobjedonosni gol u utakmici Lige prvaka. U tom sjajnom
demokratskom postupku izbora Jaca je postala i
predsjednica Stranke i Vlade te je sigurnim korakom, u
cipelama koje joj je u Šibeniku kupio Ante Kulušić
(Večernji od 15.02.2013.) otšetala napokon u političku
povijest.
Međutim, pokazalo se kako ni povijest nije što je
nekada bila! Unatoč briljantno odrađenom poslu i
poljupcima Borutu Pahoru, i dalje je Jaca ostala
predmetom osporavanja hrvatskih jalnuša. Jacina
romantična veza s Borutom danas nam omogućuje da mirno i
spokojno čekamo 01.07.2013. Od svih kombinacija ostale
su nam samo dvije: ili ulazimo ili ne ulazimo u EU! Sve
me to podsjeća na mog prijatelja koji se voli hvaliti
kako ima jako pametnog i dresiranog psa. Kad on baci
kamen, pas otrči za njim pa ga ili donese ili ne donese.
Ako i uđemo u EU, između ostalog zahvaljujući i Jaci i
njenoj romansi sa Borutom, oduševljenje će nam odmah
splasnuti nakon izjave našeg Premijera da "će nas to
skupo koštati". Ostali, u nedostatku diplomatskog
rječnika, tvrde grubo kako je naš dogovor sa Slovencima
zapravo čista veleizdaja! Super!
Nakon tako sjajne karijere Jadranke Kosor, eto njoj
sada oblaka u obliku Karamarka. Sumnja u njezine
sposobnosti počela se širiti kao londonska magla. Crnilo
ju je oblilo kad je shvatila da, nakon unutarstranačkih
izbora, neće dobiti bilo kakvu ozbiljniju funkciju u
HDZ-u. Crnilo se još više razlilo nad glavom naše Jace
nakon njenog ljupkog intervjua u Globusu pod naslovom:
"Ne mogu šutjeti!" Potužila se naša Jaca kako joj u
HDZ-u ne daju govoriti, a ona eto ne može šutjeti, i to
je onda uzbudilo sve mračne snage u HDZ-u koje su
krenule zamračiti i njoj vidik. Prvi se snašao Karamarko
odgovorivši joj kako nije prestala govoriti od kada je
izgubila unutarstranačke izbore.
A što će kad žena sama priznaje da ne
može šutjeti! Strašna je to kob! Tipično babska!
Protivnici njenog lika i djela odmah su počeli širiti
podle informacije da će Jaca zbog intervjua dobiti
cipelu iz Stranke. U prvi mah je možda Jaca to
shvatila kao priliku da dobije još jedan par novih
cipela iz Šibenika od tadašnjeg obožavatelja Ante
Kulušića kojemu je svaka njena želja valjda bila
zapovijed da ju odmah i ostvari e da bi ju zadovoljio.
Kad je uvidjela da se radi o drugačijoj cipeli odmah
je počela nizati svima koji su je još mogli slušati
sve svoje političke i druge zasluge i velika djela
kojima je zadužila Hrvate, državu i HDZ.
Naročito duboko ju je pogodilo što su
Šeks i Sanader brojne ljude šupirali iz Stranke, čemu
se ona valjda I tada oštro suprostavljala, samo u sebi
da ne razljuti dragog Ivu i mentora Vladu! Također nas
je izvijestila u intervjuu kako je nakon dugog i
teškog promišljanja došla ipak do definitivnog
zaključka da se pitanje Ljubljanske banke treba
riješiti na bilateralnoj osnovi, a ne kao sukcesijsko
pitanje. Bolje da je shvatila ikad nego nikad! Kad je,
ne trepnuvši, izjavila kako nema pojima da se u
Stranci provodila detuđmanizacija, u očima bi joj
sigurno svatko vidio da govori istinu i samo istinu
(tako joj Bog pomogao!).
Pa zapravo i kako bi to ona uopće
mogla znati kad je cijelo to vrijeme bila samo
potpredsjednica Vlade i zamjenica predsjednika
Stranke, a kasnije i predsjednica Stranke i Vlade. U
skladu s time niti je išta znala o malverzacijama u
Stranci niti o detuđmanizaciji. Zapravo dok ju "dragi
Ivo" nije instalirao za predsjednicu Stranke i Vlade
izgleda da ta nevina ženica doista nije ništa značila
niti u Stranci ni u Vladi i da zato i nije ništa
znala. Bit će da je Sanader bio u pravu kad je,
predstavljajući je u Areni, rekao da je odlična za
predsjednicu Stranke i Vlade jer je na svim sastancima
sudjelovala da bi vodila zapisnike. Jedan moj zlobni
desničar neki mi je dan, cinično se smiješeći, rekao:
"Obzirom na njenu poltronsku izjavu "Kud' Ivo tud' i
ja" trebalo joj je tu želju do kraja ispuniti!" Slažem
se! Albert Einstein je rekao: "Nikada ne prekidaj ženu
koja šuti!".
Zbog poodmakle dobi povukao se Sveti otac Joseph
Ratzinger. Hrvatska lijeva medijska scena bila je
dostojanstvena kao i uvijek. Pojedini novinari,
razgovarajući s neimenovanim političarom iz vrha
vlasti, doznali su da se radilo o "zavjeri kardinala
koji su prisilili Papu na ostavku"! Kad je radoznali
novinar svoj dobro obaviješteni izvor upitao koji bi
mogao biti razlog tog zavjeri kardinala, izvor nije
baš točno znao odgovoriti, ali mu se čini kako bi
kardinali htjeli liberalniji Vatikan. Možda ih smeta i
činjenica da je svaki Papa do sada bio katolik! Tako
taj dobro obaviješteni izvor vjeruje da se treba u
Vatikan uvesti više ravnopravnosti prema drugim
vjerama i svaki puta izabrati Papu neke druge vjere!
A sada mala usporedba. U obranu
famoznog prof. Štulhofera složno je ustao Filozofski
fakultet na čelu sa dekanom Damirom Borasom. U
Večernjaku stoji veliki naslov "Kolege: Štulhofer radi
pošteno. Optužbe za pedofiliju su smiješne". Meni se
čini da je to tipičan primjer kad netko juriša kroz
otvorena vrata! Zašto? Kloliko ja pratim, prof.
Štulhofera nije nitko optužio da je sam pedofil.
Predbacivalo mu se samo što je 2001.g., doveo na
kongres u Dubrovnik Verna Bullougha, Erwina Haeberlea
I Thea Sandforta (s kojim je I suautor zajedničke
knjige). Ta gospoda su, u nekom tamnijem dijelu svoje
karijere, u Nizozemskoj izdavali pedofilski časopis,
pet brojeva, dok nije bio zabranjen.
Teoretski je moguće da je prof. Štulhofer znao o kojim ljudima
se radi, ali moguće je i da nije ništa znao o seksualnoj orijentaciji svojih
kolega. Međutim, kad se povukao Sveti Otac, za sve naše tiskane I elektronske
medije to je bila vijest tjedna. Neki komentari su bili objektivni i puni
razumijevanja za takav čin Pape. Međutim, u lijevičarskim portalima je bilo
izjava prave mržnje kad se Svetog Oca nazivalo pedofilom i slično što je upravo
karakteristično za komunističke mozgove. Tada se nitko ni u medijima ni u
javnosti nije javio i osudio taj verbalni vandalizam. Nitko nije protiv takvih
izjava na portalima podnio kaznenu prijavu iako je to novo kazneno djelo od 1.
01. 2013.g. Joseph Ratzinger je još danas Papa i suveren jedne države, ali
nažalost nema u našim medijima tako moćne prijatelje kao prof. Štulhofer pa da
ga obrane od napada kao što to čine kad brane njegov modul 4!
Kad smo već kod zdravstvenog odgoja, iskreno me oduševila Mila Jelavić,
pravobraniteljica za djecu. Izjava joj je stvarno šarmantno i osebujno
poltronska. Ona u razgovoru za Večernjak naša mila Mila kaže: "Izjasnili smo se
jasno u prilog obveznog zdravstveno i stručno utemeljenog odgoja za svu djecu u
osnovnim i srednjim školama po jedinstvenom programu i neovisno o suglasnosti
roditelja." Bravo Mila! Dok je ove vlasti ona ne mora brinuti o svojoj fotelji.
Mili bi netko trebao prišapnuti da zdravstveni odgoj sam po sebi i nije sporan.
Sporan je modul 4 kojeg po naručenim anketama najviše podržavaju ognjištari i
antieuropejci, a protiv su lijevičari i liberali. Naročito mi se svidjelo što je
Mila potcrtala da je to sve "neovisno o suglasnosti roditelja". Ona valjda misli
da je time opalila pljusku svim zatucanim roditeljima koji su protiv modula 4 i
po njoj valjda protiv interesa svoje djece.
Milu treba odmah upozoriti da u Hrvatskoj postoji Ustav RH koji
obvezuje roditelje (čl. 63.) da su dužni odgajati, školovati i uzdržavati svoju
djecu te im jamči "pravo i slobodu samostalnog odlučivanja o odgoju djece". Bilo
bi zgodno Milu upozoriti i na čl. 93. Obiteljskog zakona koji razrađuje tu
ustavnu odredbu. Bilo bi zgodno i da pročita Deklaraciju o ljudskim pravima UN-a
iz 1948.g., (čl. 96.), Povelju o pravima djeteta iz 1959.g., i Povelju o pravima
obitelji Svete Stolice (čl.5.). Svi ti pravni akti sadrže osnovnu nit vodilju, a
to je da se roditelji smatraju prvim i najvažnijim odgajateljima svoje djece.
Nasilno i bez minimalnog koncenzusa uvedeni zdravstveni odgoj u Hrvatskoj
tipičan je postkomunistički recidiv koji će opstati ahvaljujući prisili u rukama
ministra Jovanovića i poltronima tipa Mile Jelavić koji papagajski podržavaju
sve što odgovorni drugovi predlože. Tako su drugovi krenuli u bitku sa
činjenicama zaboravljajući da je Aldous Huxley još davno napisao: "Činjenice ne
prestaju postojati zato što se ignoriraju".
Naša lijeva heroina Mirjana Krizmanić objavljuje novu knjigu. U njoj će nas
ponovno podučavati o toleranciji. To joj je uža specijalnost još iz doba
komunizma. Kaže u subotnjem Večernjem u razgovoru koji je s njom vodio njen
obožavatelj Denis Derk: "Moj kolega Kolesarić i ja napisali smo prije deset
godina knjigu "Tolerancija u svakodnevnom životu".. Puna su nam usta tolerancije
i zato knjigu o toleranciji želim napisati ponovno." Sjećam se kako je
Krizmanićkin voljeni drug Tito jednom rekao: "Demokratija da, ali ne za klasne
neprijatelje!" Kod dične porfesorice to vjerojatno glasi ovako: tolerancija da,
ali ne za one koji ne misle kao mi! Naime, nemajući pojima tko je dr. Judith
Reisman, ali znajući da iza nje stoje crkveni krugovi, prof. Krizmanić je, puna
tolerancije, rekla za američku znanstvenicu slijedeće: "Nepoštena je i
lažna, vrijeđa, a ono što tvrdi neprovjereni su podaci jer istraživanja nije
radila, oslanja se na tuđe radove."
Zar je ovome potreban ikakav komentar da bi se vidjelo kakvu
vrstu tolerancije pokazuje autorica knjige o toleranciji. Kad je njezin
obožavatelj I biograf Denis Derk bezazleno pita "Da li ste ikada bili
pozvani u Hrvatski sabor?" skoro sekundu i pol nisam shvaćao što time želi
pitati. Međutim, on to odmah dalje objašnjava rekavši: "Pitam vas jer je
Judith Reisman bila u Hrvatskom saboru!" Evo što naša jedinica za
toleranciju odgovara na to unaprijed pripremljeno pitanje: "Ona je bila u
Saboru, ali ona dolazi putem kojim ja ne mogu, a to je crkveni put. Ona je
potpuno neznanstvena, ali izuzetno pametna provokatorica koja je došla Crkvi
pomoći u borbi protiv zdravstvenog odgoja." Prof. tolerancije misli valjda
da je Crkva u ilegali, a ona s ilegalnim organizacijama ne želi imati posla. Ta
inteligentna provokatorica je bila u dva navrata pozvana u američki kongres da
održi predavanja. Krizmanićki nije jasno jedino koja je crkva Reismanicu
progurala u američki konkres. U SAD ima tako puno vjera I crkava. Ali o tome će
se prof. Krizmanić uz pomoć dijalektičkog materijalizma izjasniti u nekoj od
svojih narednih knjiga. Albert Einstein je rekao: "Um je poput padobrana.
Funkcionira samo kad je otvoren!"
Autor:
Zvonimir Hodak
www.dnevno.hr |