Osviješćen čovjek shvati kako nema razloga da se
konkretnu materiju uzdiže na prvo mjesto, jer tada
materija čovjeku postane prepreka na putu. Ovoj istini
ne trebaju atributi. I pomoću znanosti materija se
demistificira tako bi čovjeku samo služila dok
djelovanjem po adekvatnoj spoznaji riječi prožimaju (
ideja - djela - život) kao znak rada duha u pravcu
osvješćivanja.
Suvišno je oslanjanje na materiju i
precjenjivanja iste pomoću raznih atributa dok ima
samo ulogu da služi životu na Zemlji, precijenjena
može čovjeka odvesti iz svjetla i djelovanja, u mrak
iz kojeg se ne zna vratiti. Ukoliko je pedagogija po
mjeri čovjeka, grješnik pojedinac sa čuđenjem se sjeti
da je od samog rođenja kao duša imao sva oruđa za
zemaljski život, kao i samopouzdanje koje mu je
tendenciozno narušavano - zbog prepravljanja
iskonskog. Dakle, iskonskoj kvaliteti ne trebaju
riječi niti atributi ( izdvojeno od života) jer se
njima ne može niti objasniti, utoliko su prikladne za
ljude koji po nekim razlozima završe u mraku, pa im
treba ponovo poticaj za djelovanje da se vrate životu,
koji se dalje potvrđuje djelima i po zaslugama zbog
zauzimanja mjesta i uloge.
Prestankom djelovanja, nastupa
neuredan čovjek, zbog i na račun tuđih djela - života,
kao pijani trovač - hedonist, kompenzira nerad
riječima, stil koji ne potiče na život i vodi u
besmisao. Oduvijek se potvrđuje da je neuredan čovjek
u raskoraku s idejom, stoga se opredjeljuje - oslanja
na priče umjesto na djela - angažiranje, što
proturječi skladu života a što dovede u kušnju, potom
čovjek zavaran prividom postaje neradnik koji pomoću
riječi postaje sofist demagog, a sve kao rob strasti i
materije.
Sofizam kao izvrgnuti filozofski
pravac im odgovara da svoje manje argumente pretvaraju
u veće, što je u dekadentnijim društvima čak i
zakonima i pravom stimulirano. Stimulirani neradnici
nakon što se oslade, ukoliko im kao pojedincima
sofistima ne ide po planu udruže se zbog plijena, u
razne grupe i stranke, ne znaju, i ne zanima ih više,
da ih samo osobna djela mogu spasiti. Ilustracije radi
u Hrvatskoj bez ikakvih dobrih djela čak se može
postati premijer, predsjednik, pobijediti na izborima,
pomoću propagande - i to riječima koja ne potiču na
život. Naročito prošlih godina u Hrvatskoj je narastao
toliki broj neradnika da se sofistički izbore pomoću
laži, udruženi u neke stranke kakve jesu i danas u
Hrvatskoj, potom se nametnu za vođe, rukovodioce . . .
i uvijek neodgovorni.
Ironično i bez precjenjivanja takvih,
vrijeme je za upozoriti i zaustaviti dekadenciju u
Hrvatskoj, žalosno je da se na takav način prikazuju
kao karizmatične osobe, dok danas u svijetu, realno
kvalitetni pojedinci znaju da su samo odraz uzornih
djela, da adekvatno po preuzetim dužnostima moraju
odgovarati u svojoj zajednici.
Čovjek po svojoj slobodnoj volji je i
odgovoran, što se podrazumijeva, a ne izbjegava
odgovornost, što neradnik pravda demagoški pomoću
riječi i preko stranke prenosi štetu koju je napravio
na drugog, što je jednako trovanje hrvatskog općeg
dobra. Koristeći se "emocijama duša" varalica natovari
posljedice svojih grijeha na opće dobro. . . Kako to?
Odgovor, ideja - djelo - život dakle,
ubuduće samokritičko i kritičko ponašanje potrebno je
Hrvatima u pravcu općeg dobra, što upućuje što je
moguće . . . samo po djelima . . . a protiv demagogije
i stvorene monotonije preko stranaka tj. pojedinaca u
Hrvatskoj. Dakle, uglavnom prema uhodanom obrascu u
Hrvatskoj pomoću postojećih stranaka razbija se jedno
kao opće dobro, a izdvojeni dijelovi zajednice
pojedinci preko stranaka postanu sami sebi svrha i
krajnji cilj.
Umjesto da stranke kao zbir pojedinaca
demonstriraju snagu za funkcioniranje u ime općeg
dobra, predvođeni članovima s određenim znanjem radi
daljnjeg domišljanja u skladu s vremenom i
specifičnošću zajednice.
Život je odraz kretanja, čovjeku treba
uvijek novo i bolje, što zahtjeva razbijanje
monotonije bez podmetanja modernog šarenila kao varke
što je očito u Hrvatskoj.
Predstavnici postojećih stranaka,
uglavnom nisu svjesni pa zato ni odgovorni, što je
nažalost postalo pravilo da takvi budu vođe u
Hrvatskoj. Hrvat ubuduće treba shvatiti i razlikovati
moderno šarenilo od nove kvalitete koju traži život.
Ukoliko prilikom biranja Hrvat ne uvidi spomenute
razlike, moderne varalice okoristit će se kao i do
sada pomoću emocionalno - nekritične - duše Hrvata.
Predstavnici stranaka kao varalice
preko raznih institucija po Hrvatskoj samim nazivom
svojih "kompanija" začaraju naivne. Zašto u stranačkim
statutima nije istaknuto da su pred zakonom vođe
odgovorne, po propustu i nedjelima, što se
podrazumijeva po logici zdravog razuma. Kada očigledno
na terenu same o sebi govore, zato takvim strankama
trebaju atributi. Stranke u prosvjećenijim zajednicama
moraju opravdati svoje postojanje djelima, a ne svoj
nerad kompenzirati demagogijom kako to danas u
Hrvatskoj čine stranke, participiraju i skupa rastaču
opće dobro, tendencijom da i dalje vode Hrvate u
propast.
Predstavnici i nosioci vlasti, i
ostalih institucija u Hrvatskoj, kako svjetovnih tako
i duhovnih, pored silnog ponižavanja hrvatskog naroda
bez srama dalje koriste samo oruđe sofizma. Hrvatskom
narodu preostaje da inventivni ljudi ubuduće stupe na
političku scenu i svojim obolom zaustave daljnje
urušavanje hrvatskog bića. Svaki narod ima pojedince
koji su po spoznaji odgovorniji u ime života. Dakle, u
Hrvatskoj nema više opravdanja za niti jednog Hrvata,
tj. potrebno je žrtvovanje za opće dobro.
Vlastitom voljom svaki pojedinac
usmjeruje i pokazuje svoja djela, što mu je i osobna
karta i kao mjerilo učešća. Također i egoizam kao
odraz neuredne volje je osobna karta pojedinaca,
takvima se ne treba dozvoliti da se poigravaju s općim
dobrom. Kanimo se improvizacija kada je u pitanju opće
dobro i vlastito ognjište kao uvjet za beskonačan put
što život jest. Dakle, smisao je da vlastitom voljom,
svaki pojedinac djelima probudi i osobno
samopouzdanje, što je neophodno za dostojan život.
Namjera je ovim tekstom pokazati kako
nema mjesta malodušnosti na hrvatskim prostorima,
naprotiv Hrvati s razlogom trebaju biti zahvalni za
ove prostore na Zemlji kao dobre uvjete za život.
Toliko da shvate kada pedagogija stvara plodno tlo
demagogiji . . . tko laže . . . Dakle kada roditelji
jedu zeleno voće . . .
Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje
nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT
Zagreb, studeni 2010. godine
HKZ pojašnjenje:
Sofizam = (grčki lukavstvo, zavaravanje) lažni,
obmanjivi zaključak koji se naoko čini formalno
pravilnim; sofizam se osniva na dvosmislenosti
pojmova, na dokazivanju s pomoću nepotpunih
pretpostavki.
13.11.2010. |