Jezik je stup opstojnosti svakog naroda, a posebno
maloga koji je jezično i svakako drugačije ugrožen i to
ponajviše u svojoj opstojnosti.
Zaglušujuću jeku tih zaglupljujućih stranih riječi
čuli su svi pripadnici hrvatskog puka, ali ju nažalost
nisu čule znanstvene i kulturne institucije koje u
svojim statutima imaju upisano kao svoju djelatnost,
pored ostalog i čuvanje svog materinjeg jezika kao
najveće svetinje i kao temeljnog stupa opstojnosti
hrvatskog naroda na ovoj vjetrometini gdje je ugrožen sa
svih strana, a najviše iznutra.
U institucijama poput HAZU, poput
Matice hrvatske (nekad slavne iz sedamdesetih godina,
a danas jedva primjetne) kao i poput brojnih instituta
hrvatskog književnog jezika koji na sve to nisu rekli
niti - ba! U njima vlada - Silentium. Silentium nije
tišina, to je mnogo tiše od same tišine. Sudbina
hrvatskog jezika je njima gotovo svima zadnja rupa na
sviralu.
Da ne idem dublje u jezičnu povijest,
istaći ću samo sljedeće - Hrvatski jezik, (kojim se
kao književnik i pjesnik izuzetno ponosim, i koji sam
shvatio njegovu čudesnu raskoš sa sedam padeža i mnogo
drugih pojavnih gramatičkih oblika, tako da je taj
jezik za pjesnike pravi Eldorado) je preživio i
turcizme, i talijanizaciju, i germanizaciju, i
romanizaciju, i mađarizaciju, ali garantiram vam da će
preživjeti i dosad najružniji nasrtaj na njega -
izrazito ružnu i odbojnu engleštinu.
Sve te institucije i jezični
instituti, koje sam nabrojio trebali bi se probuditi
iz zimskog sna i zajedno pokrenuti akciju za hitno
donošenje Zakona o zaštiti hrvatskog jezika u javnoj
upotrebi i u njegovoj pisanoj i govornoj primjeni.
A sada da se malo osvrnem i na sadržaj
riječi reusorcing i spin off (koje su mi toliko
odbojne da ih ne želim niti izgovoriti). Iza tih
riječi, kojima vladajući dokazuju prostom puku nekakvu
svoju višu učenost, stoji neviđeni nasrtaj na
sirotinju, na kategoriju koja je u svim državama i u
svim režimima svijeta, uvijek sirotinja i najniže
plaćena kategorija radništva, prema kojem se iskazuje
prezir i omalovažavanje, a to su naše drage marljive
čistačice, naši portiri, naše kuharice i ostalo
prateće uslužno osoblje u školama, bolnicama i brojnim
drugim državnim institucijama koje su vezane na
Državni proračun.
Čistačice u školama, kao učenici, svi
smo ih doživljavali na neki način kao i prosvjetno
osoblje, one su dio imidža škole. Prebacivanjem svih
tih kategorija radnika u nekakve privatne tvrtke ili
čak i u državne, je potpuni promašaj. To je promašaj u
financijskom, u gospodarskom, u funkcionalnom, u
prosvjetnom, ali i u sociomoralnom smislu. To je
potpuni promašaj. Nikakva alkemijska matematika ne
može dokazati da bi se tim premještajem ostvarile
uštede. Upravo je obrnuto, uz sva dosadašnja plaćanja
iz Državnog proračuna u trošak se uključuju i gazde sa
svojim poduzećima s najmanje trideset ili četrdeset
posto dobiti koje bi trebali ostvariti.
Poručujem predstavnicima hrvatskih
vlasti - ne dirajte u sirotinju. Ostavite sirortinju
na miru sa svim njihovim teškim socijalnim stanjem u
kojem žive, želite ih još više unesrećiti. Ne dirajte
tu sirotinju jer suze siromaha kaplju izravno na Božje
lice. Biti ćete obasuti kletvom sirotinje, a njihova
kletva je vrlo djelotvorna. I biblijski je rečeno -
Sve ono što ste učinili prema jednom od ovih malenih,
meni ste učinili ili meni niste učinili. Za stolom
Gospodnjim sirotinja ima prednost. I zato se ne
igrajte sa sirotinjom.
Kaže pjesnik Petar Preradović hrvatskom narodu:
Po jeziku dok te bude,
I glavom će tebe biti!
Ljubi si ga, rode, iznad svega,
U njem živi, umiraj za njega!
U njem sve si blago slaviš
Što ti osta od starine,
Nemaš ljepše ni baštine
Potomstvu si da ostaviš.
Alem-kamen on ti budi
Kog da čuvaš kao oko,
Kog da braniš kao soko,
Komu da si vjeran svudi.
Ali nažalost tako svi ne misle,
vladajućima je, koji bi trebali biti na čelu obrane
hrvatskih nacionalnih vrijednosti, prvenstveno i onih
jezičnih, takvo domoljublje protueuropsko, nazadno,
primitivno, malte ne nacionalističko.
Pozivam hrvatske intelektualce u
domovini i diljem svijeta, ma gdje bili da se pokrenu
u obrani našeg prelijepog hrvatskog jezika bez kojeg
nas neće biti. (Po jeziku dok te bude i glavom će tebe
biti - PP). Također pozivam sve hrvatske
čovjekoljubive ljude u zaštitu hrvatske sirotinje.
Autor: Mile
Prpa
Izvor: www.hkz-kkv.ch |
