Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

JE LI SAVEZ ZA HRVATSKU - KONAČNO NAZIRUĆA ZORA NA HRVATSKLOM NEBU?      (08.02.2014.)

Poznato je još iz biblijske mudrosti, da je jedinstvo naroda najvažnija pretpostavka za njegov opstanak i njegov prosperitet.

Narod koji je jedinstven, on je u pravilu nepobjediv, pa makar na njega udarila i velika sila. Glavni razlog našeg neimanja vlastite države dugih 888 godina je bilo nejedinstvo naroda, bolje kazano nejedinstvo političkih elita kroz povijest. Od vremena osnutka Republike Hrvatske kao nezavisne države, to jedinstvo je bilo koliko toliko prisutno za vrijeme Domovinskog obrambenog rata. A odlaskom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana s političke scene došlo je do pravog političkog, ideološkog, stranačkog i svakog drugog nejedinstva i raskola u hrvatskom nacionalnom korpusu. Taj raskol je otišao sve dotle da su u dva navrata na vlast došle strukture bivšeg komunističkog režima izrazito ili gotovo neprijateljski nastrojene prema opstojnosti i same države.

No, konačno se pojavio višestranački Savez za Hrvatsku na njenom političkom obzorju, koji u samom početku puno obećeva samim svojim ustrojem i nacionalnim ponosom. Kako netko reče ne kao treća opcija već kao - prirodna hrvatska opcija, kao vlast naroda, kao prirodni tumač i zaštitnih njegovih stremljenja i nada.


No, povijest je u mnogim državama pokazala da nije dovoljna samo mudrost da se porazi političkog protivnika, ili još češće nesposobnu vlast, i da se preuzme vlast i kormilo države, već da je još više potrebna politička mudrost u vladanju. A osnovni element političke mudrosti je - predviđanje događaja koji mogu naškoditi narodu, pa ih treba u samome začetku sasjeći dok se nad njima ne izgubi kontrola. Jednako tako i predviđanje pozitivnih procesa i u samome začetku ih podržati da se što više i brže razviju i osnaže.


Ali kod preuzimanja vlasti ni to nije dovoljno za uspješno vladanje. Svaka nova ekipa mora dobro provjeriti na kakvu stolicu sjeda i gdje će je u tom sjedenju nešto žuljati ili remetiti spokoj novoustoličene vlasti. Hrvatska stolica vlasti sva je hrapava i tko god na nju sjedne, prvenstveno misleći na vlast domoljuba, trebat će u startu tu stolicu dobro počistiti i izglancati i ukloniti sve što će biti smetnja njenom vladanju u interesu naroda i prosperiteta.


U hrvatskom slučaju to je prioritetno donošenje novog ustava RH iz kojeg će biti izbačeni sve relikvije bivšeg komunističkog mentaliteta, a nakon toga uklonjeni i na terenu. Također nova vlast bi trebala voditi nacionalnu politiku ne samo na nivou Republike Hrvatske, tj. ne samo na državnoj razini, već je treba podići i voditi na razini cjelokupnog nacionalnog korpusa, bez obzira u kojem se dijelu svijeta njegovi segmenti nalazili. Ustavno treba uspostaviti ne obično već i institucionalno jedinstvo svih Hrvata svijeta, a to niti najmanje ne bi trebalo značiti da Hrvatska ne bi bila i građanska država sa zaštitom nacionalnih manjina i jako istaknutim socijalnim elementom.


Kad kažem institucionalno povezivanja s iseljeništvom i izvandomovinskim Hrvatima tada mislim na sljedeće. Izvandomovinskom nacionalnom korpusu omogućiti da u Hrvatski državni sabor delegira po unaprijed utvrđenom ključu najmanje dvadeset posto zastupnika, čime bi se osiguralo da više nikada u saboru većinu ne bi mogli dobiti političke struje koje Hrvatsku ne doživljavaju kao svoju državu i domovinu.

Institucionalno povezivanje značilo bi na pr. i sljedeće; u članstvo HAZU uključiti i hrvatske istaknute vrhunske znanstvenike i umjetnike iz iseljeništva opet barem dvadeset posto od ukupnog članstva, potom stvoriti zajedničke sportske lige iseljene i domovinske Hrvatske u jedinstvenu ligu, u nogometu, rukometu, košarci i sl. (Hrvatska je premala država da ima sportske lige samo s teritorija države).


Uključiti naše iseljenike, barem u pedesetpostotnom dijelu, da rade u našim veleposlanstvima i sl. da mnogi mogu biti i veleposlanici RH, ukoliko to dozvoljavaju zakoni zemlje u kojoj žive.


Odmah po preuzimanju vlasti donijeti vrlo oštre kaznene mjere za korupciju, pljačku državne imovine i sl. A svaku pljačku iznad iznad 100.000 kn okarakterizirati kao podrivanje temelja države, i izjednačiti je s veleizdajom domovine.


Našem iseljeništvu otvoriti širom sva hrvatska vrata i omogućiti im prioritetan pristup investicijama po najjednostavnijem postupku, i davati im prednost pred stranim investitorima. Treba odmah racionalizirati i izvršiti temeljitu reformu državne uprave na svim razinama, posebno na lokalnoj smanjenjem broja općina. Smanjiti broj ministarstava na desetak, i ukinuti državne agencije koje su uspostavljene u velikom broju prvenstveno u funkciji političkih sinekura.


Donijeti Zakon o preregistraciji političkih stranaka i staviti minimalno potreban broj od najmanje nekoliko tisuća potrebnih potpisa za preregistraciju ili novo osnivanje političke stranke. Time bi se u Hrvatskoj stranačje upristojilo i dovelo na razumnu mjeru od desetak stranaka, a ne koliko ih sada ima preko 150 što bi bio živi apsurd i za veliku SAD, a kamo li za jednu minijaturnu Hrvatsku.


Uspostaviti Ministarstvo nacionalne sigurnosti i informiranja, koje će držati pod kontrolom da na visoko pozicionirane položaje u vlasti ne mogu doći ljudi koji u svom političkom svjetonazoru nisu državotvorni ili su čak svojim političkim habitusom suprotstavljeni interesu sigurnosti naroda i države. Također i zbog praćenja medija, da ne postupaju s pozicija suprotstavljenih Hrvatskoj, pa čak i s neprijateljskih pozicija, kao što je to sada slučaj gdje je u antihrvatsku kampanju uključen veliki postotak javnih medija. To niti jedna država na svijetu ne bi dopustila.

Hrvatska kao država treba biti tako ustrojena da bude funkcionalna, efikasna, pravedna prema svima, ali krajnje odlučna da ne dopusti nikome razaranje njenog ustroja na bilo kojem planu, niti u primisli, pa niti u najmanjem segmentu. Liberalizam poludivljeg stranačja je Hrvatsku doveo na rub provalije, a narod na rub same gladi, a nenarodni političari sa samih vrhova državne vlasti, svojim nepromišljenim (ili potpuno svjesnim i namjernim) izjavama u međunarodnim krugovima davali su izjave o Hrvatskoj kao da se radi o neprijateljskoj zemlji, a bez da su za to odgovarali.

Nova politika treba napraviti radikalni zaokret, i od Hrvatske kao iseljeničke države istu pretvoriti u useljeničku po uzoru na državu Izrael. Pod useljeničkom državom misli se najprije pomoć našim iseljenicima, prvenstveno i mlađima da se vrate u Hrvatsku, a uselenje drugih naroda ograničiti i dopuštati im to selektivno prvenstveno onima koji bi tu živjeli u skladu s hrvatskim svjetonazorom.

Dovođenje menadžera na visoke funkcije u upravnim tijelima uvjetovati da uspjeh svog upravljanja garantiraju cjelokupnom svojom imovinom. Svim mogućim sredstvima ponovno obnoviti hrvatsko bankarstvo i staviti moratorij na svaku daljnju rasprodaju strancima državne imovine ili davanje u koncesije najmanje narednih deset godina dok se Hrvatska ne oporavi. Dalo bi se mnogo toga još nabrojiti čime bi se pospješio prosperitet naroda i stabiliziralo gospodarstvo u državi, ali i osigurala njezina sigurnost.

Za sve ovo provesti, na svim izborima potrebna je pobjeda domoljublja, čovjekoljublja, poštenja, pravednosti, rada, reda i radišnosti. Savez za Hrvatsku, kako se čini, to obećava, ako se opet ne bi prevarili i u njih razočarali prvenstveno ako ne uspiju izgraditi unutarnju koheziju. Ponovno prepustiti vlast tzv. bipolarnim strankama koje su je do sada izmjenično obnašale, znači stavljanje na kotače Hrvatske, izlizanih trošnih guma koje nas ne mogu daleko odvesti.

I na kraju još jedan izuzetno važan moment je taj - pozvati svekoliki narod da iziđe na izbore jer samo uz sveopću suradnju naroda možemo sačuvati našu Hrvatsku. Svaki pripadnik naroda koji je zdrav i može izići na izbore dužan je to učiniti, inače se svjesno ili nesvjesno svrstava na stranu onih koji rade protiv Hrvatske i njenog naroda, protiv budućnosti naše djece.

Zora na hrvatskom nebu je vrlo rijetka politička meteorološka pojava i zato nadolazeću zoru, ako je prava, svi trebamo podržati, jer ovog momenta na hrvatskom barjaku ukaljene su i crvena i plava boja. Na sreću postoji i bijela boja i to ona u sredini koja je još uvijek savršeno čista i ne smije krenuti ni lijevo ni desno. Ta bijela boja je boja naroda, narod želi vlast kao čistu ispeglanu bijelu košulju. Ne oblačimo više svoj hrvatski narod u nečiji stranački prljavi veš. Budimo dostojanstveni i svi se stavimo na branik domovine. Sami smo sebi najveći i prijatelji i neprijatelji. Prestanimo sami sebi biti neprijatelji. Nejedinstvo naroda, politike, i sl. je najbolja podloga za njegovu propast. Ako ovaj put pogrešimo u političkim izborima, otišli smo na put konačne propasti i više neće biti mogućnosti povratka.

Piše: Mile Prpa


 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: