Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   

 

BEZ ISTINE NEMA POMIRENJA       (16.11.2017.)

Za┼íto solunske ─Źitanke povijesti jugoisto─Źne Europe ne zaslu┼żuju u─çi u kurikul povijesti

U solunskoj ─Źitanci povijesti jugoisto─Źne Europe, prema kojoj bi nastavnici trebali pripremati predavanja, ne navodi se da je Srbija izvr┼íila agresiju na Hrvatsku, ne spominje se tko je razorio Vukovar, ali se navodi skandalozna interpretacija da je priznanje nezavisnosti Hrvatske i Slovenije imalo klju─Źnu ulogu u eskalaciji jugoslavenske krize. Demokracija i pomirenje ne mogu se graditi na pre┼íu─çivanju istine.

Centar za demokraciju i pomirenje u jugoisto─Źnoj Europi (CDRSEE) potkraj 2016. u Solunu je objavio dvije ─Źitanke za nastavnike povijesti u jugoisto─Źnoj Europi ÔÇô The Cold War 1944ÔÇô1990 i Wars, Divisions, Integration 1990ÔÇô2008. ─îitanke su objavljene uz pomo─ç Europske Unije, ali i uz napomenu da njihov sadr┼żaj ÔÇ×ne odra┼żava stav EUÔÇť (sadr┼żaj ─Źitanki, s podacima o urednicima i suradnicima dostupan je na stranicama http://www.cdrsee.org). U projektu su sudjelovali i pojedini povjesni─Źari iz Hrvatske, a jednom od njih, profesoru srednjovjekovne povijesti na Filozofskom fakultetu Nevenu Budaku, povjerena je odgovornost suurednika prve ─Źitanke. No predmet je ovoga osvrta druga ─Źitanka, Wars, Divisions, Integration 1990ÔÇô2008 (Ratovi, podjele, integracija), odnosno znanstveno neutemeljene tvrdnje i neto─Źni podaci u dijelu njezina sadr┼żaja o ratu u Hrvatskoj i BiH.

Svakom se autoru prilikom pisanja knjiga mogu potkrasti faktografske i druge pogre┼íke. Problem je u tome ┼íto je takvih pogre┼íaka u ovoj ─Źitanci mnogo pa ostaje dojam da je izostala stru─Źna recenzija. Kako se sadr┼żaj druge ─Źitanke odnosi i na razdoblje Domovinskog rata, zanimljivo je da ni jedan hrvatski povjesni─Źar koji se ozbiljno bavi njegovim istra┼żivanjem u ─Źitanci nije naveden kao suradnik. Nije konzultirana ni sredi┼ínja ustanova hrvatske historiografije ÔÇô Hrvatski institut za povijest, koji ve─ç godinama ima projekte o Domovinskom ratu, pa se name─çe pitanje za┼íto se ignoriralo, barem pri recenziranju, povjesni─Źare koji ozbiljno istra┼żuju to razdoblje povijesti? Takvo ignoriranje, koje za posljedicu ima niz pogre┼íaka u ─Źitanci, zapravo zorno ocrtava odnose i podjele u hrvatskoj historiografiji.

Reforma obrazovanja izme─Ĺu ÔÇ×podobnihÔÇť i ÔÇ×sposobnihÔÇť

Naime, uklju─Źivanje pojedinih povjesni─Źara u projekte ili rasprave o temama koje su znatno izvan fokusa njihova znanstvenoistra┼żiva─Źkog rada, samo poja─Źava sumnju da je njihov cilj poku┼íaj monopolizacije prava na prezentaciju hrvatske povijesti. Tako, primjerice, svjedo─Źimo da neke kolege koje nisu pregledale ni 20 dokumenata o Domovinskom ratu dr┼że da agresivno┼í─çu mogu nadoknaditi nedostatak autoriteta koji se stje─Źe poznavanjem izvora o tom razdoblju, pa bez imalo stida po medijima dociraju kolegama koji ga ve─ç 20 godina istra┼żuju. Pojedinci u svojoj bahatosti u javnim priop─çenjima napadaju sve one s ─Źijim se mi┼íljenjem ne sla┼żu, progla┼íavaju─çi ih ÔÇ×podobnimaÔÇť, a sebe ÔÇ×sposobnimÔÇť. Ne smeta im pritom ┼íto istodobno dok prozivaju ÔÇ×podobneÔÇť stoje ispod obilje┼żja stranaka kojima pripadaju, niti ┼íto su na polo┼żaje s kojih su oblikovali strategiju obrazovanja i ÔÇ×kurikulnu reformuÔÇť postavljeni voljom tada┼ínjega premijera, a ne javnim natje─Źajem. Prema onoj narodnoj ÔÇ×dr┼żÔÇÖte lopovaÔÇť bezobrazno optu┼żuju druge ÔÇô uglavnom ÔÇ×nacionalisteÔÇť i ÔÇ×klerofa┼íisteÔÇť ÔÇô za navodno zaustavljanje reforme obrazovanja, prikrivaju─çi time da je za njezino usporavanje (zaustavljena nije!) odgovorna upravo njihova isklju─Źivost, jer su prema na─Źelu ÔÇ×oni ili nitkoÔÇť, odlu─Źni i umi┼íljeni da je mogu provoditi samo oni, svojedobno odbili pro┼íirenje Ekspertne radne skupine znanstvenicima na ─Źiji izbor nisu mogli utjecati. Toliko o podobnosti i isklju─Źivosti!

Na kraju, nije problem usporediti strukturu biv┼íeg ERS-a i skupine koja ga je zamijenila u mandatu ministra ┼áustara, a koju je vodio tandem VicanÔÇôGlun─Źi─ç, pa zaklju─Źiti koja je skupina izabrana na zakonitiji na─Źin, te koja je bila podobnija, a koja sposobnija, odnosno stru─Źno raznovrsnija. Nije problem ni usporediti ┼żivotopise biv┼íeg voditelja i sada┼ínje voditeljice ERS-a, pa zaklju─Źiti je li razlog novoga masovnog ─Źekanja tramvaja na Trgu bana Jela─Źi─ça 1. lipnja ÔÇ×nesposobnostÔÇť i ÔÇ×nestru─ŹnostÔÇť nove voditeljice ili poku┼íaj ru┼íenja Vlade, koja nije prihvatila ultimativne zahtjeve ÔÇ×progresivneÔÇť, a zapravo isklju─Źive manjine da oni koji su svojedobno samoinicijativno podnijeli ostavke opet zaposjednu kormilo ERS-a. Mo┼żemo samo pretpostaviti koliko bi reforma obrazovanja ve─ç odmaknula daleko u proteklih godinu dana da su onda┼ínji ─Źlanovi ERS-a prihvatili njezino planirano pro┼íirenje novim ─Źlanovima, uglednim znanstvenicima. S obzirom na to da bi svi dotada┼ínji ─Źlanovi ostali dio novoga, pro┼íirenoga ERS-a, koji bi i dalje vodio isti dotada┼ínji voditelj, pitanje je li njihova kolektivna ostavka u takvim okolnostima bila moralni ─Źin ili protest zbog gubitka monopola ─Źini se suvi┼ínim.

Mnogo ozbiljniji problem od faktografskih pogre┼íaka jest to ┼íto su u spomenutoj drugoj ─Źitanci, a posebice na kraju u kronologiji, izostavljeni ili neto─Źno navedeni doga─Ĺaji va┼żni za razumijevanje povijesnoga procesa u Hrvatskoj i BiH tijekom 1990-ih. Tako─Ĺer, bez obzira na deklarativno nastojanje autora ─Źitanke da budu ÔÇ×neutralniÔÇť i da zastupaju na─Źelo ÔÇ×multiperspektivnostiÔÇť, treba napomenuti da povijesna znanost ne trpi pre┼íu─çivanje va┼żnih ─Źinjenica ili izbjegavanje vrednovanja doga─Ĺaja ili procesa tamo gdje za vrijednosne sudove postoje jasni parametri, odnosno izvori koji nedvojbeno upu─çuju na uzrok i kronologiju procesa. Govoriti samo o posljedicama ÔÇô tako je uglavnom u dijelu ─Źitanke koji se odnosi na rat u Hrvatskoj i BiH 1990-ih ÔÇô a izbjegavati re─çi ┼íto ih je uzrokovalo, te izbjegavanje uporabe primjerenih i jasnih termina (npr. okupacija ili osloba─Ĺanje) tamo gdje su oni nedvojbeni i znanstveno potvr─Ĺeni, ne mo┼że pomo─çi pomirbi sukobljenih strana nakon rata.

Navo─Ĺenje ─Źlanaka iz medija u ─Źitanci samo radi prikazivanja razli─Źitosti pogleda dviju strana na isti doga─Ĺaj nije primjereno, ako se pritom ne prokomentira njihov sadr┼żaj i upozori na ─Źinjenice. ─îitatelja koji nije upoznat s doga─Ĺajem ne smije se dovesti u situaciju da poga─Ĺa ┼íto je u kojem ─Źlanku to─Źno. Struka je, na temelju cjelovito pregledanih izvora, obvezna donositi zaklju─Źke i javnost upozoriti na ─Źinjenice, a ne samo na razli─Źite interpretacije istoga doga─Ĺaja. Selektivno i neprecizno prikazivanje izvora naj─Źe┼í─çe je u slu┼żbi manipulacije i relativizacije, kojom se ┼żeli skrenuti pozornost s glavnih procesa kako bi se izbjeglo odre─Ĺivanje prema odgovornosti pojedinih ─Źimbenika u njima, ┼íto se u ovoj ─Źitanci mo┼że primijetiti na primjeru izbjegavanja navo─Ĺenja ili umanjivanja odgovornosti Srbije, odnosno tada┼ínje srbijanske vlasti, za rat u Hrvatskoj i BIH, kao i na pre┼íu─çivanju ─Źinjenica na ┼ítetu objektivne prezentacije uloge Hrvata i Hrvatske u ratu u BiH.

U tom se kontekstu, primjerice, u odlomku o bitci za Vukovar (str. 51) navodi da su ÔÇ×paravojne postrojbe napadale Vukovar, uz JNA i veliki broj pripadnika Teritorijalne obraneÔÇť, no ne navodi se da su te paravojne postrojbe bile srpske, niti da je rije─Ź o jedinicama Teritorijalne obrane Srbije. No, zato se, u istom kontekstu relativizacije, odnosno izjedna─Źavanja odgovornosti za razaranje Vukovara, bez posebnog komentara o hu┼íka─Źkom djelovanju njezina autora uo─Źi velikosrpske agresije na Hrvatsku, isti─Źe ─Źinjeni─Źno neutemeljena izjava Vuka Dra┼íkovi─ça da je ÔÇ×Vukovar Hiro┼íima srpskog i hrvatskog ludilaÔÇť (str. 52), a na stranici s fotografijama razorenoga Vukovara (str. 88) ne navodi se tko ga je razorio i pod ─Źijom je opsadom Vukovar bio. Jednako tako, Hrvati svoju Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu (HZ HB) nisu proglasili zato ┼íto su ÔÇ×slijedili primjer SrbaÔÇť (str. 39), nego zato ┼íto tada┼ínja sredi┼ínja bosansko-hercegova─Źka vlast nije mogla za┼ítititi Hrvate od velikosrpske agresije.

U ─Źitanci se spominju separatisti─Źke tendencije Srba i Hrvata u BiH (str. 39), no ne navodi se da su Hrvati jedini poduprli sve planove me─Ĺunarodne zajednice o unutarnjoj podjeli BiH. ┼áto je tu onda separatisti─Źko? Ne navodi se ni da je Hrvatska priznala BiH 7. travnja 1992, dakle sljede─çi dan nakon njezina me─Ĺunarodnog priznanja, a Srbija to nije u─Źinila do kraja rata, ┼íto tako─Ĺer govori o aspiracijama i separatizmu pojedinih naroda u BiH i vlada susjednih dr┼żava. Nigdje se ne spominje unitarizam bo┼ínja─Źko-muslimanskoga vodstva, a ─Źinjenica je da se danas i u Europskom parlamentu prepoznaje da su za opstanak BiH opasne dvije politike ÔÇô separatisti─Źka Republike Srpske i unitaristi─Źka Bo┼ínjaka.

Na stanovito licemjerje, kako u sadr┼żaju ─Źitanke o ratu u Hrvatskoj i BiH, tako i u pona┼íanju dijela kulturno-znanstvene zajednice u Srbiji 1991, upu─çuje Apel povjesni─Źara s Beogradskog sveu─Źili┼íta JNA da se ne dira Dubrovnik, jer je to ÔÇ×dio povijesti i Srba i Hrvata i svjetska ba┼ítinaÔÇť (str. 92). Navo─Ĺenjem toga apela s jedne strane mo┼że se prikazati osjetljivost znanstvenika prema stradanju kulturnih dobara, koji su dio svjetske kulturne ba┼ítine. No, s druge strane, ograni─Źavaju─çi svoju brigu samo na Dubrovnik, povjesni─Źari s Beogradskog sveu─Źili┼íta koji su potpisali spomenuti apel nisu pokazali neku zavidnu civilizacijsku razinu, samo su opravdali sumnju da je ta izjava na tragu srpskoga prisvajanja Dubrovnika kao ÔÇ×srpske AtineÔÇť; pitanje za┼íto Apel nije upu─çen za sve gradove i ostalu svjetsku ba┼ítinu u Hrvatskoj koju su u tom trenutku napadale i razarale JNA i srpsko-crnogorske snage (npr. katedralu u ┼áibeniku), u ─Źitanci se ne problematizira. Tako se jednim apelom poku┼íava zatamniti jedna tamna ─Źinjenica, da je znatan dio srpske intelektualne javnosti potkraj 1980-ih i po─Źetkom 1990-ih podupirao Slobodana Milo┼íevi─ça i ekspanzionisti─Źku srpsku politiku.

Tako─Ĺer, primjetan je poku┼íaj nametanja percepcije da je vodstvo Hrvatske ÔÇ×imalo nostalgiju prema usta┼íama iz 2. svjetskog rataÔÇť (str. 38), ┼íto je u skladu sa srpskom ratnom propagandom.

Jednako tako, niz je primjera izostavljanja va┼żnih datuma, odnosno doga─Ĺaja o kojima u tekstu i kronologiji ─Źitanke nema spomena ili su prikazani povr┼íno, bez potrebna obja┼ínjenja, usprkos njihovoj va┼żnosti za razumijevanje procesa, dok su navedeni neki datumi koji nemaju nikakvo zna─Źenje za razumijevanje tih doga─Ĺaja. Tako nedostaje ─Źak i podatak o Sporazumu o punoj normalizaciji i uspostavi diplomatskih odnosa izme─Ĺu RH i Savezne Republike Jugoslavije, od 23. kolovoza 1996, koji bi u ─Źitanci udruge ─Źiji je cilj pomirenje svakako trebao biti prepoznat kao va┼żan doga─Ĺaj.

Skandalozno o ratu u Hrvatskoj

Za neke od neto─Źnih navoda te za neke interpretacije ─Źinjenica i doga─Ĺaja, koji se nalaze u ovoj ─Źitanci, mo┼że se re─çi da su skandalozne. Primjerice, navod ÔÇ×da nema sumnje da je priznanje Hrvatske i Slovenije kao nezavisnih dr┼żava, prvo od Njema─Źke, a onda od Europske zajednice imalo klju─Źnu ulogu u eskalaciji jugoslavenske krizeÔÇť (str. 103), na razini je tada┼ínje srpske propagande, kad se u obzir uzmu ljudski gubici i materijalna stradanja tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku do toga datuma (15. sije─Źnja 1992). O tome se u ─Źitanci ne govori, pre┼íu─çuje se da je za po─Źetak rata u Hrvatskoj u ljeto 1991. i za njegovu eskalaciju, najkasnije u rujnu i po─Źetkom listopada 1991, odgovorna Srbija, odnosno isklju─Źiva politika tada┼ínjeg vodstva Srbije predvo─Ĺena Slobodanom Milo┼íevi─çem, kao i vodstva JNA, a dijelom i vodstva Crne Gore. Dodu┼íe, na str. 115 navodi se da je rat u Hrvatskoj eskalirao u ljeto 1991, ali bez obja┼ínjenja za┼íto, odnosno ─Źija je politika uzrokovala eskalaciju rata, a na str. 38 navodi se da je ÔÇ×situacija eskalirala u rat progla┼íenjem neovisnosti Hrvatske od Jugoslavije ÔÇô bez spomena da je to istoga dana u─Źinila i Slovenija, pa se mo┼że dobiti dojam da je to i uzrok ratu, ┼íto nije to─Źno, jer je to bio samo povod za ve─ç planiran rat. No, zar s eskalacijom rata u Hrvatskoj nije eskalirala i jugoslavenska kriza, ili ubijanje ljudi i razaranje Hrvatske 1991. nije vrijedno spomena?

Gotovo je nevjerojatno da u kronologiji (str. 271) nije navedeno da je u Hrvatskoj u jednom danu, 2. svibnja 1991, ubijeno trinaest hrvatskih policajaca ÔÇô dvanaest u Borovu Selu kraj Vukovara, a jedan u zale─Ĺu Zadra. S obzirom na va┼żnost za razumijevanje okolnosti po─Źetka rata, mo┼że li se tako va┼żna ─Źinjenica za uo─Źavanje uzro─Źno-posljedi─Źnih veza pre┼íutjeti? Pre┼íu─çeno je i da je dan uo─Źi odluke Hrvatskoga sabora o prekidu odnosa sa SFRJ (str. 273) JNA zrakoplovima bombardirala sjedi┼íte hrvatske vlasti ÔÇô Banske dvore, kako bi ubila hrvatskoga predsjednika i njegove goste na sastanku.

Brojni su navodi u ─Źitanci br. 2 ÔÇô Wars, Divisions, Integration 1990ÔÇô2008 koji pokazuju nerazumijevanje problematike i nepoznavanje temeljnih faktografskih ─Źinjenica o ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Zbog toga treba upozoriti da se demokracija i pomirenje ne mogu graditi na neto─Źnim faktografskim podacima te na nepo┼ítivanju uzro─Źno-posljedi─Źnog niza i kronologije doga─Ĺaja u ratu u RH i BiH 1990-ih. U konkretnom slu─Źaju, pomirenje u jugoisto─Źnoj Europi ne mo┼że se graditi na tvrdnjama koje relativiziraju odgovornost Srbije (i JNA, a dijelom i Crne Gore), odnosno njihova tada┼ínjeg vodstva, za oru┼żanu agresiju na Hrvatsku 1991, a potom i na BiH 1992.

S obzirom na navedeno, kao i na druge primjedbe na njezin sadr┼żaj koje ─çe se op┼íirnije i detaljnije mo─çi pro─Źitati u ─îasopisu za suvremenu povijest Hrvatskog instituta za povijest (u sadr┼żaju ─Źitanke 50-ak je neto─Źnih ili barem dvojbenih zapa┼żanja), spomenuta ─Źitanka ne zaslu┼żuje biti slu┼żbeno prihva─çena kao dio literature za nastavnike povijesti u Hrvatskoj.

Ante Nazor, Vijenac 607

www.hkz-kkv.ch

148 - 2017

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU