liječenje više od 10 000 ranjenih boraca Armije BiH u
hrvatskim bolnicama; omogućavanje dolaska više tisuća
mudžahedina u Armiju BiH; regularni logistički centri
Armije BiH u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Samoboru, tijekom
cijelog rata. ltd., itd. I sve to besplamo.
Zatim je
Praljak nastavio:
Nikada u povijesti ratovanja jedan narod (Hrvati)
nije tako i toliko pomogao drugi narod
(Bošnjake-Muslimane), i onda kada su potonji okrenuli
svoju vojsku, Armiju BiH, protiv Hrvata, HVO-a u BiH.
Nikada u povijesti ratovanja zapovjednik jedne vojske,
HVO-a, nije propuštao konvoje oružja (i ostaloga)
drugoj vojsci (Armiji BiH) i onda kada je ta vojska
(Armija BiH) to oružje i ostalo koristila za napade na
one koji su joj to propustili.
A što je s referendumom Hrvata za BiH koji je
preduvjet za postojanje te države, priznanje BiH od
RH, imenovanje veleposlanika RH u BiH, potpisivanje
svih prijedloga međunarodne zajednice o unutarnjem
uređenju BiH, a prvi koji su potpisivali bili su
predstavnici Hrvat ske zajednice Herceg-Bosne i RH.
IMPERIJALNA BAHATOST CARLE DEL PONTE
To je bila
politika Dr. Franje Tuđmana, predsjednika RH, to je
bila politika Vlade RH i Sabora RH i MORH-a, to je
bila politika HVO-a. To su za tužiteljstvo ovoga suda
elementi udruženoga zločinackoga pothvata. Takva
optužnica služi se logikom koja je uvrjedljiva i za
kognitivni sustav patogenoga virusa.
Kakvo mišljenje i koji stavovi prethode ovakvoj
optužnici?
Simon Leach, bivši kvartovski policajac u Velikoj
Britaniji, član tužiteljskoga tima koji je istraživao
zločine Hrvata u Lašvanskoj dolini, na jednome
sastanku u tužiteljstvu 1996. godine izvadio je papir
na kojem su pisala imena: Franjo Tuđman, Gojko Šusak i
Vice Vukojević. Tumačio je i objašnjavao da su to
ciljevi do kojih će dovesti njegova istraga.
Citiram iz knjige Williama Montgomeryja Kad ovacije utihnu.
(Struggling with democratic transition; After the cheering stops, 2010.),
stranica 114. Specijalni ambasador SAD-a za ratne zločine Pierre Prosper
pozvao je trojicu američkih veleposlanika iz regiona (iz Srbije, Hrvatske i
Bosne) da dođu u Haag kako bi se sastali s predstavnicima Međunarodnoga suda za
ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji. Dvije uspomene naročito su upečatljive. Prva
se odnosi na to da smo izravno od Carle Del Ponte čuli da se službeni pristup
njezina ureda temelji na stavu da su svi ratni lideri svih strana krivi za ratne
zločine, a da zatim razmatra koji su to određeni zločini i kako da dokaže
njihovu krivicu. Takvo gledište, tada mi se učinilo, i još mi se čini, pogrešnim
po mnogim osnovama."
Je li gospodin Montgomery vjerodostojan svjedok? Kakva je
reakcija ostale trojice? Stavovi Carle Del Ponte nisu "pogrešni po mnogim
osnovama", to je imperijalna bahatost, degradacija prava na komunističke čistke
i nacističke pogrome.
U svojoj knjizi La Caccia - lo E I Criminali di
Guerra, u 10. poglavlju Zagabria, dal 1999. al 2001., na stranici 254.
piše: "Jedan od tužitelja Suda, Kanađanin, dobro poznat u krugu po svojoj
duhovitosti i dosjetkama, služio se aforizmom kojim je dobro isticao razliku
između Srba i Hrvata koji su pokušavali ometati rad Suda: "Srbi su kopilad...",
govorio je, "dok su Hrvati podmukla kopilad." Taj tužitelj suda, Kanađanin,
služi se govorom mržnje. Del Ponte upotrebljava trajni glagol
(upotrebljavati). To znači da to nije bila
dosjetka, jednom upotrijebljena već uobičajeni način šovinističkog i rasističkog
karakteriziranja Hrvata - 'podmukla kopilad'.
Carla Del Ponte prenosi riječi jednoga od tužitelja
suda bez ikakvih ograda, a to znači da se ona s takvim mišljenjem u cijelosti
slaže. I to trajno u skladu sa značenjem glagola (upotrebljavati).
Potpuno mi je nejasan izostanak bilo kakve reakcije
na takav profašistički način govora o jednome narodu. Mene zanima je li u
ozračju takvoga mišljenja napisana optužnica protiv mene.
KAKAV SAM JA TO GOERING?
Da sam kojim
slučajem ja, Slobodan Praljak, napisao ili izrekao
takvu kvalifikaciju bilo kada, u bilo kojoj formi
prema bilo kojemu narodu ili skupini u vrijeme rata na
prostorima bivše Jugoslavije, dobio bih samo zbog toga
pet godina zatvora. Želim doznati vrijedi li na sudu u
Haagu izreka Quid licet lovi, non licet bovi?
Želim doznati podržavaju li taj stav, izrečen u
spomenutoj knjizi, međunarodne organizacije koje su
osnovale sud i koje se brinu o njegovoj pravičnosti?
Tužiteijstvo me uspoređuje s nacistima, a moje
djelovanje s holokaustom.
Pa da opišem ulogu Goeringa s kojim bi, po tužiteljstvu, ja trebao biti
sukladan. Taj je Goering smjestio svoje Židove (muslimane) u svoju vikendicu i
brinuo se o njima. Smjestio je svoje Židove u stan u Zagrebu, hranio ih i
liječio. Išao je na snajpersku vatru kod vojarne JNA u Grabovini kako bi spasio
žene svojih neprijatelja. Tijelom zaštitio zarobljene vojnike JNA i brinuo se da
sretno stignu svojim kućama. Izvukao zarobljene civile Srbe iz logora u Dretelju
prijetnjom oružja. Ne sam. Logor su držali pripadnici HOS-a - pretežito
muslimani. Izvlačio ranjene Židove - muslimane iz bolnice u istočnome Mostaru.
Ne sam. Organizirao izvlačenje, prebacivanje i smještaj 15 000 Židova -
muslimana iz Stoca i Dubravske Visoravni splavom preko Neretve, plus 3 000
automobila. Ne sam.
Prevezao ranjenu muslimanku - židovku helikopterom iz istočnoga Mostara u
Split. Ne sam. Židovsku (muslimansku) obitelj s djetetom oboljelim od leukemije
preuzeo kod Uskoplja i prebacio u Split na liječenje. Omogućio im stjecanje
hrvatskoga državljanstva kako bi na teret hrvatskoga proračuna mogli otputovati
u Švicarsku na liječenje. Ne sam. Organizirao gradnju ceste spasa za Židove -
muslimane kako bi mogli otići u drugu domovinu. Goeringovu, u Hrvatsku. Ne sam.
Vodio ih i borio se sa Židovima - muslimanima braneći i oslobađajući i Mostar, i
Čapljinu, i Travnik, i Konjic, itd. Ne sam. Pustio na svoju ruku zarobljene
Židove - muslimane, zarobljene poslije sukoba u Rami - Prozoru.
Spriječio osvetu nakon što su Židovi, muslimani, počinili zločin u Uzdolu. Ne
sam. Isto to vrijedi i za Doljane i Grabovicu. Ne sam. Kada je trebalo, i osobno
provodio konvoje s hranom za muslimane, Židove, i konvoje s oružjem i onda kada
su 3. K A BiH i 4. K A BiH i 6. K A BiH i dijelovi 1. K A BiH krenuli protiv
Goeringa na zapadne granice BiH i u luku Ploče. Nakon što su potpisali primirje
sa Srbima! Ne sam. Itd, itd. Goering - Praljkovo ponašanje u Sunji ću
preskočiti.
Takvim se ponašanjem postaje ratni zločinac sukladno logici
tužiteljstva. Tužitelj citira Goetheova Fausta - o zrcalu u koje se moramo
pogledati. Moji su actus reus moje ogledalo, moj smisao i moja bit, jer
proizlaze iz mens rea onoga što nazivamo Slobodan Praljak. Na zalost, suci
Prandler i Trechsel odbili su prihvatiti mojih 150 svjedoka, koji svjedoče o
činu i aktu i djelu optuženoga Praljka, a svjedoče istodobno i o općoj situaciji
u kojoj su takva djela nužna, na zalost ne uvijek i dovoljna.
A nikako ne razumijem pravnu proceduru koja mi
zabranjuje svjedočiti o Mladićevim dnevnicima.
HERCEG-BOSNA OBRANILA HRVATE U BIH i
jug Hrvatske
Žalim li žrtve? Da, žalim sve nevine
žrtve svih ratova. Posebno zalim žrtve onih
petstotinjak ratova poslije 1945., a dogodili su se i
događaju se usprkos svim moralističkim filipikama koje
svakodnevno slušamo. Posebno žalim za svakim onim
djetetom koje umre od gladi svake četiri sekunde ovoga
našega realnoga vremena.
Mir u diktaturi je priprema za rat. Što duža i gora
diktatura, to je više akumulirane negativne energije,
to je više krvi i zla poslije. Radilo se o Titu ili
Sadamu, isto je.. I nisu krivi oni koji sruše
diktatora i poslije se trude umanjiti zlo koje se
javlja snagom fizičkih zakona, nego oni koji su
omogućili i šutnjom produžili trajnost diktatoru.
Isto vrijedi i za Jugoslaviju poslije Tita i za Irak
poslije Sadama. Ono što tužitelj naziva nacionalizmom,
kod Hrvata je bila potreba za slobodom, i nacionalnom
i građanskom. U tom smislu ja sam hrvatski
nacionalist.
Ne odričem se nacionalne politike dr.
Franje Tuđmana jer je ta politika stvorila RH i
omogućila opstanak BiH kao države. Ne odričem se
smisla i pravnoga utemeljenja Hrvatske zajednice
Herceg-Bosne,. izraza volje Hrvata u BiH, suverenoga i
konstitutivnoga naroda u toj državi. Hrvatska
zajednica Herceg-Bosna, krhkom organiziranošću,
omogućila je stvaranje HVO-a koji je 1992. obranio BiH
i jug Hrvatske, a 1993. spriječio ostvarenje
agresivnih planova Armije BiH. Muslimanska politika i
Armija BiH, nemoćni da vrate od JNA i vojske RS-a
zauzete teritorije (dobrim dijelom i zbog moralnom
ljudskom umu neshvatljivoga embarga na oružje),
krenulaje u ofenzivu prema HVO-u. Oslobađajući BiH od
Hrvata, počinili su zločine - Konjic, Šapljina,
Doljani, Bugojno, Grabovica, Uzdol, itd, itd.
Činjenice su na raspolaganju i za ubijene, i za
protjerane, i za zatvorene Hrvate. Društveni su odnosi
uzročno-posljedični, a pokrenuta spirala zla ne
opravdava zločin, ali bitno smanjuje mogućnost
provedbe prava. Ma tko god na papiru bio zadužen to
raditi. Svugdje i uvijek je tako. HVO se braniooöd
agresije i 1992., i 1993., i 1994., a dužnost
zapovjednika je ne izgubiti rat.
IMAM LI SE PRAVO NADATI?
Moja savjest je čista! Sudski jeproces
tumačenje zakona i interpretacija činjenica. Sudski
proces je retorički i kao takav ne traži apsolutnu
istinu, već istinu koja je vrlo vjerojatna (izvan
svake razumne sumnje), kojoj se teško ili nikako ne
može proturječiti. U iznalaženju takve istine nije
dovoljno znanje već je potrebno umovanje, potreban je
logos - racionalno i logično argumentiranje. Podaci i
činjenice, izjave, statistike ... u argumentaciji ne
znače ništa ako nisu logičnim zaključivanjem dovedeni
u vezu s tvrdnjama.
Tek povezivanjem različitih znanja možemo se
približiti istini.
U ovome procesu potrebna su znanja iz sociologije,
sociologije rata, znanja o društvima u kojima je
potpuno razorena i državna i društvena struktura, u
kojima se pojedinci vraćaju u prirodno stanje,
potrebna su znanja iz ratne psihologije, znanja ratnih
vještina, oruđa, stvarnoga sadržaja pojma vojske,
itd., itd.
Moguće pogreške u interpretaciji činjenica
vjerojatne su i kobne: pretjerana i kriva redukcija
pojmovnoga aparata i logične povezanosti;
zaključivanje na osnovu krivih pretpostavki;
izbjegavanje usporedbe sličnih sustava i fenomena;
lagodno, intelektualcima tako drago, izjednačavanje
pojma "moći" i pojmova "htjeti" i "željeti"; lagodno
upiranje prstom u krivce što svijet nije skladan
njihovoj volji i predodžbi.
Sve su to polja logičkih mogućih pogrešaka u
konačnoj prosudbi.
Nadati nam se je da će se časni suci pridržavati
strogih znanstvenih metoda i spoznaja. U prošlome
stoIjeću, da ne spominjem daleku prošlost, u sudskim
je procesima osuđeno više desetina milijuna ljudi.
Po rasnim zakonima (SAD, Pretorija), diktatorskim,
vjerskim, nacističkim (Njemačka, Srbija, Slovačka,
NDH), fašističkim (Italija), komunističkim (SSSR,
Jugoslavija, Mađarska, Kina) itd. i tome slično.
Sudska retorika predugo je bila pod
utjecajem nerazumnih društvenih i političkih sila i
zbog toga je i sama osuđivana. Na žalost, nedovoljno.
Kako ne bi završila u moralnome beznađu, krajnje je
vrijeme da postane ono što mora biti - razuman i uman
proces.
Imam li se prava nadati? Kakvi god da
jesu zakoni ovoga suda, oni ne vrijede za Amerikance.
Za ostale narode vrijede zakoni stalnoga suda (ICC -
Međunarodni kazneni sud), a ti se, opet, zakoni
razlikuju od ovih ovdje (ICTY - Međunarodni kazneni
sud za bivšu Jugoslaviju), po kojima se meni sudi.
Time je ukinut važan uvjet sudske retorike, a taj jest
"Princip ravnopravnosti sudionika u sudskome procesu".
Citiram PERELMANA: "U odnosu u kojem je nejednakost
bitno obilježje odnosa među ljudima, nema osnove za
razuman i uman proces".
Nisam kriv!
I ne mislim pritom na osjećaj krivnje. Hladno,
racionaIno, logikom koja je kritički provjeravana
desetine puta, znam da nisam kriv. Časni suče
Antonetti, ako vaša presuda bude suprotna mome
zaključku, ja ću, poštujući opće načelo opovrgljivosti
svakoga mišljenja, zaključka ili stava, otvoreno i
hrabro preispitati svoj stav o vlastitoj odgovornosti.
Ako spoznam pogrešku, izdrzavat ću kaznu jer ste vi
pravični.
Znat ću što sam mogao bolje, kako sam mogao bolje,
gdje sam mogao bolje i kada sam mogao bolje, i to
mišlju, riječju, djelom i propustom. Ako me ne
uvjerite, ako vaše tumačenje činjenica bude nedovoljno
dobra ili pogrešno primijenjena spoznaja neke od
društvenih znanosti pa postane moguće ono što nije
bilo moguće, pa postane jednostavno ono što nije
jednostavno, pa moć da se nešto učini postane obična
zamjena za želju ili htijenje, onda ću ja biti u
zatvoru samo zato jer je sud sila. A to zbiIja ne bi
bilo ništa novo.
Mojih pola sata je isteklo.
|