Uglavnom je svima poznato da Švicarska nije članica EU, no možda svi nisu upoznati s činjenicom da švicarski političari nastoje, takozvanim bilateralnim putem, zemlju svejedno uvesti u Europsku uniju. Prihvaćeni su već mnogi EU zakoni i propisi, potpisani bilateralni ugovori, neki ponešto modificirani za umirenje švicarskog naroda, i to samo na određeno vrijeme.

Prema bilatelarnom dogovoru, Švicarska svakom proširenju Europske unije mora reči "da". No, u Švicraskoj je narod još uvijek suveren i u svim važnim odlukama ipak ima zadnju riječ.

Stoga su prošle godine Economiesuisse (krovna organizacija švicarskih gospodarstvenika - predstavlja oko 30.000 poduzeća s 1.5 milijuna zaposlenih) i Sindikat poslodavaca Švicarske kod švicarskog društva za socijalna istraživanja (GfS Bern) naručili reprezentativno ispitivanje naroda na temu jesu li za proširenje ugovora o slobodnom kretanju ljudi i na Hrvatsku, koja bi 1. srpnja o. g. trebala postati novom članicom EU-a.

Rezultat istraživanja predstavljen je Vanjskotrgovinskoj komisiji Economiesuisse u rujnu prošle godine. 50 % ispitanika izjasnilo se protiv proširenja ugovora na Hrvatsku, 44 % za, a 6 % su bili neodlučni.

Od tada u Economiesuisse i Udruzi poslodavaca vlada velika uzbuna. Jer, kažu oni, jedno "ne" proširenju ugovora na Hrvatsku, bilo bi katastrofalno za Švicarsku. Time ne bi bio ugrožen samo ugovor o slobodnom kretanju radne snage, nego i cjeloviti bilateralni put. Kao alternativa Švicarskoj ostaje samo totalna izolacija ili bezkompromisni pristup EU.

Na to je upozorila čak i ministrica pravosuđa Simonetta Sommaruga još u prosincu, a direktor udruženja poslodavaca Thomas Daum upozorava: "To bi bio konflikt s EU, koja ne može prihvatiti činjenicu da jedna njena članica bude izostavljena iz ugovora koji vrijedi za sve druge".

Skeptičnost prema Hrvatskoj mnoge je začudila. Do sada su birači svako proširenje EU-a, odnosno slobodno kretanje radne snage novih članica, večinski podržali. 2005. godine narod je s 56 % glasova rekao "DA" postupnom otvaranju tržišta rada za osam novih članica istočnoeuropskih zemalja (ne bojeći se čak ni velikih zemalja poput Poljske, Mađarske i Češke). 2009. kada se odlučivalo o proširenju ugovora na siromašne Rumunjsku i Bugarsku, glasovalo je čak 59 % ZA.

Posebno treba naglasiti da su Švicarci 2007. godine demokratski (glasovanjem) odlučili da će, kao izraz solidarnosti, za nove članice dobrovoljno dati, ni manje ni više nego jednu miliardu eura. Nakon ulaska Rumunjske i Bugarske, Švicarci su dali daljnjih 257 milijuna.

"Da sada, u usporedbi s drugima, mala i bogata srednjoeuropska Hrvatska sa svega 4,5 milijuna stanovnika nailazi na prepreku, vjerojatno se može objasniti obrambenim refleksom protiv Balkana. Istovremeno i principijelno raste skeptičnost prema useljavanju," pišu švicarske novine.

Zapanjeni rezultatima istraživanja Economiesuisse i Udruga poslodavaca pokrenuli su u studenome prošle godine informativnu kampanju pod naslovom "Zato Švicarska treba imigrante", koja naglašava prednosti imigracije. Glavna poruka glasi: Bez useljenika švicarsko gospodarstvo neće rasti, bez imigranata smanjiti će se bogatstvo, bez imigranata nema novih radnih mjesta.

Kampanja bi trebala umanjiti strah naroda od sve većeg broja useljenika. Međutim, malo je vjerojatno da će ta kampanja, doduše s dobro osmišljenim informativnim materijalom i brošurama, uspjeti izbjeći "ne" proširenju slobodnog kretanja radne snage na Hrvatsku.

Političari i privrednici moraju konačno realizirati i priznati, da veliki dio naroda ima puni nos negativnih posljedica slobodnog ulaska ljudi u zemlju. Ne samo nacionalno konzervativni, nego sve više i lijevi.

Mnogo je problema koji su nastali imigracijom. Sve više onih koji su spremni raditi za manji novac od Švicaraca, ruše nivo plaća. Svake godine Švicarska postaje veća za jedan grad od 60'000 stanovnika. Kao posljedica toga, moraju se graditi nove stambene zgrade, škole, bolnice i sl., prometni problemi svakim su danom sve veći, gužva na cestama i u javnom prometu (vlakovi, autobusi), postaje neizdržljiva, a provale i krađe se događaju svakih nekoliko minuta.

U Švicarskoj od prije 20, 30 ili više godina takvo što je bilo nezamislivo. Današnja Švicarska odavno više nije ni čista, ni sigurna zemlja kakvom je nekada bila. A ni uslužne djelatnosti nisu više na nekadašnjem zavidno viskokom nivou.

Predsjednik švicarske narodne stranke SVP, Toni Brunner, već je jasno rekao da je referendum njegove stranke gotovo siguran.

I tako, po svemu sudeći, Hrvatima neće biti ništa lakše naći posao u Švicarskoj ni kada Hrvatska postane članica EU-a. Hrvati bi se trebali zapitati, zašto toliki ljudi napuštaju "obećanu zemlju EU" i dolaze u Švicarsku, na koju EU političari konstantno vrše pritisak, kritiziraju je, čak prijete i sankcijama, ako ne napusti svoju direktnu demokraciju. Boje se naroda, i to ne bez razloga!

Piše: Dunja Gaupp