Konačno ni to im nije bilo dovoljno već su od nas
tražili i glavarinu (glave naših generala) kroz Haaški
sud, da bi nas na kraju mogli proglasiti i zločinačkim
narodom, po sustavu - treba zgaziti zločinačku glavu
zmiji, a pri tome ne dovodimo njeno pravo na život, jer
nije otrov u cijelom njenom tijelu, već samo u njenoj
glavi. Takav maćehinski odnos prema Hrvatskoj je
besprimjeran u novijoj europskoj povijesti. Bolje da se
upitamo - pa što nam sve nisu napravili u negativnom
smislu?!
EU je s nama pregovarala jezikom
diktata, jezikom ucjene, jezikom uvjetovanja, jezikom
prezira, jezikom jačeg, jezikom svog interesa, jezikom
lažnih obećanja, jezikom prevaranta, jezikom moćnika,
i da dalje ne nabrajam, a sve se svodilo na jezik
-neravnopravnih sugovornika.
Ne bismo trebali prihvatiti ni
preporuku pape Benedikta XVI da uđemo u EU (koji to
forsira samo zbog toga kako bi u EU ojačao katolički
mentalitet) jer upravo našim ulaskom u EU prijeti
opasnost rastroja i našeg uzoritog katolicizma kao
povijesnog stupa naše opstojnosti.
Mi moramo misliti samo, jedino i
isključivo svojom hrvatskom glavom, vodeći računa o
svojim strateškim, političkim, gospodarskim,
nacionalnim i svakim drugim interesima. Svaka ona
politika koja ne prihvaća takav princip razmišljanja
je protunarodna, protudržavna i nema i ne može imati
legitimitet u narodu, jer nam u protivnom ugrožava
našu opstojnost. Od 1990.g. na ovamo mi gotovo da
nismo doživjeli ništa dobro od EU, pa kako možemo
očekivati ubuduće kad u nju uđemo i formalno, kad nas
se više nizašto neće trebati ni pitati?!
Bojim se da naša politika ne zna, a u
to sam sve više i uvjeren, ni što je sve potpisala i
na kakav je nepovoljni status Hrvatske pristala. Kad
bi se sve to polako seciralo, počevši od samog, u
mnogo čemu za Hrvatsku nepovoljnog - Lisabonskog
ugovora, došlo bi se do poraznih rezultata.
Na prvi neuspjeh, i izbijanje na
površinu negativnih trendova za Hrvatsku, odmah po
njenom ulasku u EU, hrvatski političari će samo
slegnuti ramenima i reći - Mi tu ne možemo ništa, mi
smo željeli sve najbolje, a sve je ispalo drugačije.
Izjave naših političara o EU djeluju djetinjasto,
nezrelo, nekritčno, gleda se samo moguća dobra strana
ulaska, neki sitni šićarluk, a brojni argumenti za
neulazak koji naprosto bodu oči na svakom koraku i ne
spominju se, pače ne dopušta se ni javna rasprava o
tome.
Onaj dio hrvatske inteligencije koji
želi da se javno stave sve karte na stol prije
preuzimanja bilo kakve obveze, odmah se etiketira
kojekakvim nazivima i pridjevima zaostalosti, poput
nacionaliste, euroskeptika, ognjištara i sl.
Gotovo odmah po osnutku samostalne
hrvatske države, udružili su se i organizirali svi
njeni unutarnji i vanjski čerupatori da ne kažem
neprijatelji, da je očerupaju poput gladnih lisica
kada navale na nemoćnu kokoš. Nije im bilo dosta što
su rasprodali banke, telekomunikacije, industriju
nafte, Plivu, brojne hotele, odrekle se gospodarskog
pojasa, i da sve drugo ne nabrajam, a sad posežu i za
rasprodajom nacionalnih parkova poput jednoga od
najljepših bisera Jadranskoga mora - Brijunskog
otočja. A sve skupa da bi se dodvorili europskim
gospodarima prstenova i da nas čim prije prime i
zagrle u svoju (a je li i našu?) EU, kako bi se i oni
tamo dobro uhljebili, jer više krađa ne bi bila
moguća, barem ne tako otvoreno i masovno kao dosada u
Hrvatskoj. A zaboravljaju da će prvi koje će EU
odbaciti kao nepotrebne, nakon obavljenog zadatka,
biti upravo ti judisti, hrvatski političari. Kao što
je Beograd odbacio Svetozara Pribičevića odmah nakon
što mu je na tanjuru donio sve krajeve s ovu stranu
Drine na dar. Dalje im je mogao samo smetati.
Ali, pomalo EU već postaje ispuhani
balon. Ima više država, njenih članica, pa i onih
najvećih, koje bi se željele naći izvan njegove
košare, iako to nikada javno s političkog vrha ne
ističu. Ali zato postoji, još uvijek postoji jedna
država koja se zove Hrvatska čije političko vodstvo
slijepo, fanatično, krajnje politički naivno želi ući
u košaru tog već podosta ispuhanog europskoga balona,
poput djeteta koje uporno želi pojesti kupljenu
čokoladu, a za koju je upravo pristigla vijest da se
povlači iz prodaje jer u sebi sadržava nedopustivu
dozu otrova i da je opasna za zdravlje.
Na HTV forumu prije nekih dvadesetak
dana jedan Slovenac reče - Slovenija u EU ima manje
prava nego što je imala u Jugoslaviji. Postali smo
najobičnija provincija, izgubili smo sve atribute
države; nemamo granica, nemamo svoje monetarne
politike, nemamo ovo, nemamo ono, nemamo utjecaj ni na
što...! Izgleda da im otrežnjenje ulazi u glavu, ali
do kraja kasno.
Zar će Hrvatska kad uđe u EU imati
više prava nego je imala kad je bila u Jugoslaviji,
niti blizu neće imati prava kolika je imala u Jugi?!
Zar smo se mi borili protiv Jugoslavije, da bismo ušli
u državnu asocijaciju u kojoj ćemo imati znatno manje
prava. Malo morgen! To bi naši političari trebali
shvatiti.
Hrvatska ima, na svome dijelu Jadrana,
1185 otoka, otočića, hridi i grebena, dakle ne
spominjući sve one njene kontinentalne, jezerske i
riječne ljepote, ima samo tih jadranskih (uključujući
tu uz otoke, prelijepe obalne plaže i slično) preko
1500 predragocijenih bisera. Narodna mudrost kaže da
se s punim džepovima bisera ne ide među lopove, a
poglavito ne među one medjunarodne, europske o kojima
je još 1975.g prorokovao vizioar Bruno Bušić i koji ih
je nazivao makrolopovima.
Svaki, iti malo misleći čovjek, pa i
školska djeca vide da nam se ulaskomu EU spremaju sve
najvrednije oduzeti mirno, legalno, podmuklo - bez
rata i konflikta, a sve uz naš potpis ili prešutno.
Ali Hrvatska ima svoju inteligenciju (barem njen jedan
dio), onu poštenu, domoljubnu, altruističku koja je
spremna žrtvovati i osobne interese za spas domovine i
koja stalno upozorava svoj narod što mu se uskoro može
dogoditi ukoliko bezglavo i nepromišljeno uđe u EU.
Kao nikada u svojoj cjelokupnoj
povijesti Hrvatska, po prvi puta, više ne kao dio, već
kao potpuna cjelina sa svom svojom naslijeđenom
povijesnom, gospodarskom i kulturnom baštinom koju je
gradila krvlju i znojem svojih stotinu generacija kroz
trinaest stoljeća - našla se u opasnosti da to sve
izgubi - zbog totalne zablude u kojoj žive njeni
političari, koji nisu dorasli zadatku pred kojim se
nalaze.
Kroz cijelu povijest čovječansta
nemilosrdno je harao zakon jačega kroz bitke, ratove i
sl. a danas se taj isti zakon prema potrebi preodjene
u miroljubivo ruho kao zakon moćnijeg (prvenstveno
gospodarski moćnijeg). Onaj tko to ne shvaća taj je
totalni politički slijepac. Zar itko razuman misli da
će zakon jačega ili danas preodjenut u "miroljubivo"
ruho u zakon moćnijega - ikada prestati važiti?!
Sve veći je broj intelektualaca koji
po različitim internet portalima ukazuju na dugoročnu
pogubnost ulaska Hrvatske u EU pod postojećim,
nametnutim uvjetima, i po svim njihovim procjenama to
nas dugoročno kroz nekoliko decenija vodi u
definitivni nestanak. (Da podsjetim na najnoviji
slučaj od prije nekoliko dana kad su Francuska i
Italija od Hrvatske kao buduće članice EU zatražile da
na svome teritoriju otvori nekoliko velikih kampova za
izbjeglice iz Sjeverne Afrike u koje bi se smjestilo
nekoliko tisuća ili par desetaka tisuća afričkih
izbjeglica). Zar svakome razumnom čovjeku u Hrvatskoj
već samo to, a da sve drugo i ne spominjem - nije
dovoljan dokaz što nas čeka nakon ulaska u EU.
Lisabonski ugovor predviđa razmještanje imigranata po
određenom ključu u sve članice, posebno predviđa i
slobodu svakog državljanina EU da se naseli u bilo
kojem dijelu EU (dakle i u buduću provinciju Hrvatsku)
gdje odmah stječe izborno pravo da bira i bude izabran
u tijela lokalne i druge uprave.
Zato, gromoglasno recimo NE svome
nestanku!
To najprije trebamo reći gromoglasom
cijeloga naroda "svojim" političarima. To trebamo reći
svim ustavnim, legalnim pravnim sredstvima, napisima,
govorima, ali najviše na budućem referendumu, ako ga i
bude, i ako ga ne lažiraju.
Reći ne svome nestanku! Jer to NE je
naše sudbonosno, i recimo ga dok ne postane posve
kasno!
Za kajanje neće biti vremena, ali će
ga nažalost još biti samo za prijezir prema onima
(političarima) koji su nam to učinili mimo većinske
volje naroda. To "NE" - trebaju gromoglasno reći,
radnici, ribari, seljaci, činovnici, inteligencija,
studenti, znanstvenici i cjelokupan hrvatski narod, a
posebno, posebno hrvatski branitelji. Ne dajmo
Hrvatsku iz svojih ruku! - političari nemaju mandat
hrvatskog naroda da Hrvatsku uvuku u EU bez
suglasnosti velike većine svoga naroda. Oni zapravo i
ne znaju kamo nas vode. Lisabonski sporazum, prema
izjavi jednog dužnosnika, još nije preveden na
hrvatski jezik, što znači da ga je od političara jedva
itko i pročitao, a kamoli da je sve proučio što u
njemu piše. .
Zar vam ništa više ne znače one riječi
Stjepana Radića - Ne idite kao guske u maglu!
S jedne strane imamo hrvatsku politiku
koja gotovo u cijelosti misli da nas (zapravo samo
njih) u EU čeka med i mlijeko, a s druge strane dobar
dio hrvatske inteligencije misli i to stalno
argumentira da nas u EU ne čeka ništa dobro, pače da s
vremenom sve gubimo i da nam tamo dogledno prijeti i
sam naš nestanak. Zanimljivo je da hrvatska
inteligencija traži javno sučeljavanje argumentima, a
politika za to ne želi niti čuti. To je vrlo
indikativno i bilo bi dovoljan razlog svakom iti malo
mislećem građaninu da na referendumu - ne glasa za
ulazak Hrvatske u EU.
Tražimo od vlasti da dopusti na tv i
radio postajama javno sučeljavanje argumentima razloga
za ulazak i razloga za neulazak Hrvatske u EU. Vlast
to ne dopušta jer je svjesna da bi visokopostotno
pobijedili argumenti - protiv ulaska! Vlast živi u
iluziji da će Hrvatskoj ulazak u EU razriješiti sve
njene gospodarske i slične probleme. To je najveća
zabluda! Stupit će na snagu zakon moćnijega, koji će
na vrlo profinjnen način sve što mu je profitabilno -
mirno i dostojanstveno preuzeti u svoje ruke.
Mnogi hrvatski domoljubi, još žive u
zabludama, da nam prijeti opasnost od Srbije. Ne, nama
prijeti najveća opasnost od EU, a od Srbije nam može
ponovno zaprijetiti opasnost samo kad se nađemo
zajedno u EU kao paradržavnoj tvorevini bez unutarnjih
granica. Tek tada jednim birokratskim potezom pera
Europske komisije može se formirati Balkanska unija,
ili kako je god drugačije zvali, a da se tome tada
nitko neće moći suprotstaviti. Dok smo izvan EU i dok
smo pod patronatom NATO pakta Hrvatskoj više sa strane
Srbije ne prijeti niti najmanja opasnost. Ali,
objektivno rečeno Hrvatskoj za tako nešto prijeti
opasnost od određenih političkih struktura u samoj
Hrvatskoj, a posebno kad se svi nađemo unutar granica
EU, tad će i same te strukturei tražiti formiranje
Balkanske unije ili slično, (po tajnom nalogu
gospodara europskih prstenova) i uz financijsku
potporu pristašama tog projekta unutar buduće europske
provincije Hrvatske.
Je li bi na pr. država Izrael, da se
kojim slučajem nalazi u Europi, htjela postati čalnica
EU i odreći se svoga suvereniteta. Za njih bi to bilo
nezamislivo. Suverenitet naroda na njegovome
teritoriju je najveća svetinja kojeg svi njegovi
pripadnici beziznimno moraju poštivati, jer
suverenitet je iznad svakog osobnog intetresa, a
nalazi se po okomici pozicioniran između Boga i
naroda. To je svetinja u koju nitko, beziznimno nitko
nema pravo niti dirnuti, a kamoli oduzeti ga svome
vlastitome narodu.
Mile Prpa |