Na spomenutoj konferenciji potpredsjednik Vlade
izjavio je - kako su prenijeli mediji - da je ukupan
broj zaposlenih u javnim poduzećima 50 tisuća, da je u
dvije godine (dakle za sadašnje Vlade) iz javnih
poduzeća otpušteno 4 tisuće ljudi, a najavio je da će
se 2014. godine otpustiti njih još 2 tisuće. Poznato
je također da je sadašnja Vlada u prvom dijelu svoga
mandata upravo u javnim poduzećima vidjela i
najavljivala pokretače gospodarskog oporavka i
investicija, no to se nije ostvarilo. Tek sada na
početku drugoga dijela mandata - kad je više nego
očito da nema povećanja ni proizvodnje ni
zapošljavanja - kritički progovara o radu uprava
javnih poduzeća.
Predsjednik Vlade najavio da se više
neće tolerirati uprave koje ne znaju, ne mogu, te je
time priznao da je Vlada, kojoj je on na čelu,
postavila u uprave javnih poduzeća osobe koje nisu
kompetentne ni stručne za taj posao. Apsurdno je da
je Vlada (makar možda samo verbalno) puno očekivala
od ljudi koji nisu dorasli zahtjevima i potrebama, a
koje je sama postavila na ta odgovorna radna mjesta.
Ne ulazeći u nijanse međustranačkih odnosa i podjela
resora unutar same vladajuće koalicije, više je nego
zabrinjavajuće što predsjednik Vlade tak sada
najavljuje da to "Vlada više neće tolerirati", što
zapravo znači da će nesposobne i nedorasle uprave
još ostati i nastaviti svoje štetno djelovanje, a
možda do smjene tih uprava neće ni doći za ovoga
mandata.
Predsjednik Vlade najavio je na toj
konferenciji također da se više neće tolerirati
uprave koje "neće", tj. koje ne žele raditi na
povećanju proizvodnje i na povećanju zapošljavanja.
To je otkriće ili priznanje upravo zastrašujuće:
upravljanje javnim poduzećima sadašnja Vlada
povjerila je dijelu ljudi koji ne žele dobro,
poboljšanje, napredak. Otkrivajući da dio tih ljudi
u upravama javnih poduzeća zapravo sabotiraju
boljitak, da se ponašaju kao diverzanti koji su
poslani nešto dignuti u zrak ili uništiti,
predsjednik Vlade nije rekao da su ti ljudi makar
tek sada smijenjeni već je poručio da takve uprave
više neće biti tolerirane, što znači da će barem još
neko vrijeme nastaviti svoje razaranje javnih
poduzeća, a time i hrvatskih nacionalnih interesa
odnosno općega dobra.
Otvoreno priznanje predsjednika
Vlade da je sadašnja Vlada u uprave javnih poduzeća
postavljala ljude koji su nestručni, nekompetentni,
nedorasli i, još gore, ljude koji nemaju volju
postupati dobro, truditi se za boljitak, a što znači
da zapravo žele zlo i da su spremni raditi za
slabljenje i razaranje javnih poduzeća jer su ona
ili u vlasništvu države Hrvatske ili pod kontrolom
hrvatskih državnih vlasti, nužno dovodi u pitanje
samu Vladu i njezine stvarne ciljeve. Za takvo
kadroviranje Vlade naprosto nema niti može biti
opravdanja, a nema opravdanja ni da je prvom čovjeku
Vlade tek sada, nakon više od polovine mandata,
došlo do svijesti da su u upravama javnih poduzeća
također i takvi ljudi.
Ili se nameće pitanje: Nije li - što
također nije nemoguće - zapravo stvarni, pravi cilj Vlade gurnuti i Hrvatsku i
njezine građane u što dublje blato? Članovi Vlade dolaze iz političkih stranaka
koje su u mnogočemu nasljednice Komunističke partije, i to očituju, ali nisu,
čini se, ni pokušali slijediti Partiju u stvaranju i protežiranju stvarno
sposobnih ljudi za ključne položaje, već su naslijedili samo praksu
favoriziranja podobnih poslušnika te loše posljedice takvoga kadroviranja nisu
mogle izostati.
Pitanje stvarnih ciljeva sadašnje Vlade
nameće i činjenica da se tek frazira o povećanju proizvodnje i zapošljavanju jer
se smišljeno i ne pokušava učiniti nuždan zaokret. Svim vladama na svijetu
normalno je da promiču i štite svoje nacionalne interese na način da upravo
njihovo političko djelovanje otvara put poslovanju, investiranju njihovih
tvrtka, a hrvatske vlade štite tobožnje slobodno tržište i interese krupnoga
kapitala, ali i zatvorenih interesnih grupa, na očiglednu štetu i hrvatskoga
gospodarstva i hrvatskih građana.
Sve hrvatske vlade od 2000. godine nisu ni pokušale razvijati
hrvatsko gospodarstvo primjereno hrvatskim resursima i komparativnim prednostima
i zato sve više propada poljoprivreda sa svim svojim granama, čak bez obzira na
to što bi samo poljoprivreda, kad bi joj se omogućio razvitak, mogla uzdržavati
barem tri puta toliko stanovništva koliko ga ima Hrvatska. Ni jedna vlada nije
ni pokušala iskoristiti strateški položaj Hrvatske kao pomorske zemlje koja bi
mogla izgraditi intermodalnu prometnu žilu kucavicu važnu za gotovo čitavo
europsko i svjetsko gospodarstvo.
Političari se prave da ne znaju da postoje već izrađeni i
provjereni europski idejni projekti u tom smislu - pa se nameće pitanje: Nije li
ostvarenje takve intermodalne prometne žile kucavice previše dobro za Hrvatsku
pa ga se zbog toga ne želi, jer se zapravo ne želi dobro ni Hrvatskoj ni
hrvatskim građanima? Više je nego jasno da postoje u Hrvatskoj ljudi koji ne
žele dobro Hrvatskoj, ali narodna poslovica kaže: Svaka sila za vremena.
Piše: Ivan Miklenić, Glas koncila
|