- Kako komentirate odluku Stožera da kroz Vukovar na Dan
sjećanja prolazi samo jedna kolona?
Donijeli su dobru odluku koja me
oraspoložila, ali nisam ni sumnjao da će tako i biti.
Vukovar je ipak iznad svega, iznad dnevne politike,
iznad bilo kakvih prijepora. Vjerujem da su shvatili
da nikakav interes, ako se u to kunemo, ne može biti
iznad tisuća žrtava.
- Stožer, međutim, ostaje pri
odluci o negostoljubivosti prema Vladi. Znate li kako
će je manifestirati?
Ne znam Å¡to
to znaÄi, možda će okrenuti leÄ‘a legalno izabranoj
hrvatskoj Vladi i njezinim ministrima koji su svoj
legitimitet dobili na demokratskim izborima. Tko god
odluÄi doći u Vukovar, treba znati da je doÅ¡ao na
sveto tlo i da smjer od bolnice do groblja treba
shvatiti kao hod kroz katedralu.
Na kirbaju se
mogu takve stvari raditi, ali Dan sjećanja traži mir i
dostojanstvo, jer se toga dana sjećamo naših
prijatelja. Dolazak Vlade pokazuje poštovanje prema
žrtvi Vukovara.
- Ako je Vlada prolongirala
uvoÄ‘enje dvojeziÄnosti na Äetiri mjeseca zbog izbora,
je li se moglo priÄekati barem da proÄ‘e Dan sjećanja?
Poslije 18. studenog dolazi Božić,
poslije Božića dolazi Uskrs, poslije Uskrsa je 1.
svibnja pa su godišnji odmori i tako u krug. Nemam
drugog obrazloženja osim ovakvog, jer uvijek bi bilo
nešto. Onda dolaze novi izbori, parlamentarni pa
lokalni, pa novi Dan sjećanja.
- Predstavnici Stožera razlog
neuspjeha razgovora pronašli su u tome što Vlada u
njima vidi politiÄke protivnike poput Karamarka, a ne
partnere. Na Äemu temeljite svoja uvjerenja da je
vukovarsko "ne" ćirilici iskljuÄivo politiÄki
motivirano?
Kada se
formirao Stožer, Tomo Josić uvjeravao me da iza njih
ne stoji nikakva politiÄka opcija, da bi se na
lokalnim izborima, kad su pozvali biraÄe da glasuju za
HDZ, vidjelo da to nije tako. Uostalom, zašto je došlo
do raskola u Stožeru, zašto su neki ljudi istupili? A
da se i ne spominje potpirivanje strasti najjaÄe
opozicijske stranke: oni koji su donijeli sporni zakon
sad peru ruke od njega.
Osim toga, ja sam iz Vukovara i u stalnom sam kontaktu
s predstavnicima vukovarske braniteljske populacije,
pa tako tijekom razgovora dobivam informacije o
stalnim susretima predstavnika Stožera s Älanovima
jedne politiÄke stranke. To dovoljno govori o
neovisnosti i autentiÄnosti Stožera.
- Ne vjerujete Å¡efovima braniteljskih udruga kad
kažu da njima nitko ne može manipulirati i da će biti
zahvalni bilo kojoj opciji koja bude poduprla njihove
zahtjeve?
Da se
razumijemo, oni imaju potporu i ove vlade. Sjetimo se
kad su nekoliko godina unazad mirovine Å¡aptom pale,
tada su pale i sve pobune i svi prosvjedi, jer su
predstavnici branitelja "shvatili u kojoj se situaciji
Hrvatska nalazi".
Sada, kad ova
"crvena komunistiÄka i nenarodna vlada", kako neki
vole reći, zaštićuje primanja do 5'000 kuna, primanja
stopostotnih invalida i djece poginulih branitelja,
sad se prijeti izgredima i meni osobno, kao da nismo
ovisnici o proraÄunu, kao da im ja smanjujem mirovinu.
Meni se prijeti, koji sam prošle godine Izmjenom i
dopunom zakona praktiÄki probio proraÄun i nitko iz
Vlade mi ništa nije prigovorio. Što je ova vlada
uÄinila protiv branitelja? Samo jedan argument i
spreman sam podnijeti sve konzekvencije.
- Koliko je, iz vaše perspektive,
protivnika ćirilice u Vukovaru, a koliko onih kojima
dvojeziÄnost ne smeta?
Vukovarci bi ponajprije htjeli raditi.
Proživjeli su dosta zla od 1991., i ovdje nije kljuÄno
pitanje ćirilica već ono što predstavlja. Hoćemo
procesuirati ratne zloÄine, hoćemo pronaći joÅ¡ 40
ljudi s OvÄare, želimo pronaći sve nestale osobe,
hoćemo znati gdje su minska polja.
- Možete li se složiti da
procesuiranje zloÄina ide izuzetno sporo?
Prošle su 22 godine, predugo nema
pravde i tu su branitelji s pravom ogorÄeni,
ukljuÄujući i mene. Godine prolaze, sve je teže
pronaći svjedoke, ljudi umiru, a da ih zaslužena kazna
ipak nije stigla.
- Istodobno, pravna država po
pitanju dvojeziÄnih ploÄa reagira promptno.
Ne prihvaćam takvu ocjenu. Stajalište
Vlade i moje osobno bilo je od poÄetka da te ploÄe idu
na državne institucije, a dalje sukladno realitetu,
vremenu i kad se steknu uvjeti. Međutim, neki dan je
istupio Srđan Milaković, mladi jastreb iz SDSS-a, koji
traži potpuno ispunjavanje zakona. Mislim da je u
stvari tek sada doÅ¡ao trenutak da se aktivira Äl. 8
Ustavnog zakona i Äl 16. Ustava o kojima branitelji
govore. Sad se vidi da Vlada ništa ne forsira nego da
poštuje onaj dio zakona koji govori o postupnosti, o
uvoÄ‘enju dvojeziÄnosti u razumnom roku. MeÄ‘utim, u
Vukovaru nije dužnost branitelja da radikaliziraju
scenu nego da je pacificiraju, da pomognu stvoriti
prikladnu gospodarsku klimu, da smire situaciju i
uÄine je pogodnom za investiranje.
- Strahuje li Vlada od najavljenog
referenduma?
Ako Ustavni sud ocijeni ustavnim
raspisivanje referenduma o ovom pitanju, onda je
referendum legalno i legitimno sredstvo borbe.
- Smeta li vama osobno ćirilica u
Vukovaru?
Na državnim institucijama mi sasvim
sigurno ne bi smetala. Osobno, imao bih problem samo
sa žutom tablom na ulazu u grad, jer još uvijek snažno
evocira vukovarsku traumu. Ne bih Äak ni s tim imao
problem kad bih kod vukovarskih Srba prepoznao
spremnost da se suoÄe sa ratnom proÅ¡lošću: da napokon
poÄnemo dobivati informacije o mjestima grobnica, o
poÄiniteljima ratnih zloÄina, o mjestima minskih
polja. Ukratko, kada bih prepoznao elementarnu
graÄ‘ansku i politiÄku lojalnost Republici Hrvatskoj.
Ja, recimo, želim da i Srbi navijaju za hrvatsku
nogometnu reprezentaciju. Kad se to dogodi, onda
možemo reći da je mirna reintegracija uspjela.
- Kako ste se osjećali kad su vas,
uoÄi razgovora premijera i Stožera, doÄekali zvižduci
u rodnom gradu?
Grozno. Bilo mi je teško. Nisam uspio
pogledom obuhvatiti te ljude, nisam vidio tko su, ali
poslije su me zvali neki prijatelji i rekli: "Fred, to
su isti oni koji plaze po tebi u Ministarstvu". Ali
ako je to demokracija, onda OK, prihvaćam.
- Nakon što ste skupa prošli
strahote logora, vi i vaš prijatelj Tomislav Josić
našli ste se "s dvije strane barikade". Kako ste
primili njegov zahtjev za vašom ostavkom?
Bili smo prijatelji otprije rata, za
vrijeme rata, u logoru i poslije logora. Rekao sam mu
neki dan: "Tomo, sve je to dio politiÄkog folklora,
ali onaj dio s mojom ostavkom mogao si dati nekom
drugom da proÄita". TeÅ¡ko mi je palo, ali ja to gledam
kao da jedan od nas navija za Dinamo, a drugi za
Hajduk, Å¡to ne znaÄi da ćemo se pobosti noževima kad
se vidimo na ulici.
- Više puta rekli ste kako se
lomite kao Vukovarac, branitelj i Älan Vlade, ali
možete li se složiti da ste u konaÄnici ipak nastupili
kao ministar?
Prevagnula je Äast i prisega koju sam
dao u Saboru, gdje piše da je iznad Sabora samo Bog.
Bio bih zadnji šljam da sam prisegnuo kako ću štititi
zakone, sve dok ne dođe neki zakon koji se meni ne
sviđa pa ga ja ne bih primjenjivao.
- Susrećete li i vi, poput mnogih
Vukovaraca, ljude koji su vam nanijeli zlo u ratu i
poslije u logoru?
Susrećem
neke ljude koji su bili u vojsci SAO Krajine, ali to
sam s njima raÅ¡Äistio prije 15 godina kad sam rekao da
nikad nećemo biti dobri kao što smo nekad bili, ali da
se možemo pozdravljati bez problema. Osim s onima koji
su okrvavili ruke. Rat je rat, ali OvÄara je
neobjašnjiva i neoprostiva.
- Zašto je premijer Milanović nakon
mjeseci ignoriranja u konaÄnici sa Stožerom sjeo za stol?
To je želio od prvog trenutka. Prvi
sastanak koji sam dogovorio trebao je biti samo s
Josićem, međutim, oni su odbili, jer "će ga Fred i
Milanović preveslati", kao da je Josić trebao nešto
potpisati. Onda sam dogovorio da dođu trojica, pa su i
to odbili. Da je premijer imao imalo taštine, ti se
razgovori nikad ne bi dogodili. Naime, da meni netko
napiÅ¡e pismo "PoÅ¡tovani gospodine predsjedniÄe Vlade",
a da "gospodine" stavi u zagradu, ne znam kako bih
reagirao. Sanaderu to nikad ne bi napravili. Pa ipak,
premijer Milanović došao je u Vukovar "na noge"
neformalnoj skupini građana. To ni Petar Čobanković ne
bi napravio za svog mandata, nego bi na njegov mig svi
oni dotrÄali u Zagreb.
Autor: Renata Rašović
VeÄernji list |