Godinama, desetljećima, mjesecima i opet najnovijim
danima kroz koje prolazimo s vječnim slovom U na
leđima, odjekuje njihov istinski pakleni govor mržnje
protiv svakog glasa koji se ne oglasi apatridski, nego
rodoljubno. To je najstrašniji grijeh kojega možeš
učiniti, u koliko već nisi samim rođenjem kao Hrvat.
Proroke
nitko ne voli. Nikada ne znaš što su pogodili. Ali
sinovi Oca Zla znaju što on od njih očekuje pa to i
prorokuju uz njegovu podršku: Imat ćete pakao! kazao
je sin toga oca. Kao da ga nismo imali dugo
dvadeseto stoljeće, pa opet u godinama kad se
urušilo povjerenje u oslabljenu svijest o potrebi
snažnih osobnosti, Šenoa bi rekao značajeva, koji bi
trebali voditi ovu Hrvatsku , uskrsnulu nakon
tolikih stoljeća.
Stalno je naša tiha većina u sakralnoj šutnji, većina hrvatskoga naroda u
kojoj nema gotovo ni jedne obitelji koja nije dala krvarinu, ili u onom
kraljevstvu brektavih primitivaca, batinaša i žandara od 1918. do 1941. godine,
ili za vrijeme II. svjetskoga rata ili poslije toga sve do slavne Devedesete.
Sve to dugo vrijeme branili smo se u zatvorima, bjegovima preko granica,
šutnjama koje su uvijek bile sumnjive domaćim drugovima dobermanima,
neandertalcima, ali i špiclima koji su obrazovali svoje lice ne u Fažani,
Kumrovcu ili Pančevu, nego u dalekim i skupim destinacijama Pariza, Yela ili
Oxforda. To su im plaćali iz državnoga portfelja njihovi tate, odjeveni u
šinjele UDBE, KOSA, VOJNIH LICA. Oni su usavršili podli govor mržnje i postali
rafinirani u artizmu da znaju svaku činjenicu obrnuti na glavu, od krvnika
načiniti žrtvu i obratno, od branitelja hosovca pravoga ustašu, od mudroga
akademika glupana, od dobroga književnika kao što je bio Ranko Marinković
isprdanoga senilca kojega će prije smrti poniziti, onda slavno pokopati i dati
naziv "Kiklop" po njegovoj knjizi jedinstvenoj nagradi u pisanoj riječi. Lukavo
se atribuira da je to nagrada za najprodavaniju knjigu! Tako je moguće najgorem
mogućem ološu, nepismenom i prostačkom, dodijeliti ovo ordenje, dok se jadni
R.M. okreće u grobu.
Bitno je da se živi u inverziji u
kojoj nema više pravih vrijednosti jer su ONI, kako
je istakao mili prištavi junak koji ih predvodi i
koji se diči prostaklukom, ponižavanjem
neistomišljenika, proglasili da su samo njihove
misli i djela prave ljudske vrijednosti. Oni imaju
"tezulju" da izmjere tvoju podlu domoljubnu misao,
da te seciraju kao nekada (samo te ne mogu ovaj puta
spremiti u Hudu jamu ili Goli otok), da odrede
poznatoga dobermana iskrivljena lica od mržnje i
zlobe, kako treba ustati u Hrvatskom državnom saboru
(iako više nije DRŽAVNI!), kako pretvarati svaki dan
u dogovoreni pakleni lažomor, graktati, urlati i
bijes svoj sakupljen u bijeloj pjeni u kutovima
usana, podkrijepititi "dokazima". Doberman je glavni
igrač u crvenom jatu, pa kad se pričini da bi mogao
nastati mir, on skače i počinje pripremljenu tiradu,
punu uvrjeda i bezobraština. Ima on stila i
iskustva, to mu je u genima, bio je i tatica takav
igrač, pa onda se vještina umnožila. On je u pogonu
odavna, sjedi u vlaku koji je opisao Louis
-Ferdinand Celine, u djelu "Putovanje na kraj noći",
koji je bio zgranut nad samim životom i smatrao ga
nevrijednim, bezrazložnim, jer ništa osim mesa u
trbuhu ne postoji.
Nije na odmet da se poslije javi u
dječje "aljinice" odjevena Mare koja je promijenila
ime, da sakrije podrijetlo, ali nikako ne može
suzdržati mržnju na Domoljube, mržnju koja se tko
zna zašto toliko probija iz očiju sakrivenih iza
golemih šišaka. Kad umukne lavež dobermana,
nastavlja se kevkanje plavokose kreštalice i svi smo
proglašeni masonima, jer i premijer ima u programu
sliku piramide. Da nije tragično, bilo bi smiješno.
A kad i Maru malo uspore, nastupa Golem, silan i
nenadmašan u junačkom kombiniranju. I dok doberman
sikće i laje, našijenci domoljubni spojeni nekakvim
mostom, uglavnom mirno sjede, ponekad odgovaraju
kako je to eto neprimjereno, a nitko ne iznosi niti
jednu jedincatu činjenicu, ili vrlo rijetko. A
činjenice su toliko nagomilane da izlaze kroz
prozore svih novina, TV-kuća, arhiva, muzeja,
kazališta, knjiga.
Nesretan je narod koji ne silazi s
Križnoga puta. Uvijek neki novi skribandi, novinari
ili pak političari oslovljavaju većinu hrvatskoga
naroda raznim epitetima koji su sublimirani govor
mržnje: dileri, štakori, jebivjetri, nitkovi,
lopuže, svežderi, hohštapleri, prikaze idiota,
mamlazi, bagaža, marva, strašno lice ništavila,
ustaše (ovo je postala notorna odrednica za svakoga
tko je ikada izjavio da je Hrvat i voli svoju
Domovinu), zapišani, beznačajni iz Špičkovine, HDZ
ima zadah propadanja, ubojice slave na Bleiburgu
propalu NDH, odlaziti treba u Tezno gdje ima žrtava,
iako nisu sve nevine, samo im sud nije imao vremena
odrediti kaznu, slava "umetniku" koji se pomokrio
ured bijela dana pred Markovom crkvom, budući
ministar branitelja Fred Matić i proslavljena poruka
da on ne može naći dovoljno WC papira u Hrvatskoj
kojim bi obrisao ono što govori nadbiskup Bozanić, a
ime za sve neistomišljenike - fašisti, postao je
najčešći pogrdni izraz čiste mržnje, itd.itd.
Već je
notorno podsjećati na govor mržnje koje partijski
drugari njeguju od davne 1945. pa i u naše vrijeme:
hrvatski narod gaji ustašku zmiju u srcu, izvršio je
agresiju na BiH, nosi ustaške kape, odijeva se u
crno, rezali smo glave srpskim borcima, davili
banjalučke bebe, trebalo bi nas pregaziti kamionom,
prijetili smo bocama za plin, izazivamo kaos i
ugrožavamo srpsku i druge manjine, koljački pozivamo
na linč, lažni invalidi u Savskoj 66, .itd.
Prijave i uhićenja hrvatskih branitelja su znak "pravednosti" hrvatskoga
političkoga vrha i sudstva: uhititi Purdu i Marića, ovoga posljednjega držati u
zatvoru u Srbiji, uništavati ga u bolesti, razbiti lubanju Darku Paičiću i
njegovu smrt prikazati kao posljedicu pijanstva, udarcima rastjeravati
branitelje Vukovara koji ne žele ćirilicu, nasrnuti u crkvu Sv. Marka s
policijskim snagama, branitelje nazivati divljim hordama s lažnim štakama,
izudarati dr. Ružicu Čavar i slomiti joj ruku, a nikoga ne kazniti, pretući
bračni par Mrkoci jer su povjesničari, provaljivati u stanove s namjerom
fizičkoga ozljeđivanja akademika i drugih članova HNES-a, pozivati časne ljude
na čelu HNES-a na policijska saslušanja, izjaviti da naši branitelji glume PTSP
jer ga nemaju srbijanski četnički ubojice, hvaliti u umjetnosti pohotnike,
kradljivce i psovače među javnim djelatnicima, zadaća je tzv. ljevice;
izrugivati se našim iseljenicima, pljuvati na njihove korijene i zasluge u
Domovinskome ratu, govoriti o "smradu branitelja", nagraditi i financirati tzv.
"umetnika" koji pred publikom satima sjedi gol na dječjem konjiću, a ujedno je
član raznih vijeća koja sama sebi dodjeljuju novac iz državnoga proračuna. Sve
to nije govor mržnje.
Sve i puno više od toga trpimo već
čitavo stoljeće, a posljednje četiri godine
neizdrživo agresivno. Sve to predvode oni kojima čim
zagrebeš pod kožu, naletiš na taticu komitetliju
(ili je dotični sada pedesetogodišnjak sam u toj
ulozi stekao privilegije i onomad i danas),
zvjezdastu oficirčinu, komandanta kakva logora kao
npr. Golog otoka, Stare Gradiške, Lepoglave, Zenice
ili ispitivača u Petrinjskoj, udbovaca, jamara i
krvnika, naručenih ubojica kojima se danas sudi u
europskim sudištima, kojima smeta svaki spomen na
njihova zlodjela.
Golema krava muzara uginula je kao Jugoslavija, ali oni su našu
Domovinu, Hrvatsku državu, pretvorili u novu strpljivu i samozatajnu,
zaboravljivu novu kravu muzaru koja milijardama plaća razne udruge koje su
proforma "nevladine". Čim se spomenu polja smrti koja su zasijali članovi iste
te partije, njihov internacionalizam i demokracija, diljem, uzduž i poprijeko
ove prezrene zemlje Hrvatske, pa i one susjedne, i na koncu po cijelom pojasu
oko globusa, skaču na stražnje noge i trpaju te u ladicu - fašist. Oni su sada u
svojim potomcima nastavili biti samouvjereni drski i prostački, uznositi
globalisti, nadnacionalni, internacionalni mundijalizatori, Europejci!!!
Sada kad već odavno žive u otetim stanovima tih tako trenutno
živih ustaša i inih fašista, kad su uzurpirali sve javne službe i medije,
zavladali teritorijem, manijakalno jurišaju na sve one koji se usuđuju spomenuti
svoje hrvatsko podrijetlo i povijesnu istinu. Izobličeni u licima, s pjenom
bijesnih pasa na ustima, nasrću na sve i svakoga koji bi trebali formirati vladu
jer u "Srpskom Memorandumu II" imaju izričitu zadaću, ti zagovornici REGIONA,
uništiti pokušaje uspostave nove vlade, razoriti sigurnost u zemlji, otvoriti
utjecaj kadrova koji su bili i ostali dijelovi raznih "hobotnica". Čitav sadržaj
"Memoranduma II" s naputcima objavljen je javno i svima je dostupan.
Čudesno se poklapaju djelatnosti tzv. demokrata i antifašista sa
sadržajem ovoga kobnoga i prijetećega dokumenta. Posebni je akcent u toj
sablasnoj brošuri podsjećanje da treba neprekidno držati u vlasti, pa makar i
imaginarnoj, kao srbijanskog prostora Slavoniju i Vukovar, kao i uloge raznih
pupavaca. Osigurali su da u Vukovaru 70 % policije sačinjavaju bivši četnici, a
te podatke imaju sada opet progonjeni članovi Stožera za obranu Vukovara. Ta
strahotna činjenica da krvnici nose oružje u Gradu Mučeniku, a oduzimaju ga
braniteljima, da se žrtve mučenja i silovanja moraju susretati na ulicama sa
svojim mučiteljima, to je najčišći govor mržnje i izdaje proteklih vlada. Ali
onaj uzvik pomahnitaloga gubitnika u izbornoj noći: MI ILI ONI! ostvaruje se na
razne načine pa i drugim uzvikom IMAT ĆETE PAKAO! i zaista ga imamo.
Regimenta sinova zla nastupa protiv
nove vlade, pojedinih ministara (Crnoja,
Hasanbegović, Šuster.) a obvezno je prizorište Sabor
kao i Trg sv. Marka na kojem nekoliko desetaka
izbezumljenih džabalebaroša juriša i s uperenim
kamerama unosi se u lice hrabrom i dostojanstvenom
ministru kulture. On je dirnuo u njihov
besposlenički način života, ne psuje, ne viče, ne
opija se i ne ruši stolove u pijanstvu, ne uzima
tuđe, brani hrvatsko opće dobro. Oni donose pod
njegove prozore mrtvački sanduk ne bili ga uplašili,
ili bar njegovu malu djecu.
U isto vrijeme premlaćuju naši komšije
hrvatske mladiće u Vukovaru, optužuju branitelje, vode protiv njih sudske
procese, nagrađuju siledžije iz tzv. policije, siju strah. To je cilj: sijati
strah! Svaki dan mi moramo očekivati novi pogrom! Njihov je zadatak ostvariti
totalitarni režim koji uvijek počiva na strahu! Pri tome treba lagati da žrtve
siju strah! Oni misle da je došao čas KONAČNOGA RJEŠENJA. To su mislili i vođe
Trećega Reicha na sastanku u Salzburgu onomad.
Eh, gdje su ona Titova vremena kad je samo u Staroj Gradiški odležalo 31'204
politička zatvorenika! Da im je ikako vratiti ta divna vremena veseloga
diktatora! Nekadašnji tamničari imaju "dečicu" koja nas vode, prijete nam,
pljuju i ponižavaju, lažu. LAŽ je u korijenu svih njihovih postupaka, laž je
opačina na kojoj počiva njihova doktrina antifašističke demokracije i potpune
slobode koja ide na štetu drugome. Tu je i neutaživa taština i praznina u dušama
o kojima je govorio nadahnuto i proročki Vlado Gotovac onoga kobnoga dana pred
Vojnom upravom. Prognozirao je NJIHOVU smrt u praznini i pustoši vlastita bića.
Sobom nose smrt kulture i civilizacije i kulturu smrti i mržnje.
Prof. Nevenka Nekić, Narod.hr
|