Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

NEMIRNI DUH ARMENSKOGA DOMOLJUBA     (18.12.2013.)

Moje ime - borba, moj konac - pobjeda!

(Garegin Ter-Arutjunjan)


Armenski narod od pamtivijeka je bio u stalnoj borbi za samoodržanje i uspostavu svoje države, imajući prečesto za neprijatelje sile i vojske mnogo veće i jače od svojih. To je i bilo razlogom da su na oltar armenske slobode položene nebrojene žrtve. Najzaslužnije domoljube narod je očuvao u svojem sjećanju i štovanju. Mnogi su narodni vođe, zaslužnici te junaci bili ili ostali bezimeni. O njima u nedavnoj prošlosti nisu pisali. Spomenut ćemo jednoga od takvih armenskih domoljuba koji je cijeli svoj život posvetio borbi za uspostavu samostalnosti svoje domovine - Armenije.

Garegin Ter-Arutjunjan


Garegin Ter-Arutjunjan (1886. - 1955.), armenski je vojskovođa, državnik te publicist. Rodio se je u obitelji svećenika 1. sječnja 1886. god. u selu Kznut Nahičevanskoga kotara Ruskoga imperija. Osnovnu rusku školu završio je u Nahičevanu, a gimnaziju u Tiflisu. Upisao se je na Pravni fakultet Sankt- Peterburgskoga sveučilišta. Nakon dvije godine izobrazbe, unatoč izvrsnim uspjesima, napušta Sveučilište u Sankt Peterburgu te se posvećuje služenju idealima nacionalno-oslobodilačkoga pokreta. Godine 1904. stupa u redove Armenske revolucionarne federacije Dašnakcutjun koja se je borila protiv turskih okupatora.

U Salmasu (Iran) studira na vojnom učilištu, a kasnije završava časničku školu Dmitrija Nikolova u Sofiji, dobivši čin potporučnika bugarske vojske. U organizaciji Dašnakcutjun prima stranački pseudonim Nžde što znači armenski - skitnica. Sudjeluje u iranskoj revoluciji (1905. - 1911.) i Prvom balkanskom ratu (1914. - 1918.) protiv Turske. Odlikovan je medaljama i ordenima uključujući nagrade Bugarske i Grčke.


Godine 1918. - 1921. u Zakavkazju se bori za samostalnu Armeniju protiv turskih, azerbajdžanskih postrojba te Crvene armije. Glavni je cilj bio uspostava armenske države na njezinom povijesnom i etničkom području. 25. prosinca 1925. god., na kongresu koji je održavan u Tatevskom samostanu na oslobođenim područjima Zangezura (Sjunika) proglašuje Autonomnu Sjuniksku republiku. Stječe stari armenski naslov - sparapet (vrhovnik). Kasnije, 27. travnja 1921. god. sudjeluje u utemeljivanju Republike Gorska Armenija - Republika Armenija. Garegin Ter-Arutjunjan postaje prvi predsjednik vlade (što je poslije prepustio Simonu Vracjanu), vojni ministar te ministar vanjskih poslova, zatim ponovno vojni ministar.


Nakom pada Republike Armenije Garegin Nžde emigrira zajedno s dašnacima (dašnaci - dragovoljci u postrojbama dašnacke vojske, članovi stranke Dašnakacutjun) u Bugarsku gdje stječe bugarsko državljanstvo. Ljeti 1933. god. odlazi u SAD. U SAD-u je počeo formirati mladežnu organizaciju Dašnakacutjun (Federacija armenske mladeži). Godine 1937. prekinuo je odnose s Dašnakacutjunom i preselio se je u Njemačku gdje se je pridružio nacističkomu pokretu, dobivši čin generala. Zajedno s Drastamatom Kananjanom (nadimak - Dro) formiraju od pretežno aremenskih ratnih zarobljenika postrojbe za "oslobođenje" Kavkaza od sovjetskoga gospodstva".


Godine 1944. uhitila ga je u Sofiji sovjetska protuobavještajna organizacija Smerš i prebačen je u Moskvu. 24. travnja 1948. god. osuđen je na 25 godina zatvora. Umro je 21. prosinca 1955. god. u zatvoru grada Vladimir. Jezikoslovac Vardan Arakeljan 1983. god. premješta posmrtne ostatke G. Ter-Arutjunjana u Armeniju. Pokopan je u podnožju planine Hustup u Sjuniku (Kapan). Dio praha čuva se u samostanu Spitakavor. U čast Garegina Ter-Arutjunjana nazvani su trg i metropostaja u glavnom gradu Armenije Erevanu.


Garegin Ter-Arutjunjan je napisao sljedeća djela: Borba djece protiv otaca (1927.); Sedam zavjeta mojim suborcima; Vlastiti životopis; Etnovjera; Narod koji ispovijeda hrabrost-arijanstva; Moj kredo; Otvorena pisma armenskim intelektualcima.


Garegin Ter-Arutjunjan je autor sljedećih domoljubnih izreka:


- Najsvetije djelo duha je domovina.


- Nikada i nigdje bez duhovne domovine.


- Domovina živi domoljubljem i umire zbog njegove odsutnosti. Naš je narod bez domoljublja isto što je tijelo bez duše.


- Domovinu treba voljeti neovisno o političkom režimu te našim političkim uvjerenjima.


- Samo narodi koji su sposobni na duševne potrese imaju snage za obnavljanje. Duševno su bolesni narodi koji su nezadovoljni svojom domovinom.


- Odgoj branitelja domovine je osnova našega spasenja.


- Materinska zemlja jednoga naroda ne može postati vječna domovina drugoga.


- Za narod koji je ostao bez domovine najveći i sveti cilj je preporod domovine.


- Zemlja je zemljopisni oklop domovine. Domovina je duh naroda koji obrađuje ovu zemlju, njegovu kulturu.


- Poginuti za domovinu je domoljublje.


- Jedan za drugim idu domoljublje i čovjekoljublje. Samo nacionalist može ljubiti i čovječanstvo.


- Ubiti povijest naroda, pokoriti duhovnu domovinu naroda - premašuje lljudsku snagu.


- Nema većega oskvrnuća negoli zlonamjerno iskrivljivanje povijesti vlastitoga naroda.


- Nacije su najviše stradale i stradat će zbog svojih rulja.


- Ako kultura nije nacionalna - nije kultura, ako nacija nije kulturna - to nije nacija.


- Nacionalna literatura je naše duhovno more u koje utječu rijeke rodovske duše.


- Oduvijek su Armenci i kršćanstvo činili jednu cjelinu. Njihova je sudbina slična.


- Pobjeđuje uvijek onaj, tko je već pobijedio sebe, tj. pobijedio je u sebi strah od smrti.


- Osoba je ćudoredno beznačajna kada joj ne dostaje osjećaj narodnoga ponosa.


- Sudbinu naroda tražite na dlanovima matere.


Autor: Artur R. Bagdasarov

Izvor: www.hkv.hr

 

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch