Tportal.hr. piše u rubrici 'Kultura' na Staru godinu 2010.:

"Sueddeutsche Zeitung objavio je svoj izbor osam ljudi koji su se 2010. godine u svijetu zauzeli za mir, a u društvu najvećih svjetskih mirotvoraca je i hrvatski izdavač i pisac Nenad Popović.. "

Evo što, između ostalog stoji u obrazloženju tog izbora:

"Već dva desetljeća Nenad Popović potiče i objavljuje mlade autore post-jugoslavenske generacije iskorijenjene ratom. Brine da njegovi i mnogi drugi autori s Balkana budu prevođeni, čitani i postanu poznati (kao, primjerice Nogo, Đogo, Bečković .nap. a.). Ove godine Popovićevo izdavačko poduzeće podiglo je na cijelom Balkanu prašinu knjigom autorice Snježane Kordić. U djelu 'Jezik i nacionalizam', lingvistica obrazovana u Zagrebu i Münsteru dolazi do zaključka da južnoslavenski narodi-Srbi, Hrvati, Bosanci i Crnogorci-imaju zajednički standardni jezik. Knjiga je bila šamar u lice nacionalistima, koji sada nakon državne samostalnosti pokušavaju pokopati srpsko-hrvatski, koji je lingua franca(?) regije, i izumiti novi jezik(???)", sic!

Prema takvoj Kordić-Popović-njemačkoj 'logici' svi oni koji govore hrvatskim jezikom su hrvatski nacionalisti pa bi se trebalo vratiti srpsko-hrvatskom (nepostojećem, nap. a.) jeziku jer to je 'lingua franca' cijele regije!

Tu vijest o Popovićevu priznanju s ponosom je prenijela HRT i to prvog dana Nove godine, 2011., dakle nacionalna televizija koja bi trebala biti i hrvatska i nacionalna. Ovim činom je pokazala da nije ni jedno ni drugo jer i Snježana Kordić kao i njen mentor Nenad Popović očito negiraju postojanje hrvatskog jezika iako je taj jezik 'priznat' i od EU-e kao budući, punopravni jezik u europskom parlamentu!

A sad evo nešto o 'mirotvorcu' Nenadu Popoviću što sasvim dovoljno govori o njegovu izrazito šovinističkom stavu glede hrvatskog jezika:

Dana 29. siječnja 2005. godine na švicarskom radiju DRS2 u devet sati bila je emitirana emisija pod naslovom "Heikle Nachbarschaft zwischen Kroatien und Serbien."

U tijeku emisije DRS2 se "trudi" ravnopravno zastupati mišljenja 'Hrvata i Srba'. Tako o raznim temama govore naizmjence od DRS2 izabrani predstavnici obaju naroda, pa i o (hrvatskom) jeziku. Dakle, Hrvatska je bila zastupljena zagrebačkim nakladnikom i publicistom, Nenadom Popovićem, kojega švicarski radio predstavlja Hrvatom, a Srbija profesorom Vojinom Dimitrijevićem. Dva nepatvorena Srbina su se tijekom emisije vrlo brzo složila a što bi drugo nego da hrvatski jezik uopće i ne postoji.

Hrvatski nakladnik i publicist Nenad Popović iz Zagreba otvoreno se sprda-izruguje s hrvatskim jezikom i smatra ga jedino korisnim za njegov izdavački biznis, jer se tako mogu po drugi put tiskati i prodavati iste knjige. Njemu sučelice profesor ('čestiti četnik', nap. a.) Vojin Dimitrijević naziva Hrvate 'jezičnim turistima' i o hrvatskom jeziku govori kao o navodnom (sogennante Sprache), dakle nepostojećem jeziku. Šovinistička mržnja beogradskog profesora Voje Dimitrijevića, poput one Voje Šešelja, prema Hrvatima nije se mogla skriti ni u njemačkom prijevodu njegovih izjava s engleskog.

S druge strane Nenad Popović između ostalih neprimjerenih izričaja izgovorenih tijekom emisije hrvatski jezik naziva jezikom smrti, "NAZI"-jezikom (nacističkim?) ili jezikom izgubljenih i opominje Hrvatsku i njene građane da ne mogu opstati kao država bez Srbije. Uistinu, bilo je to neugodno samo i slušati, i to na jednom švicarskom radiju u zemlji francusko-njemačko-talijanskog jezičnog govornog područja, zajednice triju naroda koji se uzajamno poštuju i ponose svojom višestoljetnom, kulturološkom tradicijom (sve navedeno dobio sam mail-om od jednog prijatelja iz Švicarske koji je na radiju pratio cijeli ovaj neprimjereni 'dijalog', nap. a.).

Hrvatski jezik jedan je od stupova državnog suvereniteta, sveta stečevina hrvatskog naroda i kamen-temeljac njegovog opstanka; stoga se prisjetimo kako je za razliku od Nenada Popovića o svom, hrvatskom jeziku pjevao Petar Preradović, pravi hrvatski domoljub pravoslavne vjere:

Ljub' si, rode, jezik iznad svega,

U njem živi, umiri za njega!

Po njemu si sve što jesi... ...

Bez njega si bez imena,

Bez djedova, bez unuka.

U prošasti sjena puka,

Ubuduće niti sjena..

(Petar Preradović)

damir kalafatić