Ovo što se posljednjih dana kod nas događa organizirani je pokušaj udara na ostatke suvereniteta hrvatske države, a koji su još jedina preostala prepreka za stvaranje nekakvih novih balkanskih asocijacija. Udar je to od snaga neojugoslavenske desnice, a koja se u javnosti voli prikazivati kao "hrvatska ljevica" naravno, sustavno potpomaganih od dobro nam poznatih krugova iz inozemstva.

Aferom oko crnih fondova u HDZ-u želi se preusmjeriti pažnja javnosti od stvarnih aktera velike pljačke hrvatske države, koja se posebno intenzivno odvija posljednjih deset godina, na teren nečega što je manje - više prisutno u svim parlamentarnim strankama u RH. Kao da su nekoliko milijuna eura usporedivi sa miljardama koje su pokradene od "pedesetak nedodirljivih", kako je to točno Damir Polančec izjavio prije nego su ga preuzeli odvjetnici koji predstavljaju, štite i zastupaju upravo tih "pedesetak nedodirljivih", tu neojugoslavensku desnicu koja u Hrvatskoj nadzire sav relevantan kapital, a preko njega pravosudnu, medijsku i političku scenu.

Odjedanput je važniji crni "trinkgeld" u stranačkoj kasi HDZ-a od silnih milijuna koje su tipovi poput Sanadera, Mačeka, Barišića, ali i Linića, Jakovčića, Crkvenca, Čačića, Ferenčaka. za kojekakve poslovne usluge preusmjeravali u privatne džepove ili pak od afere Hypo, privatizacije banaka, velikih poduzeća. prodaje INA-e, Plive, telekomunikacija, subvencioniranja Todorića i raznih "Todorića".

Glavni akteri u tim, za hrvatsku državu veleizdajničkim radnjama, ostaju i dalje zaštićeni u sjeni ovih prenapuhanih zbivanja, a pažnja represivnog aparata i cjelokupne javnosti preusmjerava se na one najsitnije igrače koji služe za zadovojavanje statistike - jer nešto se ipak radi!?

Za sve zlo u Hrvatskoj je kriv Franjo Tuđman i sveprisutni hrvatski "nacionalizam" po kojem se slobodno pljuje, kriminalizira ga se samo zato da i dalje ostane na razini političke apstrakcije, neorganiziran, penetriran raznim prodanim dušama. Glavni razlog zašto je to tako jest činjenica da hrvatski suverenisti, iako daleko najbrojniji, nemaju ni minimalno uporište u krugovima koji drže HRVATSKI kapital. On je najvećim dijelom u rukama "tehnomenađerskih" snaga bivše države odnosno ljudi Ante Markovića, Josipa Manolića, zapravo neojugoslavenske desnice.

Hrvatski domoljubi, prije svega hrvatski dragovoljci i branitelji, jedina su nekompromitirana snaga koja konačno treba postati svjesna da, zbog svoje pasivnosti, snosi suodgovornost za pljačku države koju su oni svojim životima i zdravljem stvarali, branili i obranili. Ako ni zbog čega drugog oni zbog svoje djece trebaju organizirano posložiti stvari u hrvatskoj državi na svoje mjesto, vlast onima koji vole Hrvatsku i zalažu se za njezin napredak, u zatvor sve one koji su se nepošteno i neprimjereno okoristili o nju. Branitelji moraju iskoristiti ono što dokazano imaju, a to je hrabrost te otvoreno kazati tko je tko u Hrvatskoj.

Za takvo što je naravno potreban i novac kojeg nemamo. Zato je po mojem mišljenju nužno odabrati najkraći i najbezbolniji put a taj bi bio - masovni ulazak u najjaću i najbolje organiziranu stranku u Hrvatskoj - HDZ, koja je jedina u procesu čišćenja svojih redova od lopova. HDZ treba primorati da dozvoli osnivanje braniteljskog krila stranke, a to će ujedno biti korektiv i jamstvo kako će u njoj prevladati prije svega domoljublje, kompetentnost i spremnost na žrtvu za Hrvatsku.

Svi ovi medijski "salonski ljevičari", a u stvarnosti neojugoslavenski desničari i sluge krupnog svjetskog i domaćeg kapitala, poput Puhovskog, Rimca, Grubiše, novinara tipa Butkovića, Tomića, Mijića, Dežulovića ili onih poput "velikog hrvatskog emigranta" Mudrinića koji je Feral Tribune prebacio na T-portal, su obični neznalice i budaletine ili pak teški i pokvareni demagozi za politički plitke mozgove Hrvata kojih u, još uvijek koliko - toliko našoj, državi na žalost ima u izobilju.

Dobronamjernim političarima, a koji bi se morali u bavljenju politikom rukovoditi, prije svega, istančanim osjećajem nacionalne odgovornosti (a ne samo željom za privilegiijama) savjet - tko se upušta u politiku treba najprije naučiti razlikovati BITNO od NEBITNOG. Kod nas međutim, gotovo svi "od silnih stabala ne vide šumu"!

Vrijeme je zrelo za temeljite promjene!

Piše Ninoslav Mogorović