Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

NEPOMIRENO DRU┼áTVO       (10.01.2017.)

Hrvatski strah i sram. Gdje je ponos?

Svi srpski zlo─Źini u Hrvatskoj za srpske politi─Źare su opravdana borba protiv tobo┼że povampirena usta┼ítva. Poslije etni─Źkoga ─Źi┼í─çenja ne-Srba, uslijedio je u Oluji 1995. egzodus Srba, koji srpski autori nazivaju zlo─Źinom stolje─ça, a prethodno ÔÇ×preventivnoÔÇť.

Psihotraume i emocije imaju svoje dugo trajanje na prostorima jugoisto─Źne Europe, gdje je u 20. stolje─çu nastala i u krvi propala Jugoslavija. Emocije su se prenosile transgeneracijski, a ─Źesto su rezultirale destruktivnim pona┼íanjem stanovni┼ítva. U tome smislu pou─Źna je knjiga Jeana Delumeaua Strah na zapadu (prijevod 1987). Autor je analizirao ugro┼żenost kr┼í─çanske kulture od 14. do 17. stolje─ça, u vremenima kuge, gladi, buna i osmanlijskih najezda. I na hrvatskome je podru─Źju bilo tih pojava, uz znatno intenzivniji strah od Turaka nego na Zapadu.

S nastankom Jugoslavije 1918. stvoren je okvir za nove strahove, koje su poticale naslije─Ĺene emocije iz predjugoslavenskih vremena. Hrvatska se na┼íla na mu─Źili┼ítu velikosrpstva. Ljudi su zatvarani i ubijani. Zavladao je strah, a destruktivne paranoidne projekcije u Srba i Hrvata ┼íirile su se velikom brzinom i dovodile do reakcija u smislu psihi─Źke osnovne reakcije borbaÔÇôbijeg. Hrvati su po─Źeli reagirati. Godine 1932. podignut je usta┼íki Li─Źki ustanak, a usta┼íe su 1934. sudjelovale u ubojstvu kralja Aleksandra. Velikosrpski genocidni planovi iznjedrili su u uvjetima Drugoga svjetskog rata kao obrambenu reakciju NDH.

S pobjedom komunista 1945. nametnut je ljudima strah, kojim se vlast odr┼żavala do propasti Jugoslavije. Dakako, i danas postoje mnogi strahovi u hrvatskome dru┼ítvu, kao ┼íto je npr. strah od rehabilitacije ─Źetni┼ítva i obnove velikosrpske agresije. No realan je i strah od neizvjesne egzistencije, odumiranja nacije itd.

Kako manjina kontrolira ve─çinu

Uz strah veliku ulogu u dru┼ítvenim zbivanjima mo┼że imati sram. Na me─Ĺunarodnoj konferenciji Nepomireno dru┼ítvo ÔÇô nepomirena pam─çenja u organizaciji Franjeva─Źkoga instituta za kulturu mira odr┼żanoj u svibnju 2016. u Splitu, kanadski znanstvenik koji ┼żivi u Dubrovniku Francis Brassard upozorio je da posramljivanje ve─çine mo┼że biti sredstvo dru┼ítvene kontrole manjine nad ve─çinom. Vrlo su efikasna sredstva posramljivanja etiketiranje (fa┼íist, rasist, krajnja desnica, homofob...), spre─Źavanje povijesnih istra┼żivanja i prokazivanje ÔÇ×nacionalisti─ŹkihÔÇť jezi─Źnih elemenata. Tim sredstvima osoba se diskreditira i zapravo isklju─Źuje iz zajednice.

Sramo─çenje Hrvata poti─Źu unutra┼ínji i vanjski ─Źinioci. Unutra┼ínji su ─Źinioci raznoliki. Postkomunisti preru┼íeni u la┼żne liberale i socijalne demokrate samodopadno predstavljaju sebe kao svjetlo, a sve konzervativno kao mrak. U tim okvirima u najnovije je vrijeme izmi┼íljena usta┼íizacija Hrvatske, ┼íto propagiraju razne lijeve udruge civilnoga dru┼ítva, mnogi knji┼żevnici, filmski i kazali┼íni re┼żiseri te lijeva sredstva javnoga priop─çavanja. U tome je aktivno i vodstvo Srba u Hrvatskoj, ─Źiji ─Źelnik tako nastoji o─Źuvati srpsku etnokorupciju, odnosno privilegiranost iz pro┼ílih vremena.

Za situaciju u Hrvatskoj ka┼że: ÔÇ×Evo sljedbenika pora┼żene usta┼íke ideologije i promotora te politike u dana┼ínjoj Hrvatskoj, ┼íiritelja govora mr┼żnje, pozivatelja na nasilje i negatora antifa┼íisti─Źkih vrijednosti.ÔÇť A o dana┼ínjem bu─Ĺenju velikosrpstva u Hrvatskoj, rehabilitaciji ─Źetni┼ítva u Srbiji te odgovornosti hrvatskih Srba za agresiju na Hrvatsku ÔÇô ni rije─Źi! Sonja Biserko smatra da srpska elita u Hrvatskoj nije sposobna za samoanalizu.

Sna┼żno posramljivanje Hrvata nerijetko dolazi i iz inozemstva, tradicionalno poticano od srpske diplomacije. Na te la┼żi nitko iz Hrvatske slu┼żbeno ne odgovara. ┼átovi┼íe, takvo posramljivanje podupiru, kao primjerice predsjednik Republike Hrvatske kad je u Knesetu govorio o usta┼íkoj guji. Posramljivanje se dogodilo i u slu─Źaju Zlatka Hasanbegovi─ça. ÔÇ×KulturnjaciÔÇť kojima je ministar kulture uskratio nov─Źanu potporu njegovo su postavljanje prokazali Zapadu kao usta┼íizaciju Hrvatske. Nasjev┼íi toj objedi mnogi su zapadni intelektualci ┼żestoko prosvjedovali. Uspjeh ÔÇ×kulturnjakaÔÇť bio je potpun.

Hrvati nisu homogen narod

Nakon stoljetne etnogeneze, hrvatsko nacionalno tkivo neobi─Źno je slo┼żeno i ra┼í─Źinjeno zbog velikih dru┼ítvenih razlika (plemstvo, sve─çenstvo, gra─Ĺanstvo, selja┼ítvo) i posebnosti mentaliteta u pojedinim hrvatskim krajevima. S druge strane, Srbe je povijesno-dru┼ítveni razvoj navodio na homogenost. Pod osmanlijskom vla┼í─çu bili su mahom homogeni seljaci povezani pravoslavljem. U njih se u zatvorenome dru┼ítvu razvila mitolo┼íka svijest utemeljena ponajprije u kosovskome mitu, te je bilo lako usmjeriti zaslijepljen narod prema automatskom i nesvjesnom razmi┼íljanju bez sposobnosti samoanalize. U takvu ozra─Źju masovno je prihva─çena ideja o dominaciji Srba na Balkanu i stvaranju velike Srbije. Premda je Srbija u 19. stolje─çu kulturno napredovala, staro pleme samo je stiglo do razvojne faze palanke, ┼íto je izvanredno protuma─Źio srpski autor Radomir Konstantinovi─ç u knjizi Filosofija palanke (1981).

Pleme ─çe u Srbiji, tvrdi autor, do─çi do palanke, a nikad ne─çe postati istinskim gradom. Svijet palanke idealno je prost, zatvoren u sama sebe te nudi jednostavna rje┼íenja. Palana─Źki duh tra┼żi krivca ÔÇ×napoljuÔÇť, a s tim u svezi sklon je pamfletizmu, koji ulazi u obra─Źune s pozicija ve─ç poznate, zadane istine. Iz Konstantinovi─çevih razmi┼íljanja lako je razumjeti za┼íto se u Srba ne iskazuje kajanje i sram zbog mnogih srpskih zlo─Źina, kao ┼íto su barbarska razaranja, ritualni pokolji i silovanja. Sve to bi prema njima trebala biti opravdana borba protiv tobo┼że povampirena usta┼ítva. Poslije etni─Źkoga ─Źi┼í─çenja ne-Srba i ru┼íenja kulturnih objekata kao simbola neprijatelja, uslijedio je u Oluji 1995. egzodus Srba, koji srpski autori nazivaju zlo─Źinom stolje─ça, a prethodno ÔÇ×preventivnoÔÇť ubijanje Hrvata/Usta┼ía ne smatraju zlo─Źinom. Po toj paranoidnoj logici Srbima nije potrebno kajanje i katarza, nego je to potrebno Hrvatima (Savo ┼átrbac). K tome je potrebno preventivno sramo─çenje Hrvata svakom prigodom, pri ─Źemu veliko zna─Źenje imaju krivotvorine u svezi s jasenova─Źkim mitom. Stoga je revizija povijesti nu┼żna.

U ovakvim se raspravama danas valja prisjetiti razmi┼íljanja pre┼íu─çenoga hrvatskog lingvista i enciklopedista Krune Krsti─ça (1905.ÔÇô1987.) iz 1945. navedenih u knjizi Narod, dr┼żava, nacionalizam. On smatra da jezik, razna obilje┼żja narodnosti i obilje┼żje zajedni─Źkoga podrijetla (ÔÇ×iste krviÔÇť) ne tvore samo po sebi konstitutivno obilje┼żje naroda. Uz to napominje da se ÔÇ×rasna slikaÔÇť nekoga naroda zbog mije┼íanja do┼íljaka i starosjedilaca mo┼że u nekoliko stolje─ça promijeniti, a da ÔÇ×narodÔÇť ostane isti. Ru┼íe─çi mi┼íljenje o jedinstvenoj nacionalnoj kulturi, Krsti─ç smatra da bi u realizaciji takve kulture presudnu ulogu trebala imati zajedni─Źka dr┼żava.

Ra┼í─Źinjenost hrvatskoga identiteta, koji obilje┼żavaju ┼ítokavski, ─Źakavski i kajkavski govor, danas se u obliku me─Ĺusobnih negativnih mi┼íljenja i rugalica koristi u sramo─çenju Hrvata. Hrvatska je raznolikost zaista bogatstvo, ali je i ─Źinilac pogubnoga nacionalnog rascjepa. Taj rascjep me─Ĺutim ima i dobru stranu: Hrvati kao cjelina upravo zbog nacionalnoga rascjepa ne mogu prihvatiti jednoumne ideologije. Fa┼íizma, zahvaljuju─çi Radi─çevu mirotvorstvu, za razliku od drugih zemalja (npr. Engleske i Srbije) nije bilo u Hrvatskoj izme─Ĺu dvaju ratova, a NDH kao slu─Źajnu tvorevinu ratnih zbivanja i kao reakciju na prethodni velikosrpski teror nije u potpunosti prihvatio narod. Domobrani su bili znatno brojniji od usta┼ía, a brane─çi Hrvatsku od okupatora mnogi su Hrvati pri┼íli komunisti─Źkoj borbi, zapravo prikrivenoj bolj┼íevi─Źkoj revoluciji.

Sljednici jugoslavenskoga komunizma ┼żele izbje─çi posramljivanje zbog okrutnih zlo─Źina iz doba Drugoga svjetskog rata i pora─ça. Tu je svrhu imao i lex Perkovi─ç, kojim se htjelo onemogu─çiti su─Ĺenje u Njema─Źkoj jugoslavenskom udba┼íkom sustavu. Povijesni izvori pak potvr─Ĺuju sramotu komunista (dakako i njihovih sljednika), a Huda jama (koju lijevi i korumpirani mediji gotovo pre┼íu─çuju) vrhunac je te potvrde. Komunisti─Źki sram nastoji se prikriti neobranjivom obranom komunisti─Źkog antifa┼íizma, koji je za razliku od Zapada u nas uspostavio totalitarni sustav ─Źije su negativne posljedice vidljive i danas. ┼átovi┼íe u okviru veli─Źanja toga antifa┼íizma i prikrivanja komunisti─Źkoga srama, sramote se hrvatske vrijednosti, kojima se pridodaje obilje┼żje usta┼ítva.

U tome veliku ulogu ima anakrona novoosnovana Antifa┼íisti─Źka liga, kojoj je cilj integracija antifa┼íizma u temelje hrvatskoga dru┼ítva. Pritom se zanemaruju europske rezolucije o osudi svih totalitarizama te Deklaracija Hrvatskoga sabora o osudi zlo─Źina totalitarnoga komunisti─Źkog poretka 1945ÔÇô1990. Radi o─Źuvanja tradicije komunisti─Źkoga antifa┼íizma i vladanja nad ve─çinom, postkomunisti odr┼żavaju kult diktatora Josipa Broza. Odr┼żavanje kulta kojim se ┼ítiti Mar┼íalovo ime trgova i ulica gradova, tako─Ĺer je poni┼żenje Hrvatskoga naroda i, ┼ítovi┼íe, ponovno ubijanje ┼żrtava komunizma. U doba vladavine Ivice Ra─Źana radi prikrivanja srama koji obilje┼żava komuniste suspendirana je Komisija za ratne i poratne ┼żrtve koju je Sabor osnovao 1992. Sve to uzrok je velikoga negodovanja u Hrvatskoj i postaje kontraproduktivno za postkomuniste.

Povratak hrvatskomu ponosu

Od 1918. do danas Hrvatska i Hrvati poni┼żavani su i posramljivani, a njihova je kultura definirana kao ÔÇ×vanbra─Źno dete nenaravnog braka dresiranog majmuna i papigeÔÇť (hrvatski Srbin Ljubomir Mici─ç, 1895.ÔÇô1971.). Kona─Źno je do┼ílo vrijeme da Hrvati budu ponosni na svoje velikane iz pro┼ílosti: u kulturi, znanosti i umjetnosti te drugim aktivnostima poput vojni─Źkih. Navest ─çemo primjer koji potvr─Ĺuje zanemarivanje na┼íe ba┼ítine i njezina doprinosa svijetu. Gotovo je nepoznato da Rusi spominju Benjamina Dalmatina kao prvoga humanista na ruskome tlu. Dalmatin je potkraj 15. stolje─ça sudjelovao u prevo─Ĺenju Biblije na ruski jezik, a potekao je iz Generalnog u─Źili┼íta dominikanskog reda u Zadru osnovana 1396. Dakle, Hrvati su rano imali visoko ┼íkolstvo. Tako─Ĺer se ne smije zaboraviti na vrijednu hrvatsku pravnu tradiciju (glagolja┼íki zakoni, statuti komuna, obi─Źajno pravo), koja je zabacivana od 1918. godine. Lijevi politi─Źari pak bezo─Źno tvrde da Hrvati nemaju demokratske tradicije, ┼íto je jo┼í jedan oblik poni┼żavanja i posramljivanja.

Dana┼ínja hrvatska dr┼żava s jakim komunisti─Źkim pre┼żicima, uz spre─Źavanje lustracije i odbacivanje tradicionalnih vrijednosti te nekriti─Źko prihva─çanje liberalizma, ne mo┼że ostvariti napredak, nego iskazuje svoju disfunkcionalnost i izaziva dru┼ítvene konflikte. ┼áansa za rje┼íavanje mnogih dru┼ítvenih problema, pa i o┼żivljavanja ponosa mladih, otvorila se dr┼żavi pri razradi ÔÇ×Cjelovite kurikularne reformeÔÇť. No ta je reforma lijevo i liberalno usmjerena, uz prikrivanje va┼żnosti neokonzervativizma, koji mo┼że biti branitelj modernosti. U toj reformi prikriva se zlo─Źina─Źki karakter komunizma, koji je u nastavnom programu za povijest odvojen od fa┼íizma i nacizma. ÔÇ×Cjelovita kurikularna reformaÔÇť zatajila je u svome zadatku izgradnje ponosa u mladih. Ta Maruli─ç je protjeran iz ┼íkolskoga programa!

Podsjetimo se ┼íto je o po┼ítivanju tradicije kao vrlo va┼żne sastavnice odgoja kazao pre┼íu─çeni hrvatski pedagog Stjepan Mati─Źevi─ç (1880ÔÇô1940): ÔÇ×Prihva─çaju─çi tako svoju sopstvenu, tradicionalnu i do┼żivljenu nacionalnu kulturu i sva njezina dobra i tekovine, mi mo┼żemo ipak i unutar njezinih granica i me─Ĺa┼ía vr┼íiti blagotvornu kritiku i refleksiju, dopunu i ispravak u smjeru daljeg i narodnog i vlastitog razvitka i uspona, novih vidika i ve─çe budu─çnosti, a sve u vidu ─Źvr┼í─çe orijentacije prema najvi┼íim vrijednosnim idejama i njihovu redu, prema neprolaznim idealima op─çeg ─Źovje┼ítva.ÔÇť

Ivo Rendi─ç-Mio─Źevi─ç, Vijenac 595-596

www.hkz-kkv.ch

136 - 2016

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU