Već se dulje vrijeme kod nas čuje govoriti i čita se rečenice kao: , i slično, a po službenim se zgradama vješaju zastave EU iza kojih se počesto pogledu, ili su čak smotane na koplju hrvatske državne zastave.(v. sliku).

Navedene pojave objektivno izražavaju potpuni prezir prema hrvatskomu narodu i općenito hrvatskim građanima, koji tek trebaju odlučiti na referendumu žele li da Hrvatska pristupi EU ili ne žele. Po anketama tijekom dugoga razdoblja, podrška pristupu Uniji veoma varira između i , a i bez obzira na to minimalna pristojnost zahtijeva da se o tome ne govori kao o svršenom činu, jer se radi o slobodnoj odluci građana koji se o tome još nisu izjasnili.

Takav govor - umjesto - kao i vješanje tuđe zastave svojevrsno su kojim se pokušava nametnuti eurofatalizam - uvjerenost da je sve već gotovo i da nema alternative. A to nije istina, jer se inače o tome ne bi odlučivalo referendumom.

Pri tome ništa ne mijenja na stvari niti jaka podrška stranaka iz saborskih klupa., Nisu li te iste stranke nemarnom gospodarskom politikom dovele Hrvatsku u stanje gospodarskoga rasula i na rub dužničkoga ropstva? Je li se sad možda žele riješiti odgovornosti prepuštajući opustošenu Hrvatsku na milost i nemilost strancima?

A što se tiče ulaska, to je puka besmislica. Hrvati su u Europi od kad ima o njima pouzdanih podataka. Mogli bi možda, ne dogodilo se!, biti iz nje protjerani ili se masovno iseliti, ali u nju?! Nikako.

Dragi eurofili, eurounitaristi i eurofanatici, imajte trunka pristojnosti i nemojte (možda i nesvjesno) vrijeđati ovaj narod u kojem i s kojim živite.

Vladimir Ćepulić, Zagreb

Fotografija sa internetske stranice Hrvatske vlade