Svojedobno je Račan Tuđmanov HDZ nazvao strankom opasnih namjera. Sa stanovišta SKH bio je u pravu, Tuđmanove namjere uistinu su bile opasne. Namjeravao je stvoriti samostalnu hrvatsku državu.

Komunisti, koji su se kasnije prozvali socijaldemokratima, to mu nikada nisu oprostili. Navalili su na njegovo djelo kao rimski vojnici na haljine Kristove. To traje do dana današnjega i naziva se detuđmanizacijom. Jelačićeva Hrvatska trajala je nešto dulje od godinu dana, Pavelićeva jedva četiri, a Tuđmanova, kako stvari stoje, trajat će još godinu dana. Do ulaska u EU.

Međutim, državno-pravni okviri dolaze i prolaze, ali u međuvremenu treba nekako živjeti. Kako se doista živi u suvremenoj Hrvatskoj? Na vlasti su socijaldemokrati, dakle trebalo bi da široki slojevi žive bolje, da imaju više socijalnih prava, veću pravnu sigurnost na poslu itd. Svi vidimo da nije tako. Nameti građanima se povećavaju, sve više radnika ostaje bez posla, a plaće onih koji još rade uskoro će biti smanjene, inflacija raste, BDP pada, proizvodnja pada, potrošnja također! Doista, socijaldemokracija na djelu.

Dvije su dominantne značajke aktualne vlasti: diletantizam i ideološka zadrtost. Ta kombinacija nesposobnosti i ideološkog sljepila čine je opasnom. Ne toliko za Tuđmanovo djelo, državu, taj problem je već ''riješen'' negdje na višoj razini, koliko za društvo, njegov kakav-takav kohezivni potencijal. Evo nekoliko primjera ideološke zadrtosti: ukidanje pokroviteljstva nad Bleiburgom, posvemašnja ''partizanizacija'' društva, donošenje Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, agresivan nastup prema Crkvi, napad na hrvatski jezik (promjena naziva ministarstava, igre oko hrvatskog pravopisa, ukidanje Vijeća za jezik itd.).

Kako sam o ideologiziranosti sadašnje vlasti već više puta pisao, ovdje ću se podrobnije pozabaviti nesposobnošću. Nesposobnost Milanovićeve administracije sveobuhvatna je i temeljita. Počev od predsjednika Vlade. Ni u jednom konkretnom poslu nema iskustva, nakon nekoliko mjeseci pripravništva u trgovačkom sudu Sanader ga prima u Ministarstvu vanjskih poslova, gdje također nije radio bogzna što, tu ga pronalazi Račan i faktično instalira za svog nasljednika. Sada vodi državu i priča da će njegova vlada nešto napraviti, premda ne zna točno što, ali zna da će se kroz godinu-dvije ''vidjeti jasan stav''. Što god to značilo.

Bivša ministrica Holy doktorirala je komparativnu književnost i ekstravagantno se oblačila. To joj je, po mišljenju Partije, bila dostatna kvalifikacija za mjesto ministrice okoliša. Doduše, bila je bliska i nekim opskurnim alternativnim skupinama koje ''briju'' na teorije urote, chemtrails i te stvari. Bilo kako bilo, jedno je sigurno: znanost o književnosti nije ništa izgubila njezinim odlaskom u politiku, kao ni medicina ili dizanje ''tegova'' Jovanovićevim.

Nasljednik Mirele Holy, Zmajlović od Jaske, još je kvalificiraniji: nije kasnio u školu, u parku je do kasno s prijateljima razglabao o raznim temama, a vojni rok je služio kao direktor komunalnog poduzeće u svom gradiću. To je, doduše, protuzakonito, ali kad je takav kadrovski potencijal u pitanju, ne treba se držati zakona kao pijan plota.

Ministrica kulture je, kako upozorava Hrvatsko slovo, u sukobu interesa jer ''svom'' Zarezu dodjeljuje državne novce, dok drugima uskraćuje. Ovih dana na njezin prijedlog je Sabor izabrao Domagoja Novokmeta za vršitelja dužnosti iako ne zadovoljava zakonom propisane uvjete za to mjesto, to jest nema dovoljno godina radnog staža. Dakle, nepotrebno se krši zakon. Ali i tu nelagodu lako je otkloniti onom o pijancu i plotu.

Ministar Mirando Mrsić proslavio se projektom zapošljavanja mladih na volonterskoj bazi, bez plaćanja njihova rada. To bi, ukoliko uspije, doista moglo smanjiti broj nezaposlenih. Međutim, čini mi se da ima i boljih rješenja, mogli bismo jednim dobro koncipiranim državnim aktom sve stanovnike zemlje proglasiti zaposlenima, no bez konkretnog radnog mjesta i obaveze da dolaze na posao. Tako bi zaposlenost bila apsolutna, a uštedjelo bi se na putnim troškovima novozaposlenih sretnika. Razradu svoje genijalne zamisli Mrsić je, čini se, prepustio svojim činovnicima, a on sam bacio se na pregovaranje sa sindikatima javnih službi. Decidirano je rekao koliko će ''rezati'', a onda pregovarački lukavo dometnuo da ''ova Vlada'' neće pristati ni na kakve ucjene. Čemu onda pregovori kada je sve unaprijed određeno?

Ministar branitelja Predrag Matić Fred najveći uspjeh postigao je prije no što je stupio na ministarsko mjesto. Izliječio se od PTSP-ja. Kao ministar i ne snalazi se baš najbolje, petljao je nešto oko objave Registra branitelja, pokušao angažirati branitelje kao osiguranje parade homoseksualaca u Splitu i sl. Sve u svemu, ništa spomena vrijedno. Doduše, ako uspije podčiniti Ured za istraživanje komunističkih zločina, uradit će dobar posao za svoje ideološke pokrovitelje i, naravno, na štetu povijesne istine i pravde.

O Prvom Potpredsjedniku Vlade napisano je već i previše. Uslijed frakcionaških nadmetanja u kvazilijevom bloku već su ga i kvazilijevi mediji obasuli ''prijateljskom vatrom''. I to u tolikoj mjeri da se pribojavam da ću doći u napast da ga branim. Iz inata. Ipak, valja spomenuti da ovih dana novine pišu kako je na pomolu propast pompozno najavljivanog Pipijeva projekta obnove fasada. Kako stvari stoje, Čačić će na koncu, kao ipak inteligentan čovjek, revitalizirati odbačeni HDZ-ov projekt izgradnje Pelješkog mosta. Kao što je za vrijeme Račanove vlasti nastavio HDZ-ov projekt izgradnje autocesta. I to bi, po svemu sudeći, moglo biti jedino što će ova vlast konkretno izgraditi. Naravno, ukoliko se ne uruši prije isteka mandata.

Ima u vladi još tih ministara, ali postalo je već zamorno nabrajati primjere nesposobnosti, nepotizma i neučinkovitosti. Ovih dana u novinama se pojavio znakovit naslov u kojem je sažeta sva istina o dosezima aktualne vlasti, istina koju verbalne akrobacije Zorana Milanovića i kvazilijevih medija sve teže mogu prekriti. Naslov glasi: Milanovićeva vlada prepisala strategiju vlade J. Kosor. Pametnome dosta.

Autor: Damir Pešorda

Hrvatski list, 19.07.2012.