U kaznenom je postupku bilo utuženo 10 navoda iz prvoga
nastavka članka U povodu objave Hrvatskoga pravopisa
Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje - Politika
ili struka, objavljenoga u časopisu Jezik (br. 1-2,
2014.), a istodobno je od Predsjedništva Hrvatskoga
filološkoga društva ravnatelj Jozić tražio smjenu glavne
urednice časopisa Jezik prof. dr. Sande Ham, kako bi se
zaustavila objava daljnjih nastavaka toga prikaza. Inače
do sada je objavljeno pet nastavaka vrlo zanimljivoga
strukovnoga štiva, a šesti se očekuje na jesen.
Sudovi u inkriminiranim navodima nisu
našli ništa klevetničkoga, dapače tijekom postupka
niži je sud utvrdio, a viši potvrdio da je riječ ili o
istinitim činjenicama ili o autoričinim vrijednosnim
sudovima, javno izrečenima s nakanom da se promiče
razvitak struke, a ne šteti ugledu Instituta.
Presuda koja je izrečena u slučaju
IHJJ-a protiv dr. Bašić afirmira autoričinu znanstvenu
vjerodostojnost, čime se vraća dostojanstvo struci, a
Institutu pruža mogućnost da propita svoj rad
proteklih godina.
Optužnica iz novina u tužbi
- Kako ste primili vijest o tužbi
i za što ste zapravo tuženi?
Dr. Bašić: Tužena sam zato što sam se
usudila razmišljati o netom objavljenom pravopisu, a
vijest sam primila s nevjericom, pročitavši dijelove
optužnice najprije u jednom dnevnom listu, a nekoliko
mjeseci kasnije i u tužbi. Iako su tijekom tzv. javne
rasprave o radnoj inačici Hrvatskoga pravopisa
izrečene mnogo oštrije kritike od moje, i to nimalo
biranim riječima - pa tako ugledni zagrebački
sveučilišni profesor naziva podjeljak o pisanju
mjernih jedinica u radnoj inačici institutskoga
pravopisa brljanjem - tužena sam samo ja da se
spriječi objava sljedećih nastavaka mojega prikaza i
da se zastraše drugi koji bi pokušali osporavati taj
pravopis. Da cijeli slučaj bude apsurdniji, tijekom
postupka je utvrđeno da me Institut tuži za ono što je
sam napravio.
- Što točno mislite kada kažete da
Vas je Institut tužio zbog vlastitih postupaka?
Dr. Bašić: Željko Jozić je u ime
Instituta kao klevetu utužio moju izjavu da se u
javnosti nije očitovao o ukidanju Vijeća za normu
hrvatskoga standardnoga jezika, a sam je u sudski spis
priložio zapisnik sa sjednice Znanstvenoga vijeća na
kojoj je upravo to odlučeno - da se Institut u
javnosti ne će očitovati o ukidanju Vijeća. Iz
događaja koji su slijedili posve je jasno zašto je
Institut tako odlučio i zašto se oglušio na dopis
Društva profesora hrvatskoga jezika, koje je tražilo
jedinstveni pravopis izrađen na načelima koje je
donijelo Vijeće za normu. Naime, IHJJ je propisao dio
pravopisnih norma protivno zaključcima Vijeća za
normu.
Nadalje, optužena sam da je
klevetnički moj navod prema kojem je institutski
pravopis zapravo krpež sastavljena od ranije
objavljenih pravopisa, a sam ravnatelj Instituta uoči
izradbe pravopisa u intervjuu u istom listu u kojem je
unaprijed objavio optužnicu izjavljuje kako će
Institut od četiri stara napraviti novi jedinstveni
pravopis, što je stavljeno u polunavodnike u
podnaslovu toga intervjua, upravo kao njegova izjava.
Ono što je sastavljeno od starih dijelova, naziva se
krparija ili krpež i u toj riječi nema negativnih
konotacija, jednako kao što ih nema ni u nazivu
institutovac za djelatnika Instituta, a u najavi tužbe
i to su proglasili uvrjedljivim. Ravnatelj Jozić i dio
institutovaca imaju velikih poteškoća s hrvatskim
leksikom, dotično sa stilovima hrvatskoga standardnoga
jezika, pa nerijetko stilski neobilježenim riječima
općega standardnoga leksika pridaju oznake koje im ne
pripadaju, primjerice razgovorno, povijesno i drugo.
- Možete li izdvojiti još neki
zanimljiv detalj sa suđenja?
Dr. Bašić: Najava da će Institutov
pravopis biti neautorski i besplatan bila je osvojila
simpatije javnosti. No, ravnatelj je Jozić na suđenju
svjedočio da je otpočela isplata autorskih tantijema
zaposlenicima koji su sudjelovali u izradbi pravopisa.
S obzirom na to da su novinari pišući o navodno
golemim honorarima koje su ubirali autori prethodnih
pravopisa, pripremili njihov svojevrsni javni linč i
suprotstavili im institutske pravopisce koji pišu za
zajedničko dobro i bez kune honorara, nije bilo ugodno
čuti da ipak nije onako kako se najavljivalo i da na
pravopisu sad novac vrte drugi autori. Tu je
prijeporno što je riječ o javnoj ustanovi, koja se
financira iz proračuna, i što je upravo iz proračuna
Ministarstvo znanosti isplatilo 200 tisuća kuna za
tiskanje prvoga izdanja institutskoga pravopisa.
- Institutski Hrvatski pravopis
navodno se vrlo dobro prodaje.
Dr. Bašić: Javnosti nisu dostupni
podatci o tim uspjesima javnoga znanstvenoga
instituta. No, raduje me što postoji zanimanje za
hrvatski pravopis. To govori o potrebi hrvatskih
građana i drugih zainteresiranih da ovladaju pravilima
dobroga pisanja. Institutov je pravopis knjiga iz koje
se može dosta toga naučiti, napose iz naslijeđenih
dijelova u kojima nema u praksi neovjerenih oblika. Na
žalost, pravopis nije u mnogočem točan jer su se
autori jako žurili i nisu bili otvoreni za stvarne
poticaje i prijedloge koje su s malo dobre volje mogli
proučiti i uvrstiti u pravila. Institutski propisani
oblici poput Camusja, Camusjev zatekli su javnost i
stručnjake, jednako kao sklonidba kratice CIA, koja u
genitivu glasi CIA-je, ili pisanje po izgovoru
pridjeva izvedenih od stranih vlastitih imena tipa
njujorški, jer se u praksi to pravilo pokazalo
neodrživim budući da je u mnogim slučajevima nemoguće
odrediti polazni lik (primjerice milerski može biti od
Miler, Miller, Müller). Iako ravnatelj Jozić već
mjesecima pobija dio činjenica u vezi s nastankom
Hrvatskoga pravopisa, u javnosti je snažno prisutno
mišljenje da je riječ o nepotrebnom, politički
nametnutom pravopisu koji je donesen bez suglasnosti
ključnih strukovnih autoriteta.
- Taj je pravopis bio najavljivan
kao pomirbeni, jedinstveni, četiri u jednom ...
Dr. Bašić: Najavljivano je jedno, a
zbilo se drugo. Nepobitno je da je odlukama bez
zakonske podloge, danas već bivšega ministra Željka
Jovanovića ukinuto Vijeće za normu hrvatskoga
standardnoga jezika i stavljena izvan snage preporuka
Hrvatskoga školskoga pravopisa autora Babić-Ham-Moguš,
koji je od 2006. doživio četiri izdanja i bio dobro
prihvaćen, te je okružnicom nakladnicima udžbenika
2013. propisan Institutov Hrvatski pravopis, s nizom
tvarnih i jezičnih netočnosti. Kad se sve stavi u
kontekst namnažanja hrvatskih pravopisa u školskoj
porabi agencijskim odobrenjima (Pravopis hrvatskoga
jezika Anića i Silića, Hrvatski pravopis Badurine,
Markovića i Mićanovića), nameće se zaključak da je u
školstvu namjerno stvaran pravopisni nered kako bi se
u povoljnom trenutku izišlo s naslovom koji bi bio
politički prihvatljiv i ne bi se previše udaljavao od
štokavskoga okružja susjednih država.
- Zašto mislite da je hrvatski
pravopis ograničavan na taj način?
Dr. Bašić: Prvo zato jer su u javnosti
iz njega godinama izdvajane i problematizirane tobože
kao neprirodne one pojedinosti koje su ga razlikovale
od pravopisa u susjedstvu (odvojeno pisanje niječnice
ne od nenaglašenoga prezenta glagola htjeti, pisanje
rje-skupine u kratkim dvoglasničkim slogovima, pisanje
d, t, ispred c, č u imenica na -dac, -dak, -tac, -tak,
-tka i njihovim izvedenicama). A drugo jer smo,
usprkos ustavnoj odredbi, svjedoci upornoga
osporavanja samostalnosti hrvatskoga jezika - i to u
međunarodnom okviru (sjetimo se američkoga
jezikoslovca Greenberga!) - kao izmišljotine nastale
istom nakon raspada jugoslavenske državne zajednice.
To se moglo i može vrlo lijepo pratiti i na suđenju
hrvatskim generalima u Haagu, gdje su danomice
ponižavani umjetnim 'BHS-jezikom'
(bošnjačko-hrvatsko-srpskim), na isti način na koji su
hrvatski televizijski gledatelji ponižavani
trećerazrednim regionalnim sapunicama. Isto se tako
ulažu i plaćaju napori u promidžbu Wikipedije na
'srpskohrvatskom', a istodobno su dragovoljni
suradnici Wikipedije na hrvatskom jeziku zbog
navodnoga promicanja ustaštva u traženju pravde
završili na sudu, proganja ih se u medijima i rade na
njih različiti pritisci. Model isključivanja
nepodobnika iz javnoga života ustaškom stigmatizacijom
odavno je poznat u Hrvatskoj i poprilično je izlizan,
ali suvremeno hrvatsko zakonodavstvo još uvijek nije
predvidjelo državni kazneni progon onih koji se služe
takvim etiketiranjem i izmišljotinama, nego se po
sudovima razvlače žrtve takvih ocrna. Tko piše i misli
hrvatski, u trenu postaje lovina za odstrjel.
Javnosti nisu poznate službene ocjene
- Kako u tom kontekstu ocjenjujete
Institutov Hrvatski pravopis, napose u odnosu na
noviju pravopisnu 'proizvodnju'?
Dr. Bašić: Političari su ga
preporučili za obrazovnu, javnu i službenu uporabu na
neviđeno. Poslije su prestali spominjati javnu i
službenu uporabu, ostala je samo školska, više nema ni
sveučilišne. Ta preporuka na neviđeno nije dobra. K
tomu, javnosti nisu poznate službene ocjene
recenzenata jer nisu tiskane ni cjelovito objavljene
čak ni na mreži. Zbunjuje i to što se jedan od
recenzenata baš i nije proslavio kao autor Poslovnoga
jezičnoga savjetnika (2011.), a pri osuvremenjivanju
Šarićeva prijevoda Biblije (2006., 2007.) priklonio se
pravopisnim rješenjima koja nisu imala položaj
općeprihvaćenih (nesamo, vredniji). Tako da ne znam
stručnjaka, osim autorâ, koji ga preporučuje i iza
njega stoji.
Činjenica da je politika preporučila
pravopis prije nego ga je imala u ruci, dokazuje da se
radilo o političkoj narudžbi. Vrijeme pokazuje da je s
takvom bjanko-vjerodajnicom Institut za hrvatski jezik
i jezikoslovlje imao prigodu napraviti dobar stručni
posao i pomoći da se neki politički nametnuti problemi
razriješe. Namjesto toga autori su ipak vodili računa
što će reći naručitelji i medijski pokrovitelji pa su
odstupili od norma i preporuka koje je taj isti
Institut ranije bio izdao drugim pravopisima
(primjerice Hrvatskomu školskomu pravopisu), odnosno
sam on tiskao vlastita izdanja u nedavnoj prošlosti na
drugim pravopisnim načelima i za to dobivao nagrade
(Veliki školski rječnik hrvatskog jezika, 2012.). To
je ono što ruši njegovu znanstvenu vjerodostojnost.
Napredak i predaja ili odustanak
autora
- Koja rješenja toga pravopisa
smatrate dobrima?
Dr. Bašić: Ona koja su naravna i
izviru iz povijesne okomice hrvatske jezične zbilje
kao samosvojne pojavnosti u kojoj tri narječja
participiraju u izgradnji nove vrijednosti - u
standardnom hrvatskom jeziku kao nacionalnoj kulturnoj
poveznici. Tako primjerice kad određuje da je pravilno
pisati napitci, a ne napici; petci, a ne peci; predci,
a ne preci;svetci, a ne sveci. Napredak je postignut i
u pisanju tzv. imeničnih polusloženica, gdje je
vraćena spojnica u postave u kojima se prvi član ne
sklanja (general-bojnik). Dobro je riješeno i pisanje
razgodaka: prije znaka za postotak ili novčanu
jedinicu slijedi bjelina (razmak).
- A što u tom pravopisu smatrate
lošim?
Dr. Bašić: Prema nekim rješenjima taj
je bijeli pravopis na žalost bijela zastava, predaja
ili odustanak njegovih autora da se napokon u slobodi
izbore za hrvatsku pravopisnu baštinu i standardni
sustav te oslobode dijela strukovnih zabluda, kojima
smo manje-više svi robovali. Pođemo li od jezika kojim
je pisan taj pravopis, najprije ćemo uočiti da se u
njem nastavcima ne razlikuju dativ i lokativ u
pridjevnoj i zamjeničnoj sklonidbi, kako se stoljećima
u hrvatskom razlikovao (dativ -mu: momu dragomu
hrvatskomu jeziku : lokativ -m: o mom dragom hrvatskom
jeziku), nego je uvedeno u lokativu -me (javnost ga u
neznanju trpa i u dativ), gdje ono nije odlika
biranoga hrvatskoga stila, a sve skupa je nedopustivo
osiromašenje morfološke razlikovnosti. Njegovim
autorima nije jasan položaj dvoglasnika u fonološkom
inventaru hrvatskoga jezika, pa ga u radnoj inačici
uvršćuju, a u konačnoj izbacuju iz sustava, što je
skandalozno. Nadalje, u mnogim definicijama tvrde
jedno, a u primjerima uz njih iščitava se drugo, k
tomu se ne poštuje ni temeljno pravilo u takvim
priručnicima: ili propis ili popis (svih iznimaka).
Isto se tako može reći da je pravopis iz 2013. dijelom
rješenja blizak novosadskomu pravopisu iz 1960. kad
određuje da se piše sastavljeno neću, namjesto ne ću;
kad propisuje pogrešku i vredniji namjestopogrješke i
vrjedniji, a u nekim je rješenjima u pisanju
prijedložnih izraza u službi priloga ili prijedloga
čak gori od njega, pa tako propisuje navrijeme,
naprimjer, nizdlaku, uglavu, uime, namjesto na
vrijeme, na primjer, niz dlaku, u ime.
Pogreška i pogrješka izmišljena
dvojba
- Svojedobno ste bili napisali da
su pogreška i pogrješka izmišljena dvojba. Možete li
to pojasniti čitateljima jer je i uredništvo Glasa
Koncila često pitano je li ispravno bezgrešno ili
bezgrješno začeće?
Dr. Bašić: To je zaista izmišljena
dvojba, koju potiče i dio jezikoslovaca. Jezični je
sustav naime i tu posve jasan: ako se dvoglasnik ije u
kratkim slogovima krati u je, onda se krati bez
iznimke bio pred njim r ili koji drugi suglasnik:
slijep : sljepoća, lijep : ljepota, vijest : vjesnik;
riječ : rječnik; grijeh : grješnik, zvijezda :
zvjezdica, rijeka : rječica, strijela : strjelica;
snijeg : snjegovi, brijeg : brjegovi; lijep : ljepši,
prijek : prječi; ucijepiti : ucjepljivati, istrijebiti
: istrjebljivati; odlijepiti : odljepljivati,
otrijezniti : otrježnjivati itd. Likovi grješnik,
bezgrješan, pogrješka, strjelica, brjegovi, prječi,
istrjebljivati itd. višestruko su potvrđeni u
hrvatskom jeziku te zabilježeni u rječnicima. To je
razlog da oni koji nisu učili standardni hrvatski
jekavski jezik, primjerice dalmatinski ikavci, kada se
trude govoriti njime, spontano ostvaruju u tim
primjerima rje jednostavno stoga jer je to sustavni
ostvaraj. Da bi se došlo do podatka kako se danas u
Hrvatskoj zaista govore takve riječi, treba izići iz
kabineta na teren, a ne zaključivati na temelju ankete
među studentima kroatistike, čiji je govor
profesionalno već opterećen standardnim jezikom i
njegovim nametnutim normama.
- Zašto onda rje-likovi nisu
normirani ni u, kako mnogi drže, našem najboljem
pravopisu, Hrvatskom pravopisu iz 1944. Franje Cipre i
Bratoljuba Klaića, a ni u glasovitom Londoncu iz 1971.
Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša?
Dr. Bašić: Iz literature se znade da
su rje-likovi bili normirani u Hrvatskom pravopisu iz
1944. i neposredno prije tiskanja uklonjeni svi osim
onih s osnovom -grijeh- (bezgrješan, grjehota,
grješan, grješić, grješnica, grješnik, pogrješka).
Međutim, ti se likovi nalaze u zabranjenom Hrvatskom
pravopisu Cipre, Guberine i Krstića iz 1941., a upravo
je on bio predloškom onomu iz 1944. U Hrvatski
pravopis iz 1971. nisu mogli biti uvršteni jer je
sadržaj toga pravopisa bio omeđen jugoslavenskim
političkim okvirom i novosadskim pravopisom. Već sama
činjenica što se nakon prevrata 1945. pojavio pravopis
s hrvatskim imenom u naslovu, bila je onodobnim
vlastima sablažnjiva pa su ga zabranili i uništili.
Autori su bili proveli minimalne pravopisne preinake u
odnosu na novosadski pravopis, a tek su u slobodnoj
Hrvatskoj objavili pravopis koji je po njihovu
mišljenju bio na onoj razvojnoj crti o kojoj sam prije
govorila. Akademik Stjepan Babić tiskao je i knjigu
Temelji hrvatskomu pravopisu, u kojoj je prikupio
bogato gradivo za potkrjepu rješenja u Hrvatskom
pravopisu. To je gradivo i potaknulo Vijeće za normu s
akademikom Katičićem na čelu da se prikloni tim
rješenjima. Moja su pak istraživanja pokazala da
hrvatski govornici spontano ostvaruju rje-sustav pri
kraćenju slogova sa ije u četirima kategorijama: u
umanjenicama (brježić, crjepić, strjelica), u množini
imenica (brjegovi, crjepovi), u stupnjevanju pridjeva
(vrjedniji, trjezniji) i u tvorbi nesvršenih glagola
(sprječavati, otrježnjavati).
Anglizmi - zvono na uzbunu
- Kako predviđate daljnji razvitak
pravopisnih i jezičnih sukoba, očekujete li smirenje?
Dr. Bašić: O svom slučaju razmišljam i
kao vjernik. Duboko vjerujem da Bog vodi ljudsku
povijest i svačiju pojedinačnu sudbinu prati svojom
blagonaklonošću. Budući da se od nepravde treba i mora
braniti, vjerniku je ponekad teško pronaći dobru mjeru
da obranom ne prijeđe u napad, koji bi napadač mogao
doživjeti kao osvetu. No kako je ovdje riječ o dobru
hrvatskoga jezika, koji je konstitutivni čimbenik
hrvatskoga naroda i hrvatske države, očekujem da će
Upravno i Znanstveno vijeće IHJJ-a postupiti u skladu
s presudom i propitati postupke ravnatelja Željka
Jozića. U njegovu slučaju pak nije riječ samo o
neutemeljenom kaznenom progonu strukovnih
neistomišljenika, nego i o neprimjerenom ponašanju
prema ostalim kolegama koji kritički razmišljaju.
Njegove je istupe prema ruskom kroatistu armenskoga
podrijetla Arturu Bagdasarovu uredništvo Matičina
časopisa 'Kolo', na čijim se stranicama 2013. također
vodila polemika o novom pravopisu, ocijenilo ne samo
uvrjedljivima, nego i zastrašujućima, jer si je
ravnatelj javnoga instituta uzeo pravo zabranjivati
nehrvatima znanstveno bavljenje hrvatskim jezikom i
pravopisom.
Važno je istaknuti da politika mora
osigurati pravni okvir u kojem će se hrvatski jezik i
pravopis moći nesmetano razvijati, opisivati i
propisivati, a ne da na svaki spomen propisivanja
ustaju neupućeni ili zlonamjerni, izrugujući se
svakomu nastojanju da se u općem ili strukovnom jeziku
leksik popunjava i novotvorenicama, a ne samo
posuđenicama. Živo svjedočimo da se hrvatski dnevni
tisak i mrežni portali više ne mogu pratiti bez
engleskoga rječnika, a nepotrebni, nemarom neprevedeni
anglizmi počeli su se uvlačiti i u zakonodavstvo. To
je zvono na uzbunu.
Nužno je donijeti zakon o hrvatskom jeziku
- Što po Vašem mišljenju treba
učiniti da bi se stanje promijenilo?
Dr. Bašić: Probleme treba riješiti
promišljeno i sustavno. Od najviše zakonodavne razine
pa do usklađenosti sadržaja gramatičkih i pravopisnih
priručnika. Nužno je donijeti zakon o hrvatskom jeziku
i obnoviti rad Vijeća za normu hrvatskoga jezika.
Školski postupnik, kurikul - koji danas na silu iz
neznanih mi razloga moramo nepravilno zvati kurikulum,
jer je nama tobože došao iz engleskoga (onda bi valjda
bio kurikjulum) - trebat će dobro pročešljati i
povećati satnicu hrvatskoga jezika, od osnovne škole
do visokoškolskih ustanova i fakulteta, u kojima bi, u
svima od reda, hrvatski trebao biti obvezatnim
predmetom tijekom svih godina učenja i studiranja.
Samo se na taj način može razvijati standardni jezik
visoke oblične popunjenosti i značenjske istančanosti.
Prosječni hrvatski govornik na žalost još uvijek nema
posviješten odnos prema standardnom jeziku, u kojem se
od svakoga pojedinca očekuje da svakodnevnim učenjem
odgovorno sudjeluje u njegovoj izgradnji i očuvanju.
Budući da to nedostaje, s naših fakulteta danomice
izlaze akademski obrazovani građani, autori udžbenika,
rječnika i pravopisa, koji imaju poteškoćâ pri
određivanju osnovnih gramatičkih kategorija, poput
roda i sklonidbe, primjerice opće imenice vrata,
sklonidbe prezimena Ciraki, Skurjeni, Kršnjavi, imena
Juraj ili sintagme četiri čovjeka.
Tako se već desetljećima u našim
pravopisima, pa i u institutskom, navodi netočan
pridjev delfijski namjesto delfski prema grčkim
Delfima, u kojima je dvosmisleno proricala glasovita
Pitija, održavajući se dvosmislenostima kao naši
pravopisci dvostrukostima. Mnogo je primjera
nesustavnih obličnih rješenja u našim gramatikama,
koja se onda prenose i u pravopise, pa se tako točno
normira četvero, petero, šestero ..., a onda se
odjednom potkapa sustav i propisuju četvorica,
petorica, šestorica namjesto četverica, peterica,
šesterica. Nadalje, ako dometci -ero i -erica znače
'živo', onda zgrada ne može biti peterokatnica niti
rječnik četverojezični, nego je zgrada petokatnica, a
rječnik četrijezični, pri čem je potonji lik izveden
od osnove četri-, a ne četiri- i već ovjeren u tvorbi
četristoljetni/a/o (povijesni tijek, muk, tradicija,
razdijeljenost, jutro).
Nove se strukovne spoznaje i novi
jezični oblici sporo probijaju do normativnih
priručnika. Tako sve donedavno, doslovce do početka
ove godine, ni u jednom hrvatskom jednojezičniku riječ
sâbor nije bila obilježena dugosilaznim naglaskom na
prvom slogu, koji tako u standardnom jeziku izgovara
najveći dio građanstva (kao kântor, stâtor, tabor),
nego se isključivo bilježio sabor, kako je bilo
propisano još u pretprošlom stoljeću, s dugouzlaznim
naglaskom (kao nádzor, rázbor, zátor). Dok se takva
pitanja konačno dogovorno ne riješe, tj. dok se ne
normira prozodijski i oblično-značenjski najbogatiji
ovjereni sustav na crti naravnoga povijesnoga razvitka
hrvatskoga jezika, ne može se očekivati strukovni mir
ni sklad.
Josip Novaković, Glas Koncila 28
www.hkz-kkv.ch
|
