Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

HRVATSKA JE NEUSPJELA PRIČA      (06.02.2014.)

MUKA NA DESNICI

Hrvatska je neuspjela priča, jedna tužna priča, jer to nije zemlja napretka, solidarnosti, pravde, pravednosti i humanosti. Sve to nije, jer nije zemlja slobode. Vrijednosti su izdane, a očekivanja iznevjerena.
Borbom za slobodu cilj nije postignut i time borba ne smije stati, prestati. S njom treba nastaviti dok se cilj ne ostvari. Primarni cilj danas jest rušenje nasađene diktature i uspostava istinske demokracije.

Objektivno gledajući je jasno da se postojeća diktatura neće moći srušiti bez revolucionarne pripravnosti i djelatnosti. Neće se moći srušiti bez onih vrlina kojima se dolazi do slobode, a to je odlučnost i hrabrost.


Te vrline međutim izostaju, osobito kod onih snaga društva koje bi trebale biti revolucionarne, koje bi trebale nositi duh revolucionarnosti i biti revolucionarna struja u narodu koja bi svojom pripravnosti i djelovanjem konačno dovela zemlju i narod do slobode, a time i do napretka i pravednosti. Te snage to su domoljubne snage kod kojih je u većini umjesto pripravnosti i djelatnosti prisutno ono na čemu neprijateljske snage grade svoju moć i uspjeh, a to je strah- glavna zapreka razvoju revolucionarnosti revolucionarnih snaga.


U hrvatskoj diktaturi domoljublje ne zauzima jasan stav, jer se boji, jer je to za mnoge opasno. Mogu se izgubiti privilegije, namještenje, jer treba misliti na obitelj, jer se može doći u zatvor ili otići u ludnicu, pa i glavu izgubiti. Zbog straha većina ništa ne radi, politički se ne organizira, nema ideja, programa i organizacijskih skupina, ni u zemlji ni u inozemstvu, koje bi na žedno i željno hrvatsko tlo unijele razvijanje svih onih silnih i snažnih nagona, poticaja i stremljenja po kojima hrvatski narod hoće svoju zajednicu i svoju zemlju kao zemlju slobode, a ne produživanje nasilja i zločinačkih diktatura koje zemlju uništavaju i vode u zaostalost i propast.
Na domoljubnoj desnici, ali i drugdje, premalo je čvrstine i odlučnosti, a previše kukavičluka. Kukavičluka stoga, jer nemati hrabrosti i odlu

čnosti zauzeti stajalište o vlastitom životu, o vlastitoj odgovornosti, nemati djelatnu orijentaciju u idejama, problemima života znači biti kukavica, ništica. Za revolucionarno rješenje naših današnjih problema, za revolucionarne promjene današnje domoljubne snage ne da nisu zrele, već su u većini kukavne i nemaju hrabrosti. Tu ima mnogo nezadovoljnika i puntara, to jest buntovnika ali ne i pravih modernih revolucionara. To je sredina koja nikako da shvati da je rješenje naših problema u revolucionarnosti i u borbi, koja se može voditi i demokratskim sredstvima, ako već nema spremnosti da se potuče sa silama zla za slobodu, i kao takva biti učinkovita i uspješna. No za borbu bilo kojeg oblika potrebno je osloboditi se straha i steći vrlinu koja se zove hrabrost.

Što znači imati hrabrosti i kako je steći


Samo hrabrost može Hrvatsku dovesti do prave i istinske slobode. Neprijatelji slobode toga su svjesni i svi je žele iskorijeniti.
Imati hrabrosti znači puno toga, a među ostalim i propovijedati čovječnost, hodati uspravno, visoko nositi čelo, govoriti otvoreno, biti uistinu ponosan.
Tu veliku vrlinu čovjek može steći jedino ako se oslobodi onog što sprječava čovjeka da bude čovjek. Može steći jedino ako pobijedi strah. Samo na taj način će spoznati novu istinu, boriti se za nju, pronaći novi put, duševno se pomaknuti, prisiliti sebe na djelatnost, plivati protiv struje općeg mišljenja i predrasuda. I jedino takav moći će poticati na promjene i napredak, biti antiteza onome što ga je do tada krasilo, a to je licemjerstvo koje nije ništa doli prilagođavanje postojećim priznatim oblicima u koje se više ne vjeruje, koje ne znači ništa doli izbjegavanje bitnih promjena, a s time i nepoznanica i neugodnosti prilagođavanja novim vrednotama i novim oblicima.

Što je strah? Učinci i posljedice straha


Strah čovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Boga nalazi okrilje, govori Pismo (Izreke 29,25). Čovjek zbog straha pred nekim zlom upada u još veće zlo, govori Nikolas Boileau. Slabe i plašljive ljude strah nagoni da rade upravo ono čega se najviše boje, mišljenja je veliki hrvatski književnik, ali i oportunist, jer je jednakom strašću služio i kralju i maršalu, Ivo Andrić - kojeg su Srbi u nedostatku i pomanjkanju vlastitih književnih vrijednosti jednostavno prisvojili. Strah je duh. Kad se čovjek boji to na njega djeluje duhovna sila, izražene osobnosti, prepoznatljivog izražavanja i inteligencije, daleko nadmoćnija od ljudske ograničene spoznaje, stajalište je vjerskih učitelja, po kojima ta sila nije Bog.

Uistinu, to je iz Pavlovih riječi i vidljivo: "Uistinu, Bog nam nije dao duh straha, nego duh jakosti, sile ljubavi i samokontrole." ( 2 Timoteju 1,7) Po tome je vidljivo da je strah utjecaj zla i njegovih sila, njegovih posrednika koje nastoje uplašiti i paralizirati čovjeka kroz riječi, prijetnje, zastrašivanja. Dobar primjer kako se to radi je Vesna Pusić: "Neće biti mirovina ako ne glasujete za ulazak Hrvatske u EU." Strah je prema tome obmana. To nije stvarnost, to je zavaravanje koje onemogućuje pobjedu nad zlom i svatko tko mu se prepusti već je poražen. To je obmana i iluzija koja zavodi u ropstvo neprijatelju, jer kad je čovjek obhrvan strahom uhvaćen je u lance i potpuno zarobljen, a tada ostaje bez šanse, bez vizije. To je phobia koja može toliko zaposjesti da se čovjek počne bojati svega i svačega, učiniti ga totalno bijednim, utjecati da se povlači, da bude neuravnotežen, da bude kukavica i ništica.

Tko se prepusti strahu taj nema vlasti nad sobom, nema samokontrole, jer su njegove reakcije pod kontrolom neprijatelja koji nas strahom zarobljava, veže i postaje naš Bog (gospodar). Duh straha je poslanik zloga koji proizvodi nesigurnost u mišljenju i djelovanju. Uništava borbenost i onesposobljava za napredovanje. Pod utjecajem straha gubi se odlučnost. Čovjek je sklon pokolebati se. Petar je primjer čovjeka koji je pod utjecajem straha izgubio odlučnost. Strah vodi k nesposobnosti, slabosti, besmislu, beznačajnosti i nedjelotvornosti. Strah je krivi izbor. On vodi u odluke koje mogu biti katastrofalne. Jedna takva odluka je i odluka domoljubnih snaga da se sva politika i sav život u Hrvatskoj izruči u ruke zločinačkim i neprijateljskim snagama iz redova bivših komunista, a danas pod imenom SDP i HDZ.

Pismo kaže "strah je muka." I doista kad je čeljade u strahu to je neprekidna muka, stalna i uvijek ponavljana. U toj muci žive svi oni koji ne poznaju Boga i ne poznaju Isusa kao svog Spasitelja.

Kako se osloboditi od svezanosti i muke

Terapija koja učinkovito pomaže u nadvladavanju straha je vjera (Efežanima 6,16). Stoga, hodaj vjerom i sigurno ćeš nadvladati sve strahove. Ostvariti osobno oslobođenje, trajni mir i sigurnost. Steći hrabrost i odlučnost. Upravo Petar svjedoči da se strah može pobijediti : "Sve mogu u Kristu koji me krijepi- koji mi daje snagu." (Filipljanima 4,13)
Vjera i pouzdanje to je "pobjedničko oružje" . O tome govore i psalmi (Psalam 56;3-4) (Psalam 118,6) Pismo lijepo opisuje što se događa u našem životu kad je Bog s nama (Jošua 1,5) (Izaija 41,10), a bit će sa svima koji su uz čvrstu vjeru poslušni Bogu (Izreke 1,33), mudri (Izreke 3;19,25), pošteni (Izreke 10,9) i pravedni (Izreke 28,1).

Poše: Mirko Omrčen

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch