Objektivno gledajući je jasno da se postojeća
diktatura neće moći srušiti bez revolucionarne
pripravnosti i djelatnosti. Neće se moći srušiti bez
onih vrlina kojima se dolazi do slobode, a to je
odlučnost i hrabrost.
Te vrline međutim izostaju, osobito kod onih snaga
društva koje bi trebale biti revolucionarne, koje bi
trebale nositi duh revolucionarnosti i biti
revolucionarna struja u narodu koja bi svojom
pripravnosti i djelovanjem konačno dovela zemlju i
narod do slobode, a time i do napretka i
pravednosti. Te snage to su domoljubne snage kod
kojih je u većini umjesto pripravnosti i djelatnosti
prisutno ono na čemu neprijateljske snage grade
svoju moć i uspjeh, a to je strah- glavna zapreka
razvoju revolucionarnosti revolucionarnih snaga.
U hrvatskoj diktaturi domoljublje ne zauzima jasan
stav, jer se boji, jer je to za mnoge opasno. Mogu
se izgubiti privilegije, namještenje, jer treba
misliti na obitelj, jer se može doći u zatvor ili
otići u ludnicu, pa i glavu izgubiti. Zbog straha
većina ništa ne radi, politički se ne organizira,
nema ideja, programa i organizacijskih skupina, ni u
zemlji ni u inozemstvu, koje bi na žedno i željno
hrvatsko tlo unijele razvijanje svih onih silnih i
snažnih nagona, poticaja i stremljenja po kojima
hrvatski narod hoće svoju zajednicu i svoju zemlju
kao zemlju slobode, a ne produživanje nasilja i
zločinačkih diktatura koje zemlju uništavaju i vode
u zaostalost i propast.
Na domoljubnoj desnici, ali i drugdje, premalo je
čvrstine i odlučnosti, a previše kukavičluka.
Kukavičluka stoga, jer nemati hrabrosti i odlu
čnosti zauzeti stajalište o
vlastitom životu, o vlastitoj odgovornosti, nemati
djelatnu orijentaciju u idejama, problemima života
znači biti kukavica, ništica. Za revolucionarno
rješenje naših današnjih problema, za revolucionarne
promjene današnje domoljubne snage ne da nisu zrele,
već su u većini kukavne i nemaju hrabrosti. Tu ima
mnogo nezadovoljnika i puntara, to jest buntovnika
ali ne i pravih modernih revolucionara. To je
sredina koja nikako da shvati da je rješenje naših
problema u revolucionarnosti i u borbi, koja se može
voditi i demokratskim sredstvima, ako već nema
spremnosti da se potuče sa silama zla za slobodu, i
kao takva biti učinkovita i uspješna. No za borbu
bilo kojeg oblika potrebno je osloboditi se straha i
steći vrlinu koja se zove hrabrost.
Što znači
imati hrabrosti i kako je steći
Samo hrabrost može Hrvatsku dovesti do prave i
istinske slobode. Neprijatelji slobode toga su
svjesni i svi je žele iskorijeniti.
Imati hrabrosti znači puno toga, a među ostalim i
propovijedati čovječnost, hodati uspravno, visoko
nositi čelo, govoriti otvoreno, biti uistinu
ponosan.
Tu veliku vrlinu čovjek može steći jedino ako se
oslobodi onog što sprječava čovjeka da bude čovjek.
Može steći jedino ako pobijedi strah. Samo na taj
način će spoznati novu istinu, boriti se za nju,
pronaći novi put, duševno se pomaknuti, prisiliti
sebe na djelatnost, plivati protiv struje općeg
mišljenja i predrasuda. I jedino takav moći će
poticati na promjene i napredak, biti antiteza onome
što ga je do tada krasilo, a to je licemjerstvo koje
nije ništa doli prilagođavanje postojećim priznatim
oblicima u koje se više ne vjeruje, koje ne znači
ništa doli izbjegavanje bitnih promjena, a s time i
nepoznanica i neugodnosti prilagođavanja novim
vrednotama i novim oblicima.
Što je
strah? Učinci i posljedice straha
Strah čovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Boga nalazi okrilje, govori
Pismo (Izreke 29,25). Čovjek zbog straha pred nekim zlom upada u još veće zlo,
govori Nikolas Boileau. Slabe i plašljive ljude strah nagoni da rade upravo ono
čega se najviše boje, mišljenja je veliki hrvatski književnik, ali i oportunist,
jer je jednakom strašću služio i kralju i maršalu, Ivo Andrić - kojeg su Srbi u
nedostatku i pomanjkanju vlastitih književnih vrijednosti jednostavno
prisvojili. Strah je duh. Kad se čovjek boji to na njega djeluje duhovna sila,
izražene osobnosti, prepoznatljivog izražavanja i inteligencije, daleko
nadmoćnija od ljudske ograničene spoznaje, stajalište je vjerskih učitelja, po
kojima ta sila nije Bog.
Uistinu, to je iz Pavlovih riječi i
vidljivo: "Uistinu, Bog nam nije dao duh straha,
nego duh jakosti, sile ljubavi i samokontrole." ( 2
Timoteju 1,7) Po tome je vidljivo da je strah
utjecaj zla i njegovih sila, njegovih posrednika
koje nastoje uplašiti i paralizirati čovjeka kroz
riječi, prijetnje, zastrašivanja. Dobar primjer kako
se to radi je Vesna Pusić: "Neće biti mirovina ako
ne glasujete za ulazak Hrvatske u EU." Strah je
prema tome obmana. To nije stvarnost, to je
zavaravanje koje onemogućuje pobjedu nad zlom i
svatko tko mu se prepusti već je poražen. To je
obmana i iluzija koja zavodi u ropstvo neprijatelju,
jer kad je čovjek obhrvan strahom uhvaćen je u lance
i potpuno zarobljen, a tada ostaje bez šanse, bez
vizije. To je phobia koja može toliko zaposjesti da
se čovjek počne bojati svega i svačega, učiniti ga
totalno bijednim, utjecati da se povlači, da bude
neuravnotežen, da bude kukavica i ništica.
Tko se prepusti strahu taj nema
vlasti nad sobom, nema samokontrole, jer su njegove
reakcije pod kontrolom neprijatelja koji nas strahom
zarobljava, veže i postaje naš Bog (gospodar). Duh
straha je poslanik zloga koji proizvodi nesigurnost
u mišljenju i djelovanju. Uništava borbenost i
onesposobljava za napredovanje. Pod utjecajem straha
gubi se odlučnost. Čovjek je sklon pokolebati se.
Petar je primjer čovjeka koji je pod utjecajem
straha izgubio odlučnost. Strah vodi k
nesposobnosti, slabosti, besmislu, beznačajnosti i
nedjelotvornosti. Strah je krivi izbor. On vodi u
odluke koje mogu biti katastrofalne. Jedna takva
odluka je i odluka domoljubnih snaga da se sva
politika i sav život u Hrvatskoj izruči u ruke
zločinačkim i neprijateljskim snagama iz redova
bivših komunista, a danas pod imenom SDP i HDZ.
Pismo kaže "strah je muka." I doista
kad je čeljade u strahu to je neprekidna muka,
stalna i uvijek ponavljana. U toj muci žive svi oni
koji ne poznaju Boga i ne poznaju Isusa kao svog
Spasitelja.
Kako se osloboditi od svezanosti i muke
Terapija koja učinkovito pomaže u nadvladavanju straha je
vjera (Efežanima 6,16). Stoga, hodaj vjerom i sigurno ćeš nadvladati sve
strahove. Ostvariti osobno oslobođenje, trajni mir i sigurnost. Steći hrabrost i
odlučnost. Upravo Petar svjedoči da se strah može pobijediti : "Sve mogu u
Kristu koji me krijepi- koji mi daje snagu." (Filipljanima 4,13)
Vjera i pouzdanje to je "pobjedničko oružje" . O tome govore i psalmi (Psalam
56;3-4) (Psalam 118,6) Pismo lijepo opisuje što se događa u našem životu kad je
Bog s nama (Jošua 1,5) (Izaija 41,10), a bit će sa svima koji su uz čvrstu vjeru
poslušni Bogu (Izreke 1,33), mudri (Izreke 3;19,25), pošteni (Izreke 10,9) i
pravedni (Izreke 28,1).
Poše:
Mirko Omrčen |