1. "Kuda ideš Hrvatska?" - transparent je s
nedavnoga prosvjednog skupa u Vukovaru, pa neka bude i
prvo pitanje?
Iz vukovarske perspektive to je očito.
Četništvo je rehabilitirano u Srbiji. Draža Mihajlović
je "trodimenzionalni lik" što ga lijeva intelektualna
i medijska scena rehabilitira i u Hrvatskoj, a svaku,
čak i blagu osudu takva stava osuđuje kao "govor
mržnje". Na zahtjev Beograda, tj. agresora i krvnika
Vukovara, da sudi Tihomiru Purdi službeni Zagreb
odgovara ili Purda ili EU. Dakle, vraćamo se u
1980-te.
2. Je li Hrvatska na pragu EU? H.
Swoboda je rekao teško prije 2014., predsjednik
Josipović razočaran traži da to bude 2013., admiral
Domazet govori da uopće ne idemo u EU, nego u
jugosferu. Dakle, kamo zaista idemo?
Već deset godina govorim da Hrvatska
neće biti primljena u EU, dok se ne donese odluka kada
će Srbija biti primljena. Ne tvrdim da će ući iste
godine, već zbog odnosa unutar EU i sukobljenih
interesa, Hrvatska je osuđena na zapadni Balkan i
čekanje odluke o ulasku Srbije u EU. Hrvatska službena
politika, nezrela da shvati i nesposobna da se
suprotstavi igrama koje se vode u Bruxellesu, već
deset godina nema strategiju razvoja, osim rasprodaje
svega što vrijedi - od banaka, telekomunikacija,
medija, nafte, itd. Rezultat je više nego očit:
politička, moralna i gospodarska kriza.
3. Ukupna je situacija vrlo složena.
Prijete li nam nemiri ili ima snage da iziđemo iz
stanja u kojem se Hrvatska našla nakon "deset boljih
godina"?
Parlamentarne političke stranke koje
unisono ponavljaju kako nema alternative politici
ulaska Hrvatske u EU - stavljene su pod kontrolu
međunarodnih čimbenika. Posljedica takve politike je
da izvorna politička volja hrvatskog naroda koja želi
suverenu hrvatsku državu nema predstavnika u Hrvatskom
saboru. Očito je nezadovoljstvo naroda kako
parlamentarnim strankama tako i EU birokracijom koja
postavlja zahtjeve a ne preuzima nikakvu odgovornost
za nametnuta rješenja - ne samo u Hrvatskoj nego i u
ostalim tranzicijskih zemalja. I na Markovom trgu i u
Bruxellesu moraju biti svjesni da će nam se dogoditi
ili nemiri kao u Grčkoj ili vraćanje samostalnoj
politici kao u Mađarskoj.
4. Nakon tih
godina kako ocjenjujete prvu godinu mandata
predsjednika Josipovića?
Predsjednik Josipović djeluje sukladno
SDP-ovom političkom svjetonazoru, te svoja politička i
kadrovska rješenja traži u tim okvirima. Nije
isključiv kao što je bio Mesić. Ako njegov program
"nove pravednosti" ostane samo na formalnom
funkcioniranju "pravne" države, onda ćemo imati to što
je i rekao za branitelja Purdu, tj. da su učinili sve
što su mogli - a on je i dalje u zatvoru. Pravna
država koja nije utemeljena na istini i pravdi, daleko
je od pravednosti.
5. Što nam o
našoj situaciji govori i poručuje slučaj Purda?
Prvo, da se hrvatska država odrekla i
pravnog suvereniteta. Radi se o hrvatskom
državljaninu, o (iznuđenom priznanju za) zločin
počinjen na hrvatskom teritoriju, a Hrvatska nema
snage ni volje da zaštiti svoje građane. (Olako se
prelazi preko činjenice da se u Beogradu već po istoj
osnovi sudi Veljku Mariću). Drugo, hrvatskim se
braniteljima u Beogradu sudi po osnovi rušenja
ustavnog poretka SFRJ, iako su branili suverenu i
samostalnu državu Hrvatsku.
6. Najavili
ste objavljivanje knjige zabilježaka prvog hrvatskog
predsjednika dr. Franje Tuđmana. Može li se znati o
čemu je sadržajno riječ?
Radi se o dnevnicima dr. Franje
Tuđmana što ih je pisao od 1971. pa do konca 1990-ih,
a pripremila ih je Ankica Tuđman. Na preko 2.500
stranica opisuju se ljudi i prilike, što će "Večernji
list" objaviti u nekoliko knjiga. Vjerujem da će
čitateljima posebno biti interesantno kako je
povjesničar Tuđman vjerovao u ulogu povijesti i
povijesnog znanja za razumijevanje i rješavanje
sudbine malih naroda, ali i prikaz sudbine pojedinih
ljudi, o kojima piše; od radićevaca do pripadnika
lijevog pokreta koji, kada su zagovarali hrvatske
nacionalne interese, bili su ubijani, osuđivani,
diskreditirani. Od Radića i A. Hebranga, do generala
I. Rukavina, V. Holjevca, I. Šibla, K. Kaića, Đ.
Srneca, itd. Generali Bobetko i Červenko optuživani su
i osuđivani i 1970-ih i 2000-ih. Sudbina prvog
predsjednika, hrvatskih generala i branitelja
Domovinskog rata potvrda je kako se povijest ponavlja.
7. Ovih dana
povela se polemika zbog jednog interviewa Miljenka
Jergovića beogradskom tjedniku "Vreme". Međutim,
nekako se preskače što je tom prilikom izgovorio o
prvom hrvatskom predsjedniku i Hrvatima?
To što Jergović o predsjedniku Tuđmanu
govori kao o "fašistu" i "hulji", što iznosi
besmislene laži, što kleveće i vrijeđa, to sva ta
lijeva Feralova, Nacionalova i dobrim dijelom EPH-ova
bratija ponavlja sve do Sabora. Žalosna je ta
intelektualna mizerija, a sramotno je da sve to
prolazi bez riječi, bez pravog odgovora od vodećih
ljudi u stranci koju je osnovao i na čijem je programu
stvorena hrvatska država.
8. Postojao je
pokušaj predsjednice HDZ-a Jadranke Kosor da se
približi obitelji Tuđman. Dojam je da njezin pokušaj
nije uspio. HDZ se sve više poziva na dr. Tuđmana. Ima
li moralno pravo na to?
Predsjednik
Tuđman bio je i ostat će u hrvatskom narodu simbol
stvaranja samostalne i suverene hrvatske države. On je
od prvog dana bio zagovornik ulaska Hrvatske u
Europsku uniju, ali kao zajednicu suverenih i
ravnopravnih država. To je jedini put koji Hrvatsku
može izvući iz današnjih kriza. Pitanje je ima li
vodstvo HDZ-a hrabrosti krenuti tim putem?
9. Kolika je u
tome uloga medija? Nakon Domovinskog rata, koji je bio
obrambeni, počeo je agresivni medijski rat spram
Hrvatske? Tko upravlja tim ratom i za koje račune?
Mediji su
oduvijek bili u procijepu između zadaće upravljanja i
nadzora javnim znanjem po diktatu centara moći, te
iznošenja "nepoćudne" ili "štetne" istine. Osobno ne
vjerujem da domaća politika ima presudnu ulogu na
glavne tokove i zadaće mainstream medija. Glavna je
zadaća "nacionalnih" medija prisiliti hrvatsku
službenu politiku na ustupke Bruxellesu, te
raspirivati bratstvo i jedinstvo zapadnog Balkana.
Zato se Domovinski rat želi pretvoriti u građanski,
kako bi svi bili podjednako krivi, odnosno kako bi se
svi osjećali pobjednici u zajedničkoj budućnosti.
Stanje u medijima najpreciznije je opisala Tanja
Torbarina "svi smo novinari ali nismo ista profesija".
10. Kako ocjenjujete istup
potpredsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa u
Hrvatskom listu?
I on plaća cijenu ustupcima i
kompromisima koje je učinio. Ne znam koliko će mu to
pomoći, ali bi bilo važno da drugi, a ne samo on,
izvuku pouke iz njegova primjera.
11. Tvrdite da je svrha eliminirati
brodogradnju s hrvatske obale da ne bude konkurencija.
A što je s "hrvatskim morskim vrtom" - gospodarskim
pojasom, koji su Sanader i Mesić izručili talijanskim
ribarima bez lipe naknade? Sve je bilo navodno zbog
ulaska u EU. Sada će se navodno isto dogoditi i s
teritorijalnim morem? Što nam je činiti? Postati
pirati?
To nisu moje
tvrdnje već zahtjev Bruxellessa da Hrvatska smanji
svoje proizvodne kapacitete u brodogradnji i da ih
prenamijeni. Kažu otvoreno da to nisu "pravni"
kriteriji već "politički kriteriji" koje Hrvatska mora
zadovoljiti ako želi uči u EU. Riječ je samo o još
jednom u nizu zahtjeva - kao što su bili izručenje
generala Gotovine, odustajanje od ZERP-a, pristanku na
arbitražu oko granice sa Slovenijom, itd. Što nam je
činiti? Poručiti EU birokraciji da ne pristajemo na
dvostruke kriterije, i da nećemo odustati od naših
vitalnih nacionalnih interesa.
12. Krajem
godine će izbori. Postoji li mogućnost da volja naroda
bude zastupljena u Hrvatskom saboru? Kako mobilizirati
izborno tijelo da se spasi što se može? Hoćete li i Vi
u izborni izazov?
U situaciji
kada je narod nezadovoljan i razočaran s onim što se
zbiva u Saboru, najvjerojatnije će povjerenje dati
jednoj novoj opciji. HRAST je pokušaj da se energija
nezadovoljstva prema parlamentarnim strankama, otpora
sluganskom mentalitetu, hrabrošću da se suoči s
beznađem i malodušnošću, da se sve to pretoči u jednu
zdravu, normalnu političku ponudu i akciju.
13. nakon pitanja o medijskom ratu,
možda bi bilo zgodno nešto reći o cenzuri,
manipulaciji, "silovanju" publike aferama. U tom
sklopu naravno zašto hrvatski intelektualni krugovi
šute. Jesu li svi zaista razočarani prešli u stanje
"unutarnje emigracije".
Kako se mediji koriste radi
manipulacije s javnošću svjedoci smo iz dana u dan.
Odmah po objavi haškog Tužiteljstva da traži 240
godina osude za hrvatske generale i dužnosnike iz BiH
- njima Tužiteljstvo 5 godina pokušava dokazati tezu o
"udruženom zločinačkom pothvatu" - Jutarnji list ih
osuđuje kao tajkune i ratne profitere. Ili priča
Večernjaka o 39.000 "vojnih" stanova. Bez informacije
i podataka da su u njima većinom živjeli oni oficiri
JNA koji su stanove napustili zbog sudjelovanja u
agresiji na Hrvatsku; da su oni koji su stali u obranu
Hrvatske i dalje nastavili živjeti u njima; da su svi
otkupili stanove po istim kriterijima, po kojima je
privatizirano i 350.000 stanova 1990-ih; da je u
Hrvatskoj u to vrijeme bilo preko 600.000 izbjeglica i
prognanika bez stana i smještaja što je pridonosilo
zloporabama i nesigurnosti. Bez upoznavanja
čitateljstva sa svim tim okolnostima izvrću se
činjenice i namjerno stvara kriva slika od
pojedinačnih nepravilnosti ili zloporaba - slika koju
novinari konstruiraju po zadaći kako bi agresora
prikazali žrtvom. Jesu novinari ali nisu svi ista
profesija.
Piše Marko
Curać,
Hrvatski list,
10.02.2011.
Pretplatite se na Hrvatski
list
Pretplata za inozemstvo za 12 mjeseci:
Europa - 180 EU / SAD - 200 EU
BANKA, Hypo
Alpe-Adria-Banl
KORISNIK: LUX d.o.o. Zadar
IBAN:
HR 722500 0091101293696
BIC: HAABHR22
|
|