Stanje današnjeg svijeta je bolesno i perverzno; sve je pogrešno i preokrenuto: lijekovi i liječnici uništavaju zdravlje i život; učitelji i profesori uništavaju obrazovanje; znanstvenici uništavaju znanje; policajci, tužitelji i suci uništavaju zakon i red; bankari uništavaju valutu i novac; političari uništavaju slobodu i državu; novinari uništavaju informacije, kritike i osude; pastori i svećenici uništavaju religioznost i duhovnost. Svijet je takav kakav jest, jer to većina ljudi dopušta - iz gluposti, slabosti, lijenosti i kukavičluka: vlastite nezrelosti.
Ogromna većina njemačkog stanovništva psihički je ozbiljno bolesna, naime, svojom su krivnjom nezreli. Više vole ugodno samozavaravanje od neugodne istine. Uopće ne žele primati na znanje činjenice - veleizdaju njemačkih političara protiv njemačkog naroda i zločine i zavjere protiv čovječanstva. Ne žele priznati istinu. Ne žele se suočiti sa stvarnošću. To je - kod odraslih - patološko (klinički bolesno), neodgovorno, opasno za javnost i asocijalno, a u filozofiji, psihijatriji i psihologiji naziva se "nezrelost".
Nezrelost je nemogućnost korištenja vlastitog razuma, rekao je njemački filozof Immanuel Kant. Ako se ta nesposobnost temelji na (mentalnoj) indolenciji ili lijenosti razmišljanja, kao i na kukavičluku i podčinjavanju (lažnim) "autoritetima" i "stručnjacima", vlastima (dužnosnicima) i moći (političarima), kao i općenito na strahu od stvarnosti i istine, onda je nezrelost samouzrokovana i klinički patološka.
Zrelost uključuje, prije svega, neprekidno traganje za spoznajom istine kao i bezuvjetni interes za stvarnost u kojoj se živi, bezuvjetnu volju za dobivanjem podataka o toj stvarnosti za sebe i hrabrost suočavanja s tom stvarnošću. Dalje su potrebne vještina kritike i prosudbe - visoka umjetnost koju bi mladi ljudi trebali dobiti od roditelja i učitelja, ali koju čovjek može (i mora) sam razvijati i stjecati. One pretpostavljaju sposobnost logičnog razmišljanja, točno znanje i točno razumijevanje onoga što se mora kritizirati i prosuđivati; uz to, prepoznavanje problema i spremnost za njihovo rješavanje, kao i prepoznavanje pogrešaka i izbjegavanje njihovog ponavljanja.
Na koncu praksa i iskustvo u donošenju prosudbi (razumijevanje konteksta, sposobnost razlikovanja važnog od nevažnog, bitnog od nebitnog, smisao od besmisla, kao i razlikovanje stvarnih argumenata od pukih mišljenja i objektivnih činjenica od subjektivnih tvrdnji), zdrav osjećaj za vrijednosti, osjećaj pravde, odgovornosti, samorefleksije, umjerenosti, posljedica, hrabrosti.
Što se uči i vježba? Prosudba i odgovornost kao i volja, hrabrost i energija treniraju se i uvježbavaju. Prosudba i odgovornost nužni su preduvjeti za ispravne i mudre odluke, volju, hrabrost i nagon za njihovu provedbu u praksi, na djelu.
Problem je u tome što velika većina ljudi ne želi ni biti informirana, što je pak kriterij nezrelosti. Ti ljudi tvrdoglavo odbijaju informacije i dokaze, na primjer u obliku (autentičnih) izvora, citata i dokumentacije. Ne prihvaćaju knjige i tiskane članke koji im se nude, ne žele ni poslušati što im se želi reči, odbijaju "tuđe mišljenje" jer imaju "svoje", ne žele biti informirani, kako ako ne bi došli u situaciju da moraju priznati kako su bili u zabludi!
Ali oni ne znaju ili ne razumiju da nije riječ ni o "misioniranju", to jest o pitanjima osobne vjere, ni o "mišljenjima", već o "stvarnosti" i "istini". Ali "stvarnost" i "istina" su uvijek i samo apsolutne. Nezreli ljudi istodobno čine nekoliko pogrešaka. Smatraju mišljenje (ali samo svoje!) „konačnim“, „objektivnim“ i „apsolutnim“ te miješaju „mišljenje“, „uvjerenje“, „znanje“ i „prosudbu“. "Mišljenje" je, međutim, samo nagađanje i uvijek je subjektivno, dakle relativno i privremeno; uvijek može biti pogrešno, pa čak i besmisleno.
S jedne strane, nezreli ljudi vlastito mišljenje pogrešno vide kao „konačno“, „objektivno“ i „apsolutno“ i zahtijevaju da im se „ostavi njihovo mišljenje“. S druge strane, istodobno, u (ne) logičnom proturječju, da je sve što svaka druga osoba iznosi samo njezino „subjektivno mišljenje“ i prema tome „relativno“ i „proizvoljno“. Ovo je opasna glupost, jer iz toga rezultiraju "velika samovolja" i velika ravnodušnost, najopasnije, najozbiljnije pogreške i zla našega vremena. Mišljenje koje je pogrešno ili čak besmisleno i nema nikakve veze sa stvarnošću, mora se naravno ispraviti i prilagoditi stvarnosti.
Nezreli ljudi ne znaju/ne razumiju da razum zdrave, zrele osobe funkcionira prema apsolutnom prirodnom zakonu logike i stoga mogu prepoznati i imenovati objektivne činjenice kroz logičko razmišljanje. To je tada "istina". ("Istina" je podudaranje znanja sa stvarnošću. Aristotel). Odbijaanje stvarnosti kod nezrelih je šokantno.
Razumne nazivaju "teoretičarima zavjere", i uopće ne primjećuju koliko se sramote. Jer "teoretičar zavjere" je onaj koji razrađuje teorijski plan zavjere. S druge strane, "hipotetičar zavjere" je onaj koji zavjeru podmeće. Budući da je zavjera dokazana desetljećima, razumni je samo dokumentiraju. Ali nezreli ljudi ne znaju ništa o zavjeri, ne žele ništa ni znati o njoj, pa čak i negiraju njezino postojanje. Osim svog prezirnog, arogantnog odnosa prema razumnima, ti ljudi otkrivaju samo nedostatak obrazovanja i nedostatak inteligencije.
Nezreli nisu samo uskogrudni (glupi, intelektualno ograničeni) i neuki (neobrazovani, neupućeni), istodobno neugodno arogantni (drski, umišljeni) i netolerantni, kao i egocentrični do narcisoidnosti, ali i nadasve neodgovorni, opasni za javnost, a time i asocijalni. Jer sve što rade ili ne rade, ima posljedice ne samo na njih same, već i na njihovu djecu. I prije svega na društvo u kojem žive. I upravo zato svaka neinvalidna osoba ima kategoričku dužnost učiniti se zrelom!
„Čovjek je slobodan čim to odluči.“ (Voltaire)
Većina biološki "odraslih" ljudi mentalno i psihološki je zaostala. Nalaze se na mentalnoj i emocionalnoj razini mališana. Previše su neobrazovani, preglupi, preslabi, prelijeni i previše kukavički da bi živjeli samostalno i društveno odgovorno, te se suočavali sa stvarnošću. To su uglavnom oportunisti koji pripadaju vlastima, koji su se odrekli i predali svoju autonomiju iz slabosti, kukavičluka i utjehe. Umjesto da aktivno žive vlastitim životom, prepuštaju se pasivnom određivanju poput zombija. S takvim ljudima - u doslovnom smislu riječi - "ne može se stvoriti (njemačka) država"!
Sa svojom samonametnutom nezrelošću, nezreli je čovjek u značajnoj mjeri saučesnik u nepravdi i zločinima vladajuće klase transnacionalnih visokih financija i njihovih beskrupuloznih poslušnika, korumpiranih i kriminalnih njemačkih političara. Nezreli omogućuju nepravdu, patnju, nevolje i bijedu koje visoke financije i politika nanose. Kroz svoje samoizabrano neznanje i pasivnost, dopušta tim zločincima da djeluju i čine zločine. U ovom je slučaju šutnja pristanak!
Jer nekolicina zrelih koji se žele aktivno oduprijeti, koji se žele braniti, koji žele spasiti ono što se još može spasiti, stavljeni su u apsolutnu manjinu i onemogućeni od strane samih nezrelih koji bojkotiraju, sabotiraju i torpediraju sve napore zrelih svojom pasivnošću i vuku ih sa sobom u propast. Iz lijenosti, kukavičluka i slabosti nezreli su izrazito asocijalni i opasni narodni štetnici!
Odgovorni građani stvarne nacije nikada ne bi dopustili ove ekstremne ekscese, taj izopačeni razvoj. Naša djeca i unuci, buduće žrtve naše gluposti, kukavičluka, lijenosti i slabosti, ukratko: naša nezrelost, - s pravom i po drugi put u njemačkoj povijesti - prijekorno će pitati i optuživati:
"Zašto niste ništa poduzeli po tom pitanju?! Zašto se niste oduprli na samim počecima? "
Cijeli članak PROČITAJTE TU
Priredila Dunja Gaupp
|
