Ove Tesline riječi, iz njegova nikad objavljenog
dnevnika, prvi put u javnosti isplivale su 1977. u
središnjoj informativnoj emisiji nekadašnje TV Zagreb.
Te tvrdnje tada nisu izazvale nikakve reakcije, ni
potvrdne ni oprečne. Na veliku tajnu iz tajnog nikad
objavljenog dnevnika Nikole Tesle u svojoj najnovijoj
knizi Govor Hrvatima o ispravnom putu nedavno
je ponovno podsjetio dr. Petar Vučić , autor brojnih
stručnih i znanstvenih članaka iz područja
politologije i gospodarstv,a te ustavnoga,
financijskoga i autorskoga prava. U svojoj posljednjoj
knjizi uz mnoge zanimljivosti posdjetio nas je i na
priču o dnevniku Nikole Tesle koji spletom okolnosti
nikad nije ugledao svijetlo dana.
- Senzacionalno je kako hrvatska
javnost ne zna za podatke iz Teslina dnevnika premda
se profesorica Ljubica Stefan, autorica brojnih
knjiga, pobrinula da mnogi zanimljivi podatci
dospiju u Hrvatsku. Ona je, pak, dok je živjela u
Beogradu, imala priliku vidjeti Teslin dnevnik i još
neke tajne podatke. Mislili su da je ona Srpkinja i
tako su joj pokazali neke strogo čuvane tajne -
rekao nam je dr. Petar Vučić, poznati hrvatski
inetelektualac čija je specijalnost geopolitika.
Zapis iz tajnog dnevnika Nikole Tesle, koji se krije
u državnom arhivu u Beogradu, objavljen je na 55.
stranici knige Govor Hrvatima o ispravnom putu.
Njegova obitelj nije iz Smiljana
niti postoji u tom selu prezime Tesla
O
genijalnom pronalazaču i znanstveniku iz Like
napisane su brojne biografijske knjige i u većini
njih navodi se kako je priča o podrijetlu obitelji
Nikole Tesla dosta mutna i neistražena. Primjerice,
u knjizi Nikola Tesla istraživač, izumitelj,
genij potpisanoj od grupe autora: Brudež,
Muljević, Petković, Paar, Androić (Školska Knjiga
2006.) u predgovoru Vladimira Muljevića stoji:
"Kada se o
Nikoli Tesli govori i piše, uvijek se počinje sa
selom Smiljanom. Njegova obitelj međutim nije iz
Smiljana, nego iz drugog dijela Like pa i dalje. U
podatcima o svim obiteljima koje su prije više
stotina godina živjele u svim dijelovima Like nigdje
nije pronađeno prezime Tesla. Bio je to nadimak
jednog od Teslinih predaka, koji se zapravo prezivao
Draganić, a bio je doseljenik vjerovatno iz
Ledenica. Priženio se u obitelj prote Mandića, pa je
tako nastala lička obitelj Tesla.“
Prof.dr.Vladimir Njegovan jedan od
Teslinih hrvatskih biografa starije generacije,
također se posvetio proučavanju povijesti Tesline
obitelj,i te u knjizi Nikola Tesla (Zagreb,
1956) takođern navodi prezime Draganić. Prema
predaji, u obitelji Tesla jedan od predaka te
obitelji imao je istaknute prednje zube slične
tesli, alatu za obradu drveta po čemu je ta grana
Draganića dobila nadimak, a poslije i prezime Tesla.
Draganići su u Liku na područje Divosela došli
vjerovatno u 17. stoljeću iz sela Ledenica pokraj
Novog Vinodolskog, kamo su se naselili iz Dalmacije.
Iz rodoslovlja obitelji vidi se da je 1485. sedam
muškaraca nosilo ime Nikola. Djed Nikole Tesle, otac
njegova oca Milutina, također se zvao Nikola i
služio je kao seržan u Napoleonovoj vojsci - tvrdi
prof. dr. Vladimir Njegovan.
Priča o
tome da bi veliki znanstvenik mogao biti genetski i
etnički Hrvat mogla se nazrijeti u nekolicini
njegovih biografija, ali uglavnom onih pisanih od
hrvatskih autora. O Nikoli Tesli do sada je napisano
dvijestotinjak knjiga, postoje američki, ruski,
njemački i naravno srpski i hrvatski biografi.
Hrvatski
biografi najpreciznij su kada je u pitanju
podrijetlo obitelji Tesla i svi do jednoga se slažu
da obitelj Tesla bez obzira na nesumnjivu
pravoslavnu vjeroispovjed Teslinog oca i djeda
potječe iz Hrvatske i svi do jednoga negiraju
tvrdnje nekih Teslinih srpskih biografa koji pišu da
su preci Tesline majke rođene Mandić došli u Liku iz
Šumadije. Koliko su se hrvatski biografi trudili
podrijetlo Tesline obitelji što više vezati uz
granice današnje avnojevske Hrvatske, toliko su
srpski biografi priču što više posrbiti.
Na koju zemlju je mislio kad je
govorio o prebacivanju ostavštine
Po nekim
pitanjima Teslini biografi, domaći i strani, gotovo
su jedinstveni. Nakon smrti velikog izumitelja u New
Yorku 1943. u njegov su apartman upali agent FBI-a i
dugo kopali po negovim papirima. Pretpostavka je da
su se najviše zanimali za Tesline pokuse s oružjem
sa smrtonosnim razarajućim zrakama, odnosno tragali
su za izumima primjenjivim u vojne svrhe. U knjizi
Tesla čovjek izvan vremena, jednoj od
najpoznatijih Teslinih biografija objavljenoj u
SAD-u, Margaret Cheney, stoji da je veliki dio
Teslinih rukopisa i prijavljenih i neprijavljenih
patenata pod velom državne tajne smješten u
Washingtonu. Drugi dio Tesline rukopisne ostavštine,
koji nije bio toliko zanimljiv agentima FBI-a, a
odnosi se na njegove zabilješke vezane za njegov
život i podrijetlo, kraljevski i Titov diplomat,
Teslin rođak, Savo Kosanović prebacio je u Beograd.
Poslužio se Teslinom željom da njegova rukopisna
ostavština završi u zemlji u kojoj je rođen i
Amerikanci su, pošto su dobro pročešljali po
Teslinim prijavljenim i neprijavljenim patentima,
udovoljili želji velikoga znanstvenika da ostatak
njegovih rukopisa završi u starom kraju. Međutim,
Teslin stari kraj nije Srbija, on je rođen u
nekadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji, točnije u
Hrvatskoj i umjesto u Beogradu, njegovi su rukopisi
trebali završiti u Hrvatskoj.
Nigdje nije
precizirano što je veliki pronalazač točno mislio
kada je želio da njegovi rukopisi završe u zemlji
gdje je rođen, ali iz današnje perspektive gledano
to bi trebala biti Hrvatska.
Veliki znanstvenik u Beogradu je
boravio samo jednom, bio je srdačno dočekan i premda
je poznato da se nije rukovao s ljudima, svom
omiljenom pjesniku Jovi Jovanoviću Zmaju, koji je u
čast Teslina dolaska napisao i prigodnu pjesmu,
poljubio je ruku. Međutim po svjedočenju Ivana
Meštrovića, u knjizi Prisjećanja na ljude i
događaje za boravka u Beogradu Tesla je doživio
još nešto zbog čega više nikad nije otišao u
Beograd, a velikom hrvatskom kiparu koji se u
Americi u više navrata sasajao s Teslom, rekao je
kako ne bi želio da Meštrovićevo kiparsko
portretiranje Nikole Tesle završi u Beogradu. Stoga
je originalni odljevak slavnoga Meštrovićeva
portreta velikoga znanstvenika izložen u foajeu
Instituta Ruđer Meštrović, a kopija se nalazi u
Muzeju Nikole Tesle u Beogradu. Ivan Meštrović je,
pozivajući se na newyorška druženja s Teslom,
inzistirao da Teslin portret ne završi u Beogradu.
Tesla nije autor izjave "Ponosim se
srpskim rodom i hrvatskom domovinom“
Svi se danas pozivamo na Teslinu
izjavu: "Ponosim se srpskim rodom i hrvatskom
domovinom“. Međutim malo se zna kako ta
rečenica ne pripada svjetski poznatom izumitelju.
Izreka sa statusom parole za Hrvate, idealnoga stava
za Srbe iz Hrvatske, parafraza je čestitke koju je
povodom Teslina 80. rođendana velikom pronalazaču
1936. uputio dr. Vlatko Maček, tadašnji predsjednik
HSS-a. U čestitci je dr. Vlatko Maček napisao:
"Obraćam vam se kao sinu srpskoga roda i hrvatske
domovine“, na što je Tesla ljubazno uzvratio da
se ponosi i jednim i drugim i to se kasnije
pogrješno uzelo kao glavni dokaz osobnoga
nacionalnoga izjašnjavanja najpoznatijega
znanstvenika s ovih područja. Sam Tesla Hrvate i
Srbe podjednako je volio, često je recitirao narodne
pjesme. Listajući brojne Tesline biografije, može se
konstatirati da je bio rojalistički Jugoslaven
naklonjen kralju Petru II Karađorđeviću, s kojim se
1942. u hotelu New Yorker, gdje je proveo zadnjih 10
godina života, i sastao.
Kad je 1930. otvoren, New Yorker
je bio najveći hotel na svijetu, raspolagao je s
2500 soba na 40 katova. Kad je stanoviti Joe Kinney
u izlogu hotela napravio "Hall of the Fame“, jedna
pored druge našle su se fotografije Nikole Tesle,
snimljene 1942. upravo u vrijeme posjeta tadašnjega
jugoslavenskog kralja Petra Karađorđevića. S velikim
znanstvenikom i kraljem na fotografiji je i Teslin
rođak Savo Kosanović, tada još kraljevski diplomat.
Odmah do te fotografije bila je izložena fotografija
Muhameda Alija snimljena u sobi New Yorkera
nakon Klejova poraza u meču protiv Joea Freisera u
ožujku 1973. U svojim dnevnicima objavljenim pod
nazivom "Kraljevo naslijeđe“ pod datumom 8. srpnja
1942. mladi Petar II. je napisao: "Posjetio sam dr.
Nikolu Teslu slavnoga američko-jugoslavenskog
znanstvenika. Kad sam ga pozdravio, stari
znanstvenik mi je rekao: "Izuzetno sam počašćen.
Drago mi je što ste još tako mladi i radujem
se što ćete jednom postati veliki vladar. Vjerujem
da ću poživjeti do Vašeg povratka u oslobođenu
Jugoslaviju. Od svoga oca ste naslijedili njegove
posljednje riječi Čuvajte mi Jugoslaviju. Ponosan
sam što sam Srbin i Jugoslaven. Naš narod ne može
izumrijeti. Čuvajte zato jedinstvo svih Jugoslavena
- Srba, Hrvata i Slovenaca“. Posljednji monarh iz
srpske dinastije Karađorđevića uz to je opisao
koliko su ga ganule starčeve riječi i da su nakon
toga obojica zaplakali.
Nije zgoreg ni spomenuti da su
Amerikanci i Englezi te 1942. Kralja Petra još
smatrali saveznikom i on je u SAD došao od Franklina
Delana Roosevelta tražiti avione za četnike. Dakle,
premda su se kralj i veliki znanstvenik pozivali na
jugoslavenstvo i pozdravljali ga, pri tom nisu
mislili na isto. Dok je Tesla bio iskren Jugoslaven
zaista začuđen kako se to Hrvati i Srbi ne mogu
dogovoriti, kralj je bio šovinist kojem je
jugoslavenstvo bilo samo najbolji način za provedbu
velikosrpskih pretenzija. Profesor Bogdan Radiša,
tadašnji voditelj informativne službe, u kraljevskom
veleposlanstvu u Washingtonu, često se susretao s
genijem iz Like i svjedočio da su Tesla i njegov
rođak Sava Kosanović predvodili bitku za razvijanje
bratstva među Srbima i Hrvatima u Americi. Bogdan
Radiša tvrdi da, premda je bio veliki znanstvenik,
jedan od najvećih umova sovih područja zapravo uopće
nije bio svjestan velikoga sukoba između Srba i
Hrvata.
U vrijeme
najveće klaonice čak se u New Yorku
uglavnom družio s Hrvatima kao što su Zlatko
Baloković,violinist svjetskog glasa, pa tada vrlo
popularni boksači braća, te u ovom tekstu već
spomenuti Ivan Meštrović.
Kada je zbog
jasnih antisrpskih stavova Teslin rođak Savo
Kosanović 1943. dobio otkaz iz kraljevske
diplomatske službe, slavni pronalazač tome se nije
mogao načuditi i po riječima njegova rođaka
Kosanovića, to je dosta doprinijelo skoroj Teslinoj
smrti.
Hrvati i Tesla voljeli su se javno
U knjizi Tesla čovjek izvan
vremena Margaret Chaney, poznaat američka
Teslina biografkinja, profesora Bogdana Radišu
citira na još nekoliko mjesta. Tako navodi i
slijedeću konstataciju: “Nema sumnje da je
cjelokupna krvava tragedija Jugoslavije od 1941. do
1943. morala utjecati na Teslu i da je zbog toga bio
utučen. On bi me često znao upitati mogu li mu
objasniti što se događa među nama i zbog čega se ne
možemo složiti...“
Zapisala je da je Teslu 8. siječnja
1942. zanemarujući poruku na vratima "Ne smetaj“
pronašla spremačica Alice Monghan. Mrtvozornik je
kao vrijeme smrti upisao 7. siječnja u 22:30, a kao
uzrok smrti je naveo srčanu trombozu. Luis Adamić
napisao je ganutljivi posmrtni govor koji je 10.
siječnja na radijskoj postaji pročitao tadašnji
gradonačelnik New Yorka Fiorelo H. LaGuardia.
Velikoga znanstvenika na posljednjem ispraćaju uoči
kremiranja ispratilo je samo 12 osoba, od kojih je
bilo nekoliko novinara. Zbog velikih napetosti
između Hrvata i Srba, Amerikanci su procijenili da
je tako najbolje. Ipak, kad se 12. siječnja u
katedrali svetog Ivana održalo pravoslavno opijelo,
u nju je nagrnulo oko 2000 ljudi, podjednako Hrvata
i Srba. Smjestili su se na suprotne strane
katedrale, a biskup William T. Manning prije službe
tražio je obećanje da ne će biti političkih
govorancija i međusobnih provokacija. Biskup je
počeo misu na engleskom, a na srpskom ju je okončao
prota Dušan Šukletović. Od balkanskih političara uz
Teslinog rođaka Savu Kosanovića bili su nazočni
veleposlanik Fotić i hrvatski ban Ivan Subašić,
bivši premijer Kraljevine Jugoslavije, te ministar
poljoprivrede i obnove. Spomenute biografske
činjenice pokazuju koliko su se Hrvati i Tesla
voljeli javno.
Nema mnogo poznatih Srba koji su
prema Hrvatima iskazivali toliko ljubavi i obratno.
Teslini životni postupci pokazuju kako bi rečenice
iz navodnog Teslinog tajnog dnevnika mogle doista
biti napisane rukom velikog znanstvenika.
Nesumnjivo da je njegov otac Milutin
Tesla bio pravoslavni svećenik, djed Nikola također
je bio pravoslavac, ali što je bilo prije toga?
Začuđuje kako nitko od brojnih hrvatskih biografa i
brojnih drugih hrvatskih znanstvenih i kulturnih
radnika nije službeno upitao za postojanje Teslina
dnevnika. Bio Srbin ili Hrvat, Teslin znanstveni rad
nije ništa manje impresivan, ali nije li sramotno od
javnosti kriti nečiji dnevnik zato što tamo piše da
su preci najvećega srpskoga uma bili Hrvati.
Piše: DRAŽEN STJEPANDIĆ
17.09.2010. |