- Sa kojim ciljem je tiskana knjiga Zabranjeni akademik?
I koji je njezin osnovni "lajt motiv"?
Knjiga je nastala povodom neizbora prof. dr. sc. Iva
Goldsteina u HAZU. Naslov govori o tome kakve su danas
medijske slobode u RH. Iako sam u nekim medijima
napadan, osobno ja, ali i sama Akademija, nisu htjeli
tiskati moje odgovore. Podnaslov je posebno zanimljiv:
Prijevarom u HAZU!? Vama je vjerojatno poznato da sam
na sam prijedlog da prof. Goldstein postane akademik
reagirao podrugljivim pismom Predsjedništvu Akademije.
Neuobičajeno za Akademiju na to pismo je odgovorio sam
kandidat. Još neobičnije je bilo to da mi nije dan
njegov odgovor. Zato sam tek kasnije mogao pokazati
kolegama akademicima kako ih je kandidat u tom svom
odgovoru pokušao obmanuti.
Inače, to nije
neuobičajeno za njega. Prije desetak godina sam
doživio slično u tekstu oca i sina Goldstein u
Slobodnoj Dalmaciji. Ni tada nisu htjeli objaviti moj
tekst gdje sam ukazao na njihovu prijevaru. I Profesor
Brandt (mentor Ive Goldsteina) je o nemu govorio kao o
čovjeku pripravnim na falsificiranje i znanstveno
nepoštenje. Inače, najveći dio knjige su prilozi
hrvatskih povjesničara koji su u svojim znanstvenim i
publicističkim radovima pokazali i dokazali koliko je
Ivo Goldstein nesposoban kao povjesničar.
- U
knjizi govorite o "antitoleratnim revizionistima".
Prozivate i prof. Ivu Goldsteina i njegovog oca Slavka
Goldsteina. Koje su vaše osnovne zamjerke u njihovu
radu kao i svjetonazoru?
To se odnosilo na njegovu tvrdnju s jednog njegovog nastupa na HTV-u poslije
neizbora. Naime, danas imamo dvije paradigme u hrvatskoj povijesti:
jugokomunistička i hrvatska. Goldsteinu su netoleratni tzv. revizionisti tj. oni
koji čele da se u Hrvatskoj uči i proučava istinita povijest, a ne
jugo-komunistička povijest, a on je tolerantan jer smatra da ovi drugi ne smiju
objavljivati svoja istraživanja.
- Što je, međutim za vas povijest?
I možemo li doista učiti iz povijesti?
Ako ništa ne
naučite iz vlastite povijesti osuđeni ste da je
ponavljate. To se danas i događa u Hrvatskoj, pa ima
na vlasti i u većini medija onih koji nisu željeni
hrvatsku državu. Najzabavnije je kada političari
pričaju kako povijest treba prepustiti povjesničarima,
ali kada o povijesti počne pričati povjesničar dr. sc.
Stjepan Razum, direktor arhiva na Kaptolu onda svoj
glas protiv toga dignu ponajbolji "povjesničari" u RH:
veleposlanik Srbije i predsjednik Ivo Josipović, a
zapravo su zorno pokazali čije interese sprovodi
današnja hrvatska vlast. Zato su i Razumov tekst i
komentar napada na njega koji je napisao Ivica
Marijačić dani u knjizi.
- Zbog čega ste pisali pismo premijeru Milanoviću, a on na njega nije
odgovorio?
Zapravo je
bilo 11 pisama o pokretanju postupka da se generalu
Gotovini dodijeli Nobelova nagrada za mir. Nevjerojano
je kako sustavno i političari i mediji i Sud u Haagu i
obrane naših generala prešućuju glavni rezultat
operacije Oluja. Naime, poslije srpskog genocida u
Srebrenici spremao se još veći u Bihaću gdje je u
okruženju bilo 160 do 180 tisuća muslimana. Oluja
i general Gotovina spasili su Bihać od genocida, kako
reče tadašnji američki vojni ataše u Hrvatskoj,
razmjera onim iz Drugog svjetskog rata.
Prvostupanjska presuda
za to generalu Gotovini je bila 24 godine zatvora, a 16-og ovog mjeseca vidjet
ćemo i konačnu. Milanović je u Srebrenici prekinuo šutnju političara spomenuvši
Bihać, ali je očito kako se zbog toga proveo kada čak na 11 pisama nije
odgovorio. A Hrvatska je trebala, kako reče svojevremeno biskup Jezerinac, i po
cijenu žrtve pokazati svijetu da su muslimani u Bihaću ljudi i da se za
spašavanje toliko velikog broja ljudi dodjeljuje Nobelova nagrada za mir, a ne
ovo sramotno što rade u Haagu.
- Zašto tako malo znamo o logorima smrti poput Banjice u Srbiji gdje su
mučili i likvidirali srpske Židove za vrijeme II. svjetskog rata?
Bilo je više
beogradskih logora smrti. Moja prva
povjesno-publicistička knjiga "Srpski mit o Jasenovcu"
i ima podnaslov "Skrivanje istine o Beogradskim
konc-logorima". Sa Sajmišta su odvodili Židove u
"plinskim" vozilima i ubijali ih u vožnji ulicama
Beograda. Srbi su se hvalili kako je Beograd bio prvi
veliki grad u Europi "očišćen od Židova". O tome malo
znamo jer je Jugoslavija bila Srboslavija i sve je
činjeno da se ona očuva. Nitkome nije važna istina,
već ostvarenje interesa svjetskih moćnika.
- Zašto hrvatski narod prati stigma ustašoidnog naroda?
Iz istog
razloga. Prvo se silnim preuveličavanjem ocrni
ustaštvo, a onda s takvom stigmom svi oni koji su za
neovisnu Hrvatsku. Tako im je bilo lakše očuvati
Jugoslaviju, a i danas obnoviti prevlast Beograda na
ovim prostorima.
- Je li nužna podjela Hrvata i u 21. stoljeću na partizane i na ustaše?
Znate kako pjeva splitska grupa TBF "A u Saboru isti debilizam, čiji je stari
bio ustaša, a ćiji partizan...?"
Jest onima
koji još uvijek ne žele neovisnu hrvatsku državu.
Danas se sve i radi na tome da nam Beograd opet bude
gazda bilo u EU bilo izvan nje. Ne zaboravimo da treba
ocrniti "Oluju" i zato treba zaboraviti da su Srbi
tada bježali, kako im reče Slobodan Milošević, kao
začevi! Malo je nezgodno imati "zečeve" za gazde, zar
ne?
- No, kako ipak komentirate ideju prvog predsjednika RH dr. Franje Tuđmana
"o ispremiješanju kostiju"? Što doista, dakle, znači za hrvatski narod ideja
pomirbe potomaka partizana i ustaša? I je li to moguće?
Ta ideja je ostvarena, jer su doista današnju Hrvatsku stvarali potomci
partizana i ustaša. Vi vjerojatno mislite na Jugoslavene, ali teško je
ostvarivati pomirbu s nekakvim drugim narodom, pa bio to i izmišljeni narod kao
što to jesu Jugoslaveni. O tome Vam najbolji odgovor nudi moja pitalica:
"Znate li koja
je razlika između četnika i Jugoslavena? Četnik je
pošteni četnik, a Jugoslaven je pokvareni četnik!"
- Kako bi se kod nas trebao
tretirati Bleiburg? I je li Hrvatski sabor bio u pravu
kada je ukinuo dosadašnji datum obilježavanja
Blaiburške tragedije?
U pravu!? To
je sramota Hrvatskog sabora! Ne zaboravimo da su prvo
sin i tata Goldstein napisali knjigu "Jasenovac i
Bleiburg nije isto", pa je onda stric Ivin pisao
Saboru koji je pod hitno donio tu sramotnu odluku. Ali
je zato Sabor pokrovitelj u Jadovnom, gdje je navodno
u jamu bačeno 40 000 Srba, a u njoj nema niti jedan
kostur, ali zato u susjednoj jami ima, ali tamo su
žrtve partizana. Zato je danas i ukinuta komisija o
posljeratnim žrtvama koja je počela pokazivati koliko
je lažna jugo-komunistička povjesnica.
- Hana Arend je izjavila "Svaki iskreni antifašista mora biti i
antikomunista". Kakav je, dakle, oblik doista imala antifašistička borba na
području bivše Jugoslavije tijekom II. svjetskog rata? Borba za komunističku
Jugoslaviju ili...? Koliko je u svemu tome bilo iskrenog antifašizma?
Samo borba za vlast uz stravične zločine.
- Kako
se u tom kontekstu Hrvatska našla u "raljama fašizma i
nacizma"' koje su to bile okolnosti?
Hitler je napao SSSR, a Staljin je pozvao komuniste na ustanak tako da zadrže
što više njemačkih trupa kod nas. Dakle, žrtvovan je vlastiti narod da bi se
spasila "prva zemlja komunizma".
- Spominjete i "industrijalizaciju
Holokausta". Što pod time podrazumijevate?
Ne ja, već
američki Židov Norman G. Finkelstein koji je objavio
knjigu The Holocaust Industry: Reflections on the
Exploitation of Jewish Suffering, New York 1999. Ta
knjiga je u Americi i u židovstvu općenito pokrenula
raspravu o smislu velikoga inzistiranja na holokaustu.
Goldsteini kod
nas čine još goru stvar jer njima su židovske žrtve
svete, a hrvatske nisu ni najmanje. Pogledajte samo
naslov teksta prof. dr. sc. Branimira Lukšića na
portalu HKV-a: "Kroatofobni naboj obitelji Goldstein".
-
Odnosimo li se na dostojan način prema bližoj
prošlosti - Domovinski rat? Ili smo i tu "ispod razine
događaja"? Što je bitno u tom slučaju posebno za mlade
ljude znati?
Odnos prema Domovinskom ratu i onim koji su najzaslužniji što uopće imamo
državu je sramotan. Nijedna zemlja ne bi izručila stranom sudu generale
pobjedničke vojske koji su oslobodili okupirane djelove svoje države i koji su
spasili od genocida toliki broj ljudi u susjednoj državi. Mladim ljudima treba
stalno ukazivati koliko je veliki narod koji je učinio tako nešto i da se uvijek
moraju ponositi time. A to danas nije jednostavno, kada znamo da je tekst
saborske deklaracije koja je to omogućila sastavio današnji predsjednik RH.
- Je su li Hrvati doista
ksenofobični kako su stigmatizirani? Odnosno: mrze li
Srbe ili se kroz cijelu povijest bore protiv
velikosrpske politike?
Zašto bi
mrzili nekoga koje smo pobijedili u ratu u kome su oni
bili do zuba naoružani, a nas su prije toga razoružali
i zabranili nam naoružavati se? A kao što rekoh, taj
rat je završio s njihovom bježanijom poput zečeva. Zar
takve ne bi prije trebalo sažaljevati, a ne mrziti?
Naš je veći problem sadržan u onoj mojoj pitalici -
imamo previše onih kojima je služenje Srbima mnogo
vrijednije od ljubavi prema vlastitom narodu.
- Zašto Slavko Goldstein nije smio ići u Beograd predstavljati svoju
knjigu "Godina '41 je godina koja se uvijek iznova vraća"?
Prvo treba
naglasiti da on nije povjesničar i nije završio
nikakav fakultet, ali jest savjetnik Predsjednika
Vlade. I sam naslov knjige je očit pokušaj obmane.
Dakle, 1991. nije godina velikosrpske agresije već
suprotno godina razaranja njegove ljubljene
Jugoslavije. Izvrstan komentar o tome dao je Zvonimir
Hodak u mjesečniku "Nacija" za listopada 2012. godine,
a dan je i u spomenutom tekstu prof. Lukšića:
Oni koji su
došli na prezentaciju, a 1991. godine bacali cvijeće
na tenkove koji su kretali na Vukovar i Hrvatsku,
cvali su u dvorani od sreće. Goldsteinova im je knjiga
napokon priznanje, da su 1991. pravilno nanjušili
Hrvate i krenuli u sveti rat protiv ustaša. Goldstein
je Židov, pa zamislite da se neki židovski pisac
domisli napisati knjigu koja opisuje sve židovske
zločine u izraelsko-arapskim ratovima. Prezentaciju
ovakve knjige zamislite da održi u nekoj dvorani koja
se nalazi u pojasu Gaze, a u kojoj bi sjedili zajedno
pripadnici Hamasa, Al Fataha i Hezbolaha! Nagradno
pitanje glasi: kako bi on bio dočekan u Izraelu? Danas
i apolitična mladež zna da je Srbija sa svojom JNA
izvršila agresiju na Hrvatsku, okupirala trećinu
hrvatskog teritorija, napravila teške zločine od
Vukovara do Škabrnje tako da je čak i međunarodna
zajednica bila prisiljena proglasiti Miloševića
balkanskim krvnikom. Sve to ipak nije omelo
nezavršenog studenta Goldsteina da odleprša u Srbiju i
da svojom tobože povijesnom knjigom dade njima za
pravo sve što su radili Hrvatima u Domovinskom ratu!
Zapravo tu je i najmanji problem sam
Goldstein, jer nam taj primjer daje sliku današnjih
hrvatskih vlasti.
- Koliko
se sa poviješću kao znanošću može politički ili
kulturološki manipulirati? Od nje stvarati ideologiju?
Hrvatsko iskustvo nudi nedvomisleni odgovor: Mnogo! Da nije tako ne bi nam
stalno poručivali da će nam Sud u Haagu pisati povijest. A zapravo samo pišu
povijest sramote međunarodnog prava.
- Koliko je moguć u Hrvatskoj, pa
potom i šire između Srbije i RH skladan suživot? I tko
je u tom slučaju remetilački faktor?
Uvijek je
moguć. Na žalost u Srbiji nisu odustali od
velikosrpskih pretenzija, a u tome imaju i dalje
potporu Velike Britanije i ne samo nje. Naravno
epizoda s Olujom i Srbima kao zečevima im je doista
veliki problem. S druge strane, prof. dr. sc. Slobodan
Lang je napisao otvoreno pismo predsjedniku Srbije u
kome mu govori kako takav suživot može početi odmah
ukoliko on pozove sud u Haagu da oslobodi naše
generale jer su nevini (Hrsvijet, 4.11.2012.).
Naravno, prof. Lang ne misli da će to Nikolić učiniti,
kao što nije ni Milanović odgovorio na moja pisma.
Ipak svi oni sprovode istu politiku koja nije u
interesu hrvatskog naroda, zar ne?
- Zašto je objavljivanje Vaše najnovije knjige Zabranjeni akademik naišlo
na slab odaziv u medijima?
Zbog svega onoga o čemu sam već govorio.
- Treba li po vašem sudu prof. Ivo
Goldstein postati član HAZU-a? I ako - ne, zašto - ne?
Mislim da iz onog gore rečeno jasno da
bi to bila sramota Akademije. Pa i na ovim izborima je
dobio najmanje glasova u povijesti Aklademije. A nisam
uopće mogao upozoriti kolege akademike na njegovu
prijevaru koju sada već imaju i na koricama moje
knjige. Međutim, ponajbolji odgovor na to pitanje
sadržan je u komentaru jednog našeg povjesničara koji
mi je poslao u svezi s jednim mojim pismom danim u
knjizi, a koje - naravno - nije moglo biti objavljeno
u tisku:
"Prijatelju, jest da je tužno i
ružno ali priznajem nisam se već danima tako zdušno
nasmijao. Izvrstan i drag jesi, no ti si vraški
duhovit. Braniti prvu crtu znanosti u nas - HAZU
iskričavom duhovitošću to može samo akademik J.
Pećarić i još k tome čovjek je iz havlije matematike.
Poznat mi je "znanstveni" opus našeg Ive. Dakle, nije
mi nepoznato što je napisao i što su drugi o njegovim
"istraživanjima" napisali. Međutim, godinama u našim
staleškim krugovima govori se: svaki fakultet i
znanstveni institut ima svoga redikula, bar jednoga.
Naš je bio i ostao Ivo Goldstein. Najprije u tom
kontekstu mogu shvatiti njegovu želju da uđe pod krov
naše nacionalne palače znanosti i umjetnosti. Njegovi
zagovornici i rijetki defenzori pripadaju odreda
skupini naših redikula. Od vremena do vremena oni
postaju glasniji. Na pomolu je, čini se, nova
koalicija - Akademija Redikula".
Autor: Gordana Igrec
Izvor: Varaždinski
regionalni tjednik |
