Nisu svi plakali od sreće!
Sve je bilo spremno za egzekuciju. Susjedni dnevni
list je najavio "Konačnu presudu Hrvatskoj dr. Franje
Tuđmana", tekst koji preko reda ulazi u anale
novinarske besramnosti, Goran Rotim je obukao crno
odijelo i nije imao u planu veseliti se, kao ni za
karmine odjevena Tatjana Munižaba. Da bi za svaki
slučaj prevenirali stvar, pozvali su Višnju Starešinu
na HTV u 8 30, ali da ih ne bi išibala argumentima već
u devet su je izbacili iz studija pozvavši u njen
stolac jednog Josipovićevog kolegu sa Pravnog
fakulteta. Valjda da umiri moguću bjesnu naciju i
objasni im pravnim jezikom da je zločin-zločin! I da
ostanu mirni! Dan ranije HTV je strašio naciju izjavom
Martićevog ministra Save Štrbca kako u slučaju
osuđujuće presude Srbi već imaju spremne odštetne
zahtjeve za udruženi zločinački pothvat. A onda je
Hrvatska zajecala od sreće!
Toliko izmučena, toliko izmrcvarena, toliko
ponižena, ova zemlja više nije imala snage pjevati
punog glasa. Cijelo jutro Hrvatska je plakala i jecala
od sreće! Ali, nisu svi plakali od sreće! Državna
televizija u liku Gorana Rotima bila je zatečena,
emocionalno posve prazna, sa zbunjenim izrazom lica
jedva prikrivenog nezadovoljstva. Za razliku od njega,
Saša Kopljar je na Novoj TV pustio iskreni osmijeh,
priznavši da je nemoguće u ovoj situaciji zadržati
sreću, ispričavajući se u ime svoje ekipe koja
ponosnom grajom što je probijala eter nije krila
emocije.
I dok je kamera pokazivala cijelu zemlju kako jeca
od neizrecive sreće, predsjednik države, rotimovski
konsterniran šutio je gotovo dva sata. A onda je u
kratkom govoru dva puta spomenuo da ne smijemo
zaboraviti da smo mi činili ratne zločine! U trenutku
kad i Haag šuti o tome, centrala lijeve Hrvatske
prekida veselje! Traži suzdržanost! Opominje!
Podsjeća! Zvjera oko sebe ne bi li pronašla odbačenu
košuljicu kakve ustaške zmije! Mislite li da bi mu
trebala dva sata da smisli što će reći da je na kakvom
sudu oslobođen neki partizanski general za ratne
zločine?
Da li bi i tada izbjegao odgovor kao
što je izbjegao odgovor na pitanje novinara Hrvatskog
radija Zadre, da se očituje o povijesnim implikacijama
presude? Da, kako da prevali preko usana činjenicu da
je ovo oslobađajuća presuda Tuđmanu i njegovoj
politici? Kako da prizna da je ovo međunarodna
abolicija Gojku Šušku, čovjeku kojeg smo medijski već
poslali na izdržavanje kazne? Kako da kaže da je bilo
besramno sve ove godine onako usukano, suzdržano,
gotovo poluilegalno slaviti Oluju? Kako da kaže da se
eto baš sad prisjetio kako je bilo neprimjereno kad je
Pupovac prozvao Kosor što pozdravlja "nepravomoćno
osuđene haške optuženike"?
Kako da kaže da je ono što tvrdi
nevladina udruga Documenta o Oluji
dijametralno suprotno onome što sada potpisuje Haški
sud? Nije li baš on Documenti nedavno dao
odlikovanje? Kako da kaže da ga je sram što je njegov
prethodnik pod prijetnjom procesa za veleizdaju pustio
strane medije i haško tužiteljstvo u tajne arhive ne
bi li nekako skrpali priču o zločinačkom pothvatu?
Kako da kaže da su nevladine udruge, kompletna ljevica
i najveći dio medija zdušno navijali za Haag? I kako
da nam prizna da je ovom presudom propao epohalni plan
da se ova hrvatska država izjednači sa NDH? A sve su
već imali na dlanu!
Drčan i arogantan, Milanović nam se prvi ukazao.
Rezigniran, neću reći tužan, ali dovoljno rezigniran
da, kao što nakon poraza analiziramo sve detalje,
naciju podsjeti da je presuda donesena sa tri glasa za
i dva protiv. Da si ne bi umislili da svijet
jednoglasno misli da nismo zločinci! I još nam je
rekao da je ovo dokaz da je tanka linija između pravde
i nepravde!
Pa valjda je činjenica da ti netko
izreče kaznu od 24 godine zatvora, a onda te oslobodi,
dokaz potpunog kraha vjerodostojnosti međunarodnog
suda,valjda je ova presuda dokaz da je ona prva
presuda bila izraz političkog "zločinačkog pothvata",
ukratko sve samo ne dokaz filigranske crte između
istine i laži!
A kao i Josipović i Milanović nam je
imao potrebu reći da su zločini u Oluji počinjeni i da
će se istragama o tome nastaviti! Nikad nitko nije
tvrdio da nije bilo pojedinačnih zločina, mi smo se
branili u Haagu da cijela Oluja nije zločinački
pothvat! Mi smo se branili da nam država nije nastala
na zločinu! I ta je danas bitka dobivena i zbog toga
od sutra više ništa neće biti isto i ta dobivena bitka
vraća ponos naciji i zaziva afirmaciju politike dr.
Tuđmana. A ne vješala za tu politiku kako se nadao
susjedni dnevni list. Što o svemu tome ima reći
biciklist u kontra smjeru ostala je tajna.
Autor:
Tihomir Dujmović
Izvor: hrsvijet.net |