'Crveni' u Hrvatskoj govore nam kako je nacionalizam
'loša stvar' te sve nas koji želimo braniti hrvatsku
samobitnost nazivaju 'fašistima', što je uistinu krivo.
U ovom članku samo želim iznijeti ideju redefmiranja
pojma nacionalizma za novo i više prosvijećeno doba u
kojemu živimo.
Ovo je 2012., a ne 1912. Dok je stari
nacionalizam bio ratoboran i šovinistički, s naglaskom
na uzimanje od drugih, novi je nacionalizam usmjeren
na izgradnju i obranu onog što je naše. Novi je
nacionalizam potreban radi zaštite vlastite
samobitnosti i načina života. U starim ideologijama
uvijek je netko morao pobijediti i netko izgubiti. U
novom okviru prosvijećenog nacionalizma mora se imati
razmišljanje dvostrane pobjede (win-win). Nacionalizam
je nejasan koncept te se čak ni 'nacionalisti' ne mogu
dogovoriti o tomu što on predstavlja.
Ovo su moje
definicije:
Nacionalizam je
briga o identitetu i kulturi naroda i nacije. Potreba
za nacionalnim samoodređenjem dovodi do državnosti
koja dalje stvara potrebu za legitimnom političkom
vlast za unutarnje i vanjske poslove. Domoljublje
nastaje od latinske riječi 'patriot', što znači
'zemljak', to je i odanost, predanost i ponos na svoju
naciju i državu te spremnost braniti ju i žrtvovati se
za nju. Domoljublje je instinkt gotovo jednako naravan
kao ljubav prema obitelji, rođacima i prijateljima.
Dok je domoljublje ljubav za svoju državu,
nacionalizam se više usredotočuje na oblik i funkciju
koju država treba poduzeti. Nacionalizam i patriotizam
isprepleteni su pojmovi. Zbog toga je nerazumno i
nemoguće biti domoljuban, a ne biti istovremeno i
nacionalist. Svi se trebamo složiti s razumijevanjem
nacionalizma kao zajedničke želje za uspjehom nacije,
autonomnost, političku reprezentaciju i samoodržanje.
Oduzimanje naciji prava na određenje i
samobitnost smanjuje suverenitet i negira pravo na
jedinstvenost. Jedan od najslavnijih i najutjecajnijih
rabina iz 20. stoljeća Abraham Isaac Kook drži da je
svaka nacija jedinstvena i sastavni dio u obitelji
zemalja svijeta koje čine ljudski rod. Rabin Nachman
Krochmal objasnio je, u skladu s Hegelovim
svjetonazorom, da se svaki narod penje na svjetskoj
pozornici, ima propovjedaonicu i propovijeda svoju
nacionalnu istinu svijetu.
Postoji određena količina napetosti
između pojmova nacionalizma i nacionalnog identiteta s
jedne strane, i univerzalizma, ili pripadnosti
ljudskoj rasi u cjelini, s druge strane. Nacionalizam
nije filozofija ograničena samo na političku desnicu.
Ljevičarski nacionalizam ima svoje korijene u
jakobinskoj filozofiji iz doba Francuske revolucije
koja opisuje nacionalizam na temelju kolektivnog
identiteta, jednakosti, narodnog suvereniteta i
nacionalnog samoodređenja. Taj je nacionalizam obično
protivan imperijalizmu i kao zaštitnik u
socijalističkoj je borbi protiv kapitalizma. Marx i
Engels vidjeli su tu borbu za neovisnost od feudalizma
i imperijalizma kao proleterski 'progresivni
nacionalizam'.
Na lijevoj strani sve borbe za
'nacionalno oslobođenje' u zemljama Trećeg svijeta
doživljavane su kao progresivan i koristan korak u
društvenom razvoju. Čak i Tito, 'junak ljevice', bio
je gorljivi nacionalist. Mihail Bakunjin rekao je
sljedeće o nacionalizmu: 'Nacionalnost je povijesna,
lokalna činjenica koja, poput svih pravih i bezopasna
činjenica, ima pravo tražiti opće prihvaćanje. Svaki
narod, kao i svaka osoba, pripada tamo gdje joj je
mjesto i zato ima pravo biti što jest; nacionalnost
nije načelo, to je legitimna činjenica, baš kao što je
individualnost.
Svaka nacionalnost, velika ili mala,
ima nesporno pravo biti ono što jest i živjeti u
skladu s vlastitom prirodom. Ovo je pravo jednostavno
posljedično opće načelo slobode. (Maksimov Grigoril
Petrovich: Političkafilozofzja Bakunjina: Znanstveni
Anarhizam). Danas kada su narodi oslobođeni, cilj je
novog dobronamjernog nacionalizma ostati oslobođen od
globalističke snaga koja sada traže novi oblik
gospodarskog feudalizma i iskorištavanje
imperijalističkog kapitala. Ljevica i desnica na
poziciji su isključivog starog šovinističkog i
ratobomog nacionalizma temeljenog na najgorim
društvenim bolestima - etatizmu, ksenofobiji,
'etničkoj' krvnoj kupki, a da ne govorimo o elitizmu i
militarizmu. Stari nacionalizam temeljio se na nižim
razinama fiziološke i sigurnosne potrebe.
Znanost i tehnologija riješili su
većinu potreba važnih za preživljavanje. Danas
ekonomske vrijednosti ne dolaze iz izvora sirovina već
iz intelektualne sposobnosti i inovativnosti koja čini
preobrazbu sirovina u korisne objekte. Japan nema
mnogo naravnih resursa i relativno je malen u
zemljopisnoj veličini, ali drugi je po veličini
gospodarskog razvitka u svijetu. Novi nacionalizam
temelji se na višim razinama potreba za poštivanjem i
samoaktualizacijom (načinom života) naroda.
Definicija progresivnog,
prosvijetljenog i dobronamjernog nacionalizma u pojmu
je identiteta i zajedničkog sustava vrijednosti u
skupini ljudi sa zajedničkom poviješću i vizijom za
bolju budućnost za koju zajedno podnose žrtve svi koji
su spremni učiniti sve kako bi ta vizija oživjela.
Treba vjerovati u 'nacionalizam utemeljen na
pozitivnoj naravnoj vrijednosti', onaj koji proizlazi
iz ljudskog dostojanstva pojedinca i naravne potrebe i
želje pojedinca za ostvarivanje svojih 'talenata'
temeljem vlastitog prava u obitelji i narodu gdje
svatko pripada i ulaže ljubav, bilo na bojnom polju
ili u sportskoj areni.
U biti, nacionalizam je izgradnja,
obrana i promicanje vlastite nacije. Svoju naciju
vidim kao, koristeći se nogometnom metaforom, svoj tim
koji radi na zajedničkom cilju. Sustav vrijednosti je
ono što nas ujedinjuje u naš način života. Način
života ono je što štitimo od onih koji nastoje
pokvariti naš sustav vrijednosti. Malo tko misli o
sustavu vrijednosti koji definira naše društvo.
Koncept je složen i još uvijek nejasan. Svako društvo
ima vrijednosti koje su važne za njega i koje ga
razlikuju od drugih.
Društvene vrijednosti određuju gdje je
privlačno mjesto za život i podizanje obitelji.
Vrijednosti su vjerovanja, osobne šifre ili smjernice
koje smatramo vrijednima i poželjnima za način života.
Vrste vrijednosti uključuju etičke i moralne, vjerske,
političke, kao i društvene i estetske vrijednosti.
Vrijednosti odražavaju osobne osjećaje što je pravo i
krivo, ili ono što 'treba postojati'. Vrijednosti su
temelj onoga što ima smisla i vrijedno je u životu,
one su 'smisao života / summum bonum'. Svijet je poput
Europskog prvenstva u nogometu, u stalnom natjecanju.
U nogometnom natjecanju pobjeđuje i postiže uspjeh
momčad koja postigne više golova. U životu naroda i
njihovih ljudi 'pobjeda' se postiže preko
poboljšavanja životnog standarda ljudi. Rast životnog
standarda temelji se na društvenim i političkim
slobodama u sklopu kojih se, zajedno sa zdravim
gospodarstvom, omogućuje ljudima živjeti udobno da bi
mogli slijediti svoje snove.
Za razliku od nogometa, gdje je samo
jedna strana pobjednica, natjecanje u nacionalnim
vrijednostima i modelima poboljšava i postavlja
svačiji životni standard. Samo ako postoje različiti
narodi s konkurentnim vrijednosnim sustavima, moguće
je natjecanje u idejama i, zatim, u razvitku. Kad
jedan narod počinje voditi ispred drugih, ostali će
usvojiti neke od njegovih najboljih normi. Plima
podiže sve čamce. Zdrava konkurencija nudi mogućnosti
obostrane pobjede. Različiti narodi i ljudi imaju
različite vrijednosne sustave, primjerice Njemačka i
Grčka. Stara Grčka u doba Platona i Aristotela bila je
velika civilizacija, dok su germanska plemena bila
slabo civilizirana. Današnja Grčka je, pak, u
ekonomskoj propasti, a Njemačka je gospodarsko srce
Europe.
Sjedinjene Američke Države, koje
postoje manje od 300 godina, globalna su supersila.
Rasa ne daje konkurentsku prednost i uspjeh. Stari
nacionalizam temelji se na genetici i rasi i ne stvara
uistinu veliku naciju niti poboljšava kakvoću života
za običnog čovjeka. Nacionalizam nije, dakle,
natjecanje u genetici i rasi, već natjecanje u
vrijednosnim sustavima. Udaljavanje od vrijednosti
preživljavanja razumljivo je i potrebno. Mi trebamo
utvrditi što želimo biti -više sekularne-racionalno
ili tradicionalno društvo. To je dio državotvornog
imperativa.
Mi Hrvati, većim dijelom i dalje
razvijamo svoje vrijednosti, vlastite morale, kod
kuće, u crkvi ili u školi, za razliku od Zapada, gdje
se čini kako mladež sve više i više razvija svoje
vrijednosti 'na ulici'. Tijekom posljednjih dvaju
desetljeća razvoj hrvatskog društva kretao se, čini
se, u smjeru tradicionalizma, a ljevica uporno radi
protiv ovog prirodnog trenda. Tijekom posljednjih pet
godina zamijećeno je više napada na naše vrijednosti i
društvene norme koje 'socijalni inženjeri' pokušavaju
pokvariti i promijeniti u prirodnu evoluciju hrvatskih
vrjednota i načina života.
Napad na naš nacionalizam nije samo
napad na kolektivnost već i napad na pojedinca. Ako
oni ne žele da definiramo svoju naciju i sebe našom
nacionalnom samobitnošću, pitanje je kako ju oni žele
definirati? Cilj hrvatskog nacionalizma ne smije biti
da nas se naši susjedi boje, nego da nam mogu biti
zavidni na našoj prosvjećenosti, prosperitetu društva
i visokom standardu života. Pozitivan, dobronamjeran
nacionalizam prijetnja je samo onima koji žele ukrasti
od nas ono što nije njihovo. Naš dobronamjerni
nacionalizam definira svrhu života, našu
samoaktualizaciju i stvara nacionalni karakter na koji
možemo biti ponosni.
Danas smo zapeli u gospodarskom neredu
koji nas priječi u samoaktualizaciji. Ljepota
kulturnog svijeta i novih ideja dolazi iz ove
raznolikosti koju trebaju poticati još nekoliko
naraštaja. Svi moramo podržati pozitivan -
prosvijetljeni - dobronamjeran nacionalizam koji će
štititi naše postojanje kao naroda i biti pomoć u
našoj evoluciji za još bolje i pravednije društvo naše
djece i unučadi. Bez obzira na ono što radimo i zašto
to radimo, nikada ne smijemo zaboraviti zlatno pravilo
- vodstvo našeg Gospodina kao što je priopćeno u
Mateju 7:12, 'Sve, dakle, što želite da ljudi vama
čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i
Proroci. '
Piše Željko Zidarić
Hrvatski list broj 406
05.07.2012. |
