![](images/institut_hjj.jpg)
|
ÄŒitamo jedno, a vidimo drugo
Na mrežnoj stranici VeÄernjega lista i Globusa
proÄitali smo Älanke o pripremi u IHJJ-u novoga
pravopisa sljedeće: "Šesnaest vrhunskih znanstvenika
iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje
odluÄilo je - viÅ¡e ne treba pisati zadatci, pogrjeÅ¡ka,
newyorški, chicaški, Fukushima...".
"Ne ću,
strjelica, grješka, pogrješka, brjegovi, trjezniji,
malovrjedniji, naprjeÄac, oprjeka, krjepostan... i
sliÄne rijeÄi na kojima smo lomili jezik, a koje su
nam pojedini jezikoslovci pokušali nametnuti zadnjih
godina, ipak će vjerojatno otići u povijest, odakle su
i izvuÄene." |
Poznato je da između pojedinih subjekata hrvatske
jeziÄne politike (skupine uglednih i utjecajnih
kroatista) postoje unutaretniÄki jeziÄni prijepori. Oni
se odnose ponajprije na jeziÄno normiranje pojedinih
pravogovornih, pravopisnih i leksiÄkih normi.
Primjerice, normativni prijepori u odnosu pisanja
suglasniÄkih skupina /dc/ i /tc/
(uradci, letci, podatci), uvođenje skupine rje
u kratkim slogovima umjesto re (pogrješka,
strjelica, sprjeÄavati), pravopisno vraćanje
rastavljenoga ne od glagola htjeti (ne
ću, ne ćeš, ne će), a također rastavljeno i sastavljeno
pisanje pojedinih rijeÄi ili toÄaka iz rednih brojeva u
zagradama nisu strukovno usuglaÅ¡eni, osim zakljuÄaka
Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika usvojenih
2005. godine. Na žalost, ovo je Vijeće ukinuto 8.
svibnja 2012. godine odlukom Ministarstva obrazovanja,
znanosti i (po novom) sporta Vlade Republike Hrvatske.
Pravopis još nije ni pripremljen, ni izrađen, a
novinarke VeÄernjaka (Irena Kustura) i Globusa
(Mirjana Dugandžija) na Äudan naÄin, bez struke i
obrazloženja, već daju svoje ocjene kakav će biti novi
pravopis u Hrvatskoj. Polazeći od toga što pišu o
pripremi novoga pravopisa, navedene su pravopisne
inaÄice, koje nalazimo u Babić-MoguÅ¡evu pravopisu i
odobrene su zakljuÄcima Vijeća za normu, a koje ne će
biti prihvaćene u budućem pravopisu.
Vjerojatno
novinarke ne Äitaju znanstvene Älanke onih koji piÅ¡u
ili sudjeluju u izradbi institutskoga pravopisa. Na
pravopisu radi, kako piše, 16 znanstvenika, većina
njih rabe u svojim znanstvenim radovima upravo:
pogrješka, zadatci, ne ću. tj. Babić-Mogušev pravopis.
Navest ćemo radi potvrde nekoliko primjera:
"Da je sigurno rijeÄ o tiskarskoj pogrjeÅ¡ci." ".
tako da smo ga upotpunjivali podatcima koje smo
dobili." [1:59,62].
"Ti podatci govore." [2:9]. "Ovdje se ne ćemo
upuštati." [3:193].
". ne treba smatrati normativno pogrješnima ." . ".
pa je ovdje ne ćemo ponavljati."[4:53,69]. "Podatci su
preuzeti ." [5:494].
". ali ih po našemu mišljenju pogrješno
obrađuju."[6:70].
Na institutskim mrežnim stranicama u razliÄitim
dokumentima, projektima, uputama također susrećemo:
". ne će se uraÄunavati u rok za izbor."
(http://ihjj.hr.). "Podatci o autoru."
(http://rasprave.ihjj.hr). "Podatci o vrelu naziva ."
(http://struna.ihjj.hr).
Izneseni podatci upućuju na to da je opravdano
postaviti upit je li novinarke namjerno Å¡ire obmane
(dezinformacije) u hrvatskom općinstvu ili se radi
zbilja o tom da institutski suradnici sastavljaju
pravopis i pojedina pravila koja sami ne rabe u
pisanju svojih znanstvenih Älanaka? Prema pisanju
novinarki, izgleda da su autori pravopisa u
protuslovlju sami sa sobom jer pišu jedno, a
sastavljaju nešto drugo. Gdje je istina? Nadamo se da
sastavljaÄi pravopisa ne će stalno mijenjati svoja
rješenja u onom kako pišu jer tada možemo usporediti
njihovo pisanje s "pravilima u prometu, a ona se ne
smiju mijenjati, pogotovo svakih nekoliko godina"(v.
Globus-Kultura).
Ako su krive novinarke, onda ih treba pozvati ponovo
na subesjedu u Institut ili moraju dati opovrgnuće u
svojim tiskovinama.
U sluÄaju nenormiranja ili neprihvaćanja navedenih
inaÄica i drugih pojedinih skupina rijeÄi moguće je
sljedeće: pojedini jezikoslovci, književnici, javni
djelatnici, novinari i dr. moraju odustati (ili ne) od
onoga kako pišu, a to nije laka zadaća, poglavito za
onoga koji ima svoje razloge i jeziÄne navike da
upravo tako piÅ¡e, a ne drugaÄije. Ljudi koji već imaju
ustaljene pravopisne navike vrlo se konzervativno
odnose prema pravopisu i nisu voljni bilo Å¡to
mijenjati u svojem naÄinu pisanja. Valjalo bi tada i
odreÄ‘eni broj službenih dokumenata, priruÄnika,
udžbenika iznova tiskati, a prethodno i lektorirati.
Pravopis je dobrim dijelom dogovorne naravi i
rješava se strukovno za okruglim stolom vodećih
strukovnjaka (struÄnjaka). U jeziÄnom planiranju
pravopisne problematike najbolje je strukovno
usuglasiti normativne prijepore i imati konsenzus
subjekata jeziÄne politike, a tek potom ići u akciju
pisanja novoga pravopisa. U diplomaciji se najprije
priprema nagodba tijekom koje se razrješuju neriješena
pitanja, a zatim se potpisuje dogovor. Samo strukovni
dogovor subjekata jeziÄne politike može dati uspjeÅ¡an
uÄinak.
Piše: Artur Bagdasarov
www.hkv.hr
Izvori
[1] Jozić, Ž./ VirÄ I.: Kajkavski ikavski govor
Hrebine i kajkavski ekavski govor Kupljenova -
Fonološke usporednice, Filologija, br.53., Zagreb,
2009.
[2] Birtić, M./ Matas Ivanković I.: Akuzativne
dopune uz neprijelazne glagole: što su unutrašnji
objekt?, Rasprave, knj. 35./1., Zagreb, 2009.
[3] Å tebih Golub, B./Vajs Vinja, N.: Analiza
PrireÄja (Sprichwörter) Ignaca Kristijanovića,
Rasprave, knj. 36./1., Zagreb, 2010.
[4] HudeÄek, L./ Lewis, K./ Mihaljević, M.:
Pleonazmi u hrvatskome standardnom jeziku, Rasprave,
knj. 37./1., Zagreb, 2011.
[5] MiloÅ¡, I.: FonoloÅ¡ke znaÄajke govora Medveje,
Rasprave, knj.37./2., Zagreb, 2011.
[6] Halonja, A./ Mihaljević, M.: Nazivi sa
sastavnicom e- u hrvatskome jeziku, Rasprave, knj.
38./1., Zagreb, 2013.
|