Chavez je mogao Aljasci prodati led, no zemlju je doveo
do kolapsa. Dok u Venezueli traje gotovo fanatična
žalost za Hugom Chavezom, dok vladajuća garnitura vođena
njegovim nasljednikom Nicolasom Madurom najavljuje da će
tijelo preminulog državnika biti balzamirano i izloženo
u Muzeju revolucije, pokazuje se kako situacija u toj
naftom bogatoj južnoameričkoj zemlji baš i nije takva
kakvom je prikazuju tamošnji službeni mediji.
"Ekonomska i
socijalna situacija vrlo je teška. Iako zemlja ima
goleme prihode od nafte, gospodarstvo je gotovo u
kolapsu. Kad je Chavez došao na vlast, vanjski dug
Venezuele bio je 27 milijardi dolara, a danas iznosi
oko 147 milijardi. Istovremeno, cijena barela nafte
koji Venezuela prodaje na svjetskom tržištu porasla je
petnaestak puta i veliko je pitanje gdje je završio
sav taj novac koji je ulazio u zemlju" - kaže Hrgetić.
Zanimljivo je kako oni drugovi partijci u Hrvatskoj,
koji slatkoriječivo govore o nekom komunizmu iliti
socijalizmu, imaju debele račune u bankama. Primjer je
druga Zokija, kojemu su usta puna socijalizma,
radnika, drugarstva, ali činjenice mu skidaju krinku
do gole kože, jer svakom novom izgovorenom njegovom
drugarskom parolom, narod postaje sve siromašniji, a
on i njegova obitelj sve bogatija. Naravno, takvi niti
ne pomišljaju pogledati činjenicama u oči, da svaka
diktatura i nepotizam vodi u propast bez obzira na
prirodna bogatstva zemlje u kojoj vlada korupcija,
diktatura, nepotizam, cenzura i autocenzura,
neznanje,neobrazovanje...
Mediji u hrvatskoj izvsrno obavljaju svoj prljavi
posao. Ipak, istinu ne mogu ubiti, jer postoji David
novinarstva, to su mali nezavisni portali. Kako to
veliki mediji (HRT, komercijalni Nova TV, RTL.
jutarnji, EPH, Novi list.) žele ubiti istinu? Pa
lobotomijom uma svojih čitatelja i gledatelja. Još
davno je Platon rekao da laž postaje istina kada je
stalno spominjete u izvrnutom kontekstu. Pa tako nije
niti čudno da danas ti moderatori vrijednosti eto
suosjećajnost, vjeru, poštenje, čast i domoljublje,
proglasiše smiješnom utopijom primitivaca, dok
istovremeno nevjeru, bezosijećajnost, poltronstvo i
pohlepu proglasiše istinskim vriednostima za osobni
uspjeh.
Te izvrnute vrijednosti se tako
organizirano propagiraju da je tiha većina postala još
tiša, a iznad te tihe kolone, koja sve više podsjeća
na pogrebnu povorku što ispraća vlastitu nadu na
vječni počinak, vije se šapat malodušnih da se ništa
ne može promijeniti, jer bezosijećajni i pohlepni
ljudi su stavili pod svoje kandže sve važnije
institucije i vladaju sustavom.
Naravno, malodušnost i beznađe najviše
odgovora upravo onim pohlepnim politikantima, koji
tako sa svojih medijskih govornica poručuju toj tihoj
većini da ne kuka, nego tiho služi svojim gospodarima,
naravno, bez poštene plaće, jer tko je vidio u "krizi"
pitati za plaću. Glavno da ti političari, bolje reći
politikanti, jer sa političarima vizionarima nemaju
ama baš ništa zajedničko, razni Jakovčići, Kajini,
Zokiji, Josipovići i horda politikanata na lokalnoj i
državnoj razini iz poziciie i opozicije, žive kao
bubreg u loju, a da pri tom u ovih 23 godine
samostalnosti Hrvatske ništa pošteno u životu nisu
napravili.
Niti kapi
znoja, niti najmanjeg žulja, niti najmanje suze nećete
vidjeti u tih političara, naravno, jedino kada se
preznojavaju na sudačkoj klupi, poput onog Čačića i
kleptomana Sanadarea. Ministar dični Ostojić toliko je
drzak da izjavi kako je u politku ušao otvorena srca,
na jednom nezavisnom portalu to je duhovito komentirao
jedan čitatelj: "Svi oni dolaze u politiku otvorena
srca i prazna novčanika, a odlaze zatvorena srca i
puna novčanika."
Bez politike oni bi bili nevidljivi i gladniji od
beskućnika na klupi. Dakle, te sluge pohlepnih
bankara, tajkuna i političke elite služe upravo toj
sablasnoj svrsi, da ubiju istinu. Oni se neće pitati
što to povezuje partiju i krupni kapital, a znamo da
ih povezuje najdraži eliksir nečastivosti, pohlepa.
Tako imamo paradoks da je drug Radman, koji se voli
zvati drugom naroda, u sukobu interesa, jer je kao
ravnatelj najmoćnijeg medija - HRT, istovremeno i
vlasnik PR agencije. Dakle, taj drug partijac je
materijalno mnogo bogatiji od onih (u te i ja spadam)
koji se nikada nisu zvali komunistima. Isti slučaj je
sa drugom Zokijem i većini političke elita u Hrvata.
Tako je u svim zemljama gdje vladaju drugovi.
Usporedimo Norvešku i Venezuelu i samo činjenice
stavite na stol. Kako žive Norveški građani, a kako
građani Venezuele, a jedni i drugi imaju podjednako
nafte... Primjer Nigerije i Norveške, Nigerija izvozi
2 miliona barela nafte, a građani doslovno skapavaju
od gladi.. i tako dalje....
Primjer Hrvatske koja ima azurno more
sa tisuću otoka, plodnu zemlju Slavoniju, bajkoviti
šumoviti Gorski kotar, te usporedimo sa Norveškom i
Izraelom. Oni koji govore da Izraelci imaju moćnu
dijasporu moraju znati da i hrvatska ima moćnu
dijasporu i mnogo, mnogo bogatiju zemlju prirodnim
resursima... Opet ponavljam, one države koje ne ulažu
u obrazovanje, osuđene su na staganciju i bankrot...
Koliko Norveška ulaže u obrazovanje, a
koliko Hrvatska, ne zaboravimo da se sa neukim narodom
lako igrati kao s malim djetetom. Primjer je "tajkuna"
koji je kupio za jednu kunu brodogradiliše Split i
nahranio i napojio radnike kojima će sutra isasti krv
na slamčicu, a mnoge će i poslati na burzu uz divan
smiješak. Zar vas to ne podsjeća na priču o drevnim
Majama koji su božanstvima prinosili žrtve, ali bi ih
prije dobro napojili i najeli, zar vas božanstva
drevnih Maja ne podsjećaju na bankare, tajkune i
političku elitu?...
Da je narod
obrazovaniji, kao u Norveškoj, sigurno ne bi šutke
podnosio guljenje do kože; mnogi šutke rade mjesecima,
a da ne primaju plaću??... Kako je moguće da taj
"Poslovni mag" koji je za jednu kunu kupio brendirano
(znamo koliko u kapitalizmu vrijedi brend)
brodogradilište sa radnicima, i eto, još će država,
t.j. porezni obveznici, subvencionirati milijardama to
isto brodogradilište koje je u vlasništvu druga
tajkuna???... Da čovjek ne povjeruje!... Ne smijem
reći, zemljo otvori se, da se zemlja zaista ne bi
počela otvrati od stida (negdje se već počeća otvarati
čujem) .
Kakvu moć mediji imaju vidimo u tom slučaju, jer
državna HTV pod palicom druga tajkuna Radmana, od
druga tajkuna Debeljuha može napraviti niti manje niti
više nego poslovnog vizionara, koji stvara za opće
dobro a ne samo za sebe. Primjer je i Jutarnji list,
koji je ustvrdio da najveći energetski svjetski div
"ExxonMobil" pet puta vriejdniji od Hrvatske??..
Citiram Jutarnji list: "Najveća
američka kompanija, naftni div Exxon Mobil, gotovo je
pet puta vrednija od Hrvatske". Naravno, oni se uopće
neće baviti pravim tržišnim vriednostima i reći da je
to pet puta veća tržišna vrijednost (Exxon Mobil ima
tržištvu vrijednost 345 milijardi dolara) od BDP
Hrvatske, ali oni skrivaju pravu istinu! A to je da
Hrvatska država, njezini građani, posjeduju rezerve
količine vode (u njedrima zemlje) čija je tržišna
vrijednost 2 trilona dolara (dvije tisuće miljardi
dolara), da posjeduju azurno bistro i čisto more sa
tisuću otoka neprocijenjive vrijednosti, da posjeduju
Gorski Kotar sa šumom vrijednosti 150 milijardi
dolara, i da ne nabrajam dalje.
Iz toga se
da zaključiti da je ipak ova divna malena zemlja
Hrvatska mnogo, mnogo vrijednija od Exxon Mobila.
Zašto tako piše Jutarnji list lako je zaključiti, jer
sutra će doći na red prodaja prirodnih resursa, i da
bi politička elita (provizije su slatke za pohlepne
ljude) mogla u bescjenje prodavati neprocijenjive
prirodne resursa. I što je najtužnije, opet će tiha
većina šutke i prazna pogleda sjesti za stol da pojedu
svoj posljednjih obrok.... Studenti se brinu jedino za
svoje kolačiće u kantinama, HAZU u hramu intelegencije
se ugnijezdio poput crva u orahovoj ljusci, umjetnici
se guše u kaljuži taštine, radnici čekaju svoj
posljednji obrok.
Opet ponavljam ono što već znaju djeca u Norveškoj,
bogatstvo svake nacije je u slobodnom pojedincu, koji
stvara za opće dobro a ne samo za osobnu korist.
Norveški političari stvaraju za opće dobro, a hrvatski
za osobnu korist, Norveški građani se obrazuju ne zbog
koristoljublja već zbog stvaralaštva za opće dobro.
Norveški novinari ne stvaraju karijeru autocenzurom,
već služenjem profesinaloj etici, Norveški novinari ne
postaju robovi banaka i političke elite zbog kredita,
Norveški učitelji i profesori u ministru obrazovanja
imaju prijatelja, a ne neprijatelja, Norveški
sindikati uvijek će sudjelovati u donošenju zakona o
radnicima, a neće biti marginalizirani kao u Hrvatskoj
u kojoj politička elita sa MMF-om pokušava ukinuti
djelovanje sindikata. Norveške institucije daju šansu
kreativnim i poštenim ljudima, a ne nesposobnim
poltronima kao hrvatske institucije (bez veze nema
niti zapoošljenja), Norveški radnici ozarena lica
dolaze na šaltere banaka, a ne kao hrvatski tonu iz
minusa u minus.... Norveška birokracija olakšava život
poreznim obveznicima, a ne otežava kao u Hrvatskoj ili
ti Venezueli...
Ukratko, Norveški političari su sposobni,
obrazovani, radišni, skromni, ponizni i kreativni
ljudi koji rade za opće dobro, a hrvatski politčari su
lijeni, neobrazovani, bahati, pohlepni ljudi koji rade
samo za osobnu korist, a ne za opće dobro, stoga nije
čudno da poznati britanski novinar i filozof Harris
tvrdi za hrvatske političare da su paraziti koji
beskonačno prodaju maglu svjesno lažući vlastite
građane. Političari moraju služiti narodu i štititi
svoje građane od pohlepnih banaka, a ne služe tim
istim bankama kao hrvatski političari! Policija mora
štititi građane koji ih plaćaju, a ne tući te iste
građane po naredbi bankara i njihove političke elite!
Dakle dolazimo do zaključka, pravo bogatstvo svake
napredene države su njezini građani kao slobodni
pojedinci,koji će sinergijom sa kreativnim i poštenim
političarima stvarati vrijednosti za opće dobro, a ne
vladavina pohlepne i bezosijećane manjine nad većinom.
Piše: Walter William Safar
|
