Pokušat ću analizirati što se događa u dijelu medija.
Hrvatska vlada oprostila je Jutarnjem listu nekoliko
stotina milijona duga što omogućava da njihovih desetak
novinara dobiva mjesečno plaću između 70 i 130 tisuća
kuna. Dakle, zarađuju na račun poreznih obveznika, jer
im je država poklonila ogromne novce da bi mogli imati
takve ne zarađene plaće. Što je najgore ti novinari drže
moralne lekcije, lažu, krivotvore, lažno optužuju i vode
antihrvatsku politiku.
Da bih bio konkretan navest ću primjer
jednog od vodećih novinara Jutarnjeg lista Davora
Butkovića. Tvrdim da je to novinar koji izmišlja,
laže, podmeće, vara i da je prava sramota za hrvatsko
novinarstvo. Evo nekoliko dokaza. Davor Butković je
izmislio i objavio u novinama intervju sa bivšim
premijerom Ivom Sanaderom, a da ga nije vidio a kamoli
razgovarao. Davor Butković je poznat po tome što je
lažno optuživao i hrvatske generale i predsjednika
Tuđmana i Domovinski rat i hrvatski narod. Navest ću
jedan drastičan primjer. Davor Butković u Jutarnjem
listu od 25. kolovoza 2007. godine napisao je
slijedeće monstruozne laži:
"Činjenica da je Ante Gotovina u Francuskoj bio
višestruko osuđeni kriminalac nameće još nekoliko
iznimno važnih pitanja na koja se ne može odgovarati
'sentimentalizmima'. Prvo, smije li čovjek koji je
pljačkao draguljarnice, otimao ljude i iznuđivao novac
pod prijetnjom ubojstva uopće nositi generalski čin
Hrvatske vojske? Drugo, smije li takav čovjek
figurirati kao heroj Domovinskog rata, kraj tisuća
neprijepornih heroja, od kojih su mnogi anonimni?
Naime, od vojnika, a osobito od časnika, osim ratnih
vještina očekuje se i pridržavanje i propagiranje
određenog, pozitivnog sustava vrijednosti. Treće, kako
će razni političari (ili biskupi) sada objasniti svoje
bezuvjetno zalaganje za višestruko osuđivanog
gangstera? Zar metaforom o Savlu i Pavlu? Četvrto,
misle li svi oni koji po svaku cijenu brane Gotovinu
da netko tko je osuđen za pljačku, otmicu i iznudu
doista može predstavljati društveni uzor?"
Na kraju ove sramotne
optužnice Davor Butković zaključuje:
"Sada je, nadajmo se, došlo vrijeme
da se ta mistifikacija razbije te da o Gotovininoj eventualnoj krivnji za ratne
zločine odlučuje jedino sud".
LAŽI O GOTOVINI I MARKAČU
I taj
novinar, kao i drugi, nije se ispričao kao ni njegov
list, nego osam dana nakon oslobađajuće presude i
pobjede pravde nastavljaju s antihrvatskom politikom.
Oni moraju priznati da su Gotovina i Markač nevin, jer
je tako konačno Sud presudio, ali i dalje optužuju
Oluju, Domovinski rat i hrvatsko državno i vojno
vodstvo na čelu s Tuđmanom kao zločinačku
organizaciju. I dalje ne odustaju od politike
ravnomjerne raspodjele krivnje, ne prihvaćaju da je
samo Srbija kriva, a da je Hrvatska nevina. U
redakcijskom komentaru Jutarnji list od 24. studenoga
2012. između ostaloga piše:
"Presuda ne poništava dokaze o
brojnim počinjenim zločinima, ne briše otvoreni govor mržnje predsjednika
Tuđmana u pobjedničkom vlaku slobode, kao ni diskriminatorske mjere poduzete
kako bi se Srbima onemogućio povratak u Hrvatsku. Utoliko su potpuno netočne
tvrdnje da presuda generalima skida svaku mrlju s Oluje odnosno da sudski
utvrđena nevinost Gotovine i Markača svake zamjerke i krimena oslobađa i Franju
Tuđmana".
Ide se i
dalje pa se tvrdi ako su Gotovina i Markač nevini,
onda netko mora biti kriv što znači da se ne prihvaća
istina, da se ne prihvaća da Oluja nije bila
zločinački pothvat, da nije bila planirano etničko
čišćenje Srba, da pojedinačni zločini u ratu nisu dio
planiranog i provedenog udruženog zločinačkog
pothvata.
Podsjećam čitatelje da Jutarnji list i grupa u kojoj je važan član Davor
Butković bila uvjerena da će Gotovina i Markač i hrvatsko vodstvo na čelu sa
Franjom Tuđmanom biti proglašeni krivim. Bili su toliko sigurni da su objavili
prije presude članak ne sumnjajući u mogućnost oslobađajuće presude da će
presuda Gotovini i Markaču i Tuđmanu biti posljednji "čavao u lijesu" Tuđmanove
Hrvatske. Nisu se pomirili sa istinom nego i dalje vode antihrvatsku politiku i
pokušavaju suprotno presudi Haaškog suda i dalje optuživati Hrvatsku i stalno
tvrde da bi Tuđman bio suđen u Haagu da je živ. Posebno su se okomili na
Tuđmanovu politiku prema Bosni i Hercegovini. Zato su kao katastrofu i sudnji
dan doživjeli oduševljenje hrvatskog naroda nakon izlaska s robije Darija
Kordića. Darija Kordića je u njegovoj Busovači dočekalo desetak tisuća ljudi a
na zagrebačkom aerodromu nekoliko tisuća oduševljenih ljudi.
Velika većina hrvatskog naroda, i u
slučaju Gotovine i Markača, i nakon drastičnih
prvostupanjskih presuda nisu otkazali podršku
hrvatskim generalima i dalje su ih smatrali nevinim i
herojima a ne ratnim zločincima, kako je pisao
Butković i njegova ekipa. Digla se prava hajka protiv
Darija Kordića i svih onih koji su ga dočekali kao
heroja. To je ponukalo između ostalog i Davora
Butkovića da napiše nove laži i članak koji je nova
sramota za hrvatsko novinarstvo. U Jutarnjem listu od
20. lipnja 2014. Davor Butković napisao je članak pod
naslovom "SLUČAJ KORDIĆ- TKO I ZAŠTO U NJEMU VIDI
HEROJA" s podnaslovom: "DIO NAŠIH BISKUPA I DALJE
PODRŽAVA PODJELU BOSNE I HERCEGOVINE". Da bi se
vidjelo o kakvoj se laži, podmetanjima i
krivotvorinama radi navest ću prvi pasus toga članka
koji je izmišljotina i laž, koji su bili potrebni
Butkoviću za podizanje lažne optužnice ne samo protiv
Kordića i biskupa Košića nego i drugih uglednih
hrvatskih domoljuba koje je pretvorio u krajnju
hrvatsku desnicu.
Evo
Butkovićevog opisa događaja koji ne postoji, koji je
njegova izmišljotina kao i većina onoga što on piše:
"Prije otprilike dva tjedna, na sam dan povratka Darija Kordića iz
austrijskog zatvora, negdje oko osam navečer zatekao sam se u zagrebačkom
restoranu Okrugljak (koji, usput rečeno, obilježava stogodišnjicu osnutka). Na
središnjem dijelu lijepe terase, uz potok, bio je postavljen veliki stol za
dvadesetak ljudi. Negdje oko pola devet među prvima je za stol sjeo dr. Miroslav
Tuđman. U idućih pola sata skupilo se još ponešto ljudi s hrvatske desnice,
uključujući i one koji su tog popodneva dočekali Kordića na zagrebačkom
aerodromu. Međutim, četiri stolice na čelnom dijelu stola ostajale su prazne.
Barem sat vremena nitko od okupljenih nije ništa naručivao, bilo je očigledno da
nekoga čekaju.
Taj se netko do pola jedanaest, kada sam ja otišao, nije pojavio, pa su prazne
stolice na čelu stola zauzele dame koje su prije sjedile sa strane, a konobari
su počeli raznositi couverte i točiti vino. Ne znam je li kasnije Dario Kordić
došao na večeru, koja je, po svemu sudeći, organizirana njemu u čast, ili su se
njegovi podržavatelji i obožavatelji morali zadovoljiti hagiografiranjem
Kordićeva političkog životopisa bez društva nove najveće zvijezde hrvatske
radikalne desnice (Kordić je dio te večeri, čini mi se, proveo u zagrebačkoj
Katedrali). No, više je nego zanimljivo, a nažalost i politički značajno, kako
je krajnja hrvatska desnica, predvođena pojedinim biskupima, dočekala Darija
Kordića."
Slučajno sam i osobno bio u tom društvu koje na Okrugljaku nije čekalo Darija
Kordića i koje se sastalo na poziv istaknutog hrvatskog gospodarstvenika i
dobrotvora iz Australije Marka Franovića. Dakle, Butković ponovno laže i
izmišlja jer mu je trebao dobar uvod da bi napao ne samo Darija Kordića nego i
prof. Miroslava Tuđmana koji uopće nije bio na dočeku Darija Kordića u Zračnoj
luci.
NJEMU ISTINA NIŠTA NE ZNAČI
U cijelom
članku Davor Butković napada Miroslava Tuđmana i
njegove suradnike jer navodno Miroslav Tuđman, i
njegovi suradnici, pokušava braniti pogubnu politiku
Franje Tuđmana koja je za Butkovića "potpuno
neprihvatljiva i kriminalna". Polazeći od lažne
teze da su Hrvati iz srednje Bosne bili agresori i
zločinci on zastupa stajalište da Darijo Kordić mora
biti kriv trajno i zauvijek i da ga se mora tretirati
do kraja života kao zločinca i ubojicu.
U svom članku Davor Butković svjestan je da Darijo Kordić nije kriv po
zapovjednoj odgovornosti a pogotovo da nije izvršitelj zločina kako ga optužuju,
da nema nikakve neposredne odgovornosti za Ahmiće. I tada Butković podiže novu
optužnicu i piše: "Darijo Kordić bio je među najaktivnijim, najodlučnijim pa
i najfantaziranijim provoditeljima hrvatske politike podjele Bosne i Hercegovine
koja je među ostalim političkim silnicama dovela i do Ahmića kao i do niza
drugih katastrofalnih posljedica", te zaključuje, u tome je stvarna i
trajna krivnja Darija Kordića.
Dakle Davor Butković izmišlja hrvatsku krivnju on ne prihvaća
brojne dokumente i činjenice i kao jedini argumenat hrvatske krivnje ističe
izvađene iz konteksta pojedine izjave Franje Tuđmana. Njega ne zanima što su
Tuđman i Hrvati stvarno učinili u Bosni i Hercegovini, kako su stvarno spasili
Bosnu i Hercegovinu. Dakle, strašno im smeta Darijo Kordić jer nije želio
priznati krivnju koje nema, jer se nije želio nagađati sa sudom i optužiti druge
koji također nisu krivi nego je branio svoj dom, svoj kraj, svoju domovinu od
agresora i branio je istinu i borio se protiv krivotvorina kojima su Hrvati
Srednje Bosne proglašavani agresorima i zločincima.
Dakle, nema konkretne krivnje za strašnu dugogodišnju robiju
koju je preživio Darijo Kordić, nema hrvatske krivnje a onda ni Tuđmanove
krivnje za događanje u Srednjoj Bosni. Nije istina da je stvaranje Herceg Bosne
dovelo do zločina i katastrofalnih posljedica, ono je spasilo hrvatski narod a
onda i Bosnu i Hercegovinu. Navest ću dva neoboriva argumenta koji potvrđuju
kako su razni butkovići i cijelo njegovo društvo krivotvoritelji povijesne
istine, kako šire mržnju prema nevinom čovjeku pa i cijelom hrvatskom narodu.
Znanstvena
knjiga američkog pukovnika i povjesničara Charlesa R.
Shadera "Muslimansko građanski rat u Srednjoj
Bosni" dokazuje da su Muslimani bili agresori u
Srednjoj Bosni a ne Hrvati. Da su Muslimani željeli
osvojiti Srednju Bosnu iz tri razloga:
Prvi da smjeste izbjeglice sa Drine i iz Posavine,
da ovladaju komunikacijama i treći da dođu do tvornice
oružja kao uvjeta svoga opstanka. Već tada Muslimani,
uvidjevši da su slabiji od velikosrpskog agresora,
usmjeravaju svoju agresiju prema Hrvatima i hrvatskim
teritorijima vjerujući da su tu jači.
Nedavno je u Hrvatskoj prikazan sjajan dokumentarni film Višnje Starešine
Treći pohod koji otkriva istinu o mudžahedinima i njihovoj ulozi u
provociranju hrvatsko-muslimanskog rata, ali i sramotna uloga Britanaca kao
pokrovitelja mudžahedina. Dvije su stvari otkrivene koje je prohaaška
antihrvatska mreža u Hrvatskoj skrivala. Prvo, da su mudžahedini došli prije
muslimansko-hrvatskog sukoba. I drugo, da su bili svega kilometar udaljenosti od
britanskog centra (logora). Isto tako prikazan je govor Alije Izetbegovića
mudžahedinima, što pokazuje da nisu slučajno mudžahedini i Britanci prije sukoba
došli baš u Srednju Bosnu.
LAŽLJIVCI, VARALICE I
KRIVOTVORITELJI GUBE TLO POD NOGAMA
Butković i društvo boje se istine i
zato su vrlo agresivni i zato ponovno obnavljaju svoje
lažne optužbe kao da presude u Haagu, koja je
oslobodila krivnje Hrvatsku za bilo kakav zločinački
pothvat, nije ni bilo. Butković optužuje krajnju
desnicu da želi od Darija Kordića napraviti heroja.
Kao što je optuživao na isti način krajnju desnicu i
biskupe da od Gotovine koji je za Butkovića gangster i
zločinac želi napraviti heroja. Interesantno je
analizirati koga to sve Butković i kompanija trpaju u
krajnju desnicu. Krajnji desničari su oni ljudi koji
podržavaju revolucionarne mjere uključujući i atentate
pa i terorističke akcije, koji se ne zadovoljavaju
parlamentarnom političkom borbom.
Da nije žalosno bilo bi smiješno ono što radi Davor Butković i
njegova ekipa iz Jutarnjeg lista proglašavajući biskupa Košića, Bogovića i
Pozaića i druge, vođama krajnje desnice. Biskup Košić je bio na prvoj crti
obrane u Domovinskom ratu pa ga možda i zbog toga pokušavaju imenovati vođom
radikalne desnice. Bivši rektor i bivši ministar vanjskih poslova u Ratnoj vladi
prof. dr. Zvonimir Šeparović, poznati viktomolog i humanist, za njih je također
dio krajnje desnice. Tu je i akademik Josip Pečarić, čuveni matematičar,
najcitiraniji hrvatski znanstvenik. Možda će Pečarića optužiti jer često ide u
Pakistan, gdje proizvodi matematičare i doktore znanosti, da ide tamo po upute
od Al Quaide kako organizirati terorističke akcije.
Za njih je krajnji desničar i čuveni humanist Slobodan Lang koji
je za vrijeme rata bio svuda tamo gdje je najteže kako bi pomogao ne samo
Hrvatima nego i Bošnjacima i svima kojima je trebala pomoć. Slobodan Lang bi
trebao dobiti Nobelovu nagradu za mir za ono što je radio i radi jer je on
čovjek dobra i ljubavi ali zato što se bori za istinu i što je posjećivao i
dočekao Darija Kordića on je automatski svrstan u krajnju desnicu. I mene su
svrstali u krajnju desnicu iako sam bio potpredsjednik Ratne vlade i zajedno sa
Vladom čvrsto sam se borio i izborio da na zločine ne odgovorimo istom mjerom. U
krajnju desnicu svrstavaju i Miroslava Tuđmana. Bez ikakvih argumenata i
suprotno svemu onome što je Miroslav Tuđman radio i uradio, a uradio je vrlo
mnogo za pobjedu istine i demokracije i slobodu hrvatskog naroda, više nego svi
njegovi kritičari zajedno.
Davor Butković prava je sramota
hrvatskog novinarstva ali sramota i svih nas koji na
neki način bez velikog otpora trpimo da nam takav
čovjek koji laže, vara i izmišlja podvaljuje i lažno
optužuje drži moralne lekcije. Ipak postepeno sve
dolazi na svoje mjesto. Istina pobjeđuje, a lažljivci,
varalice i krivotvoritelji i protivnici hrvatskog
naroda i hrvatske države polako gube pozicije, svjesni
su da će uskoro doći do promjene vlasti i zato su
nervozni. Uvjeren sam da će vrlo brzo biti postavljeno
pitanje odgovornosti za ono što godinama rade a što je
suprotno hrvatskim nacionalnim interesima ali suprotno
demokraciji i pravdi.
Autor: prof. Zdravko Tomac, Hrvatski
tjednik
12. srpnja 2014.
|